U izlogu skromne radnje u Prvomajskoj 34 još se uvijek nalazi Singerica iz 1968. na kojoj je majstor pekao zanat. Kupljena je u Italiji. Odmah do mašine nalazi se obrtnica iz 1951. godine, kad je otvorena poznata pulska kožarska radnja. Otvorio ju je Stevan Rif Ristić koji je u Pulu doselio 1950. iz Beograda, gdje su njegovi roditelji, iskusni kožari, radili u tamošnjoj tvornici kože. Radnja u kojoj se istovremeno proizvodilo i prodavala kožna galanterija otvorena je na istom mjestu na kojem se nalazi i danas, 70 godina poslije.

Posao je naslijedio Stevanov sin Stefan, danas 80-godišnjak koji još uvijek, i nakon operacije mrene, šije torbe, novčanike, remene i sitnu galanteriju namijenjenu ženama i muškarcima klasičnog stila.

Turisti neće plastiku

Velika je to i značajna obljetnica koju su proslavili bez pompe i najave, skromno, nudeći kolačiće mušterijama i namjernicima, pa i našoj novinarskoj ekipi. Stefan je od malo riječi, sjedi u kutu radnje, a na pitanja novinara odgovara supruga Sonja. Sve se ovdje obavlja ručno i s puno predanosti. On šije, a ona obavlja sve ostalo. Zadužena je za prodaju i papirologