U kratko vrijeme Circolo se profilirao kao odredište pulske kulturne scene, dnevni boravak intelektualne elite. Ovdje možete sresti sve moguće profile ljudi i godišta. Umjetnici, glazbenici, odvjetnici, političari, novinari, ugostitelji, studenti, alkoholičari... Svi su na istom mjestu i svi se kuže, osjećaju da su dio istog đira

Caffe & wine bar Circolo 17, jednostavno poznat kao Circolo, zasigurno je jedan od najpoznatijih pulskih barova i, posljednjih godina, bitan faktor gradskog zabavnog đira. Naći ćemo ga nedaleko od pulskih Giardina, neki kažu Korza, odmah nakon prolaska kroz ogroman kameni luk, Herkulova vrata, inače najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli.

Penjemo se po škalinima i stižemo na vjerojatno najveću pulsku terasu, kompletno obnovljenu i ponovno otvorenu, kao uostalom i cijela zgrada Zajednice Talijana, 1999. godine. Unutar kafića nije ništa manje atraktivno. Najveće prednosti su visok strop, velika površina koja je, u vremena prije koronakrize, mogla ugostiti i preko 100 ljudi, te ne manje bitan - prostor za pušenje.

Vlasnik, koncesionar, alfa i omega lokala, David Diković inženjer je agronomije specijaliziran u vinarstvu. Gotovo osam godina radio je kod istarskog vinara Trapana i tamo je, kaže, ispekao zanat. Vrlo brzo Diković i sam pokreće proizvodnju vina obrađujući jedan hektar vlastitoga vinograda na lokaciji Taškerovi dvori u kojemu ima zasađene stare loze malvazije istarske, koje su obiteljsko nasljeđe, i nove nasade refoška.

Davidova priča s Circolom počinje od malih nogu. Oduvijek je, kaže, bio aktivan u zbivanjima oko zajednice Talijana, a za oko mu je zapeo lokal u sklopu Zajednice. Nakon puno godina, sasvim slučajno, bio je u prilici upoznati prijašnju vlasnicu koja je odustala od vođenja lokala i on ga je, nakon početnih vaganja i premišljanja, odlučio preuzeti.

- Nikad se prije nisam bavio ugostiteljstvom, priznaje, no uskočila je sestra Nika koja je preuzela dio vođenja lokala, pa mi je mnogo olakšala. Tako da je naš Circolo, može se reći, obiteljski posao.

Petak je, dolazimo na klasični "jazz petkom" koji je postao svojevrsna tradicija, a i ne samo to; suradnja s pulskim jazzerima od samog je početka, spontano, obilježila Circolo kao jazz klub, toliko da je i danas taj lokal poznat pretežito po tom glazbenom žanru.

- Moja priča s Circolom započinje 2017. godine, zato i brojka 17 u nazivu. Neki kažu, pogotovo u Italiji, da je 17 nesretan broj. Izazvao sam sudbinu. Do sada, da kucnem, izgleda da me taj broj nije iznevjerio, priča nam David dok istovremeno poslužuje goste. Ne može se koncentrirati na naša pitanja, fokusiran je na posao. Petak je, kaže, bit će gusto… Ipak uspijevamo svako toliko uhvatiti njegovu pažnju i izvući tajne uspjeha.

- Shvatili smo da je ponuda dnevnog kafića premala, falilo je sadržaja, pa smo odlučili dodati i večernji dio. Prišao nam je Sebastian Stell, poznati pulski glazbenik, i ponudio suradnju koju smo mi objeručke prihvatili. Ubrzo se pokazalo da Pula ima jazz publiku. To su konstantni gosti, prate jazz i uživaju u njemu. Nismo pogriješili!

Ljetni program je uvijek bio, u organizaciji Zajednice Talijana, veoma šarolik, a bitan faktor je i suradnja s Pula Film Festivalom.

- Ovog ljeta imali smo prvo izdanje filmskog programa Circolo Classic, što je bio pun pogodak. U odličnom ambijentu prikazivali su se filmski klasici. Tijekom ljetnih noći, u kolovozu, publika je imala priliku uživati u osam bezvremenskih naslova američke i talijanske kinematografije iz polovice 20. stoljeća. Zadovoljni smo s posjećenosti. Trudimo se maksimalno iskoristiti potencijal terase, nastojimo ponuditi za svakoga po nešto. Od sajma knjige za djecu do plesnjaka za stariju populaciju, kaže David. Ove godine program je bio limitiran zbog koronakrize, no znamo da je ljetna terasa Circola posljednjih godina poznato žarište ponajboljih ljetnih zabava na otvorenom. Najbolji događaji u godini su, mnogi će reći, zabave Pula Film Festivala, pogotovo zadnja fešta povodom zatvaranja Festivala.

- Za sljedeću godinu imamo u planu, ukoliko ne bude bilo ograničenja, zajedno sa Zajednicom Talijana nastaviti s dosadašnjim programom, obogatiti ga predstavama na otvorenom, kojih je do sada falilo, i još više glazbenog sadržaja. Isto tako, nadamo se da ćemo opet biti domaćini Circolo Classica, predviđa Diković. Zima će definitivno biti nepredvidiva i izazovna za ugostitelje, pa tako i za nas. Nezahvalno je, stoga, planirati unaprijed. Razmišljamo o bogatom zimskom programu na terasi, no o tom po tom, zaključuje.

Petak već prelazi u subotu, prošla je ponoć, približava se vrijeme zatvaranja. Atmosfera je opuštena, odaje dojam da se svi znaju, mada nisu isto godište. U kratko vrijeme Circolo se, možemo reći, profilirao kao odredište pulske kulturne scene, neki će reći dnevni boravak intelektualne elite. Ovdje možete sresti sve moguće profile i godišta. Umjetnici, glazbenici, odvjetnici, političari, novinari, ugostitelji, studenti, alkoholičari... Svi su na istom mjestu i svi se kuže, osjećaju da su dio istog đira. Circolo je i mjesto okupljanja i druženja starih Puležana. Tu se još uvijek može čuti stari istrovenetski govor (i parla in polesan). To je manje-više ista ekipa koja se sreće na markatu danju. Druže se i pjevaju, lako su uočljivi. Više ih nema puno, a posjećuju Circolo pretežito zimi.

- Ko' ptice selice su, ljeti se druže na Valkanama, danju na markatu, a kada zahladi dođu kod nas, šali se Diković. Igra se briškula, ali i internacionalne kartaške igre kao što su briđ, remi, pa i bela. Tu je i neobičan stol za boccette koji se nalazi u prostoru za pušenje, takozvanoj sala giochi. Naime, radi se o kombinaciji biljara i boća, igri koja se odvija na posebnom biljarskom stolu, starom skoro 100 godina, ali bez štapova. Igra se rukom i nastoji se približiti kugle bulinu. Definitivno dinamična i zarazna igra, idealna za hladne zimske večeri. Priča se da postoji još jedan takav stol u Puli, na potpuno neočekivanom mjestu, no to je posebna priča, za drugi članak, izaziva nas David i budi nam znatiželju.

No, vraćamo se u Circolo.

- Vjerujte, igra je zarazna, povuče te. Osim starijih gostiju koji tradicionalno igraju boccette, ima nas i mlađih. Svi su dobrodošli, bilo bi lijepo oformiti par ekipa i organizirati turnir. Naravno, stariji dečki su prejaki, zgazili bi nas, ali vrijedi pokušati, nastavlja David i pokazuje nam slike s posljednjeg turnira boccetta.

Poštujući korona-mjere opraštamo se od ljudi, već sad veselih, ali pozitivnih. Pijemo zadnji gutljaj Davidove malvazije i odlazimo zadovoljni. Vratit ćemo se sigurno, jedan petak ili subotu, zaigrati boccette i možda pobijediti starije dečke (i veci). Vraćamo se doma jer, ipak, nakon ponoć, iza ugla mračnih ulica, vreba korona.

Povezane vijesti

• U Circolu Jazzistra Goes Latin!
• U Circolu 4. dan društvenih igara
• Igrati se može i ako nisi on-line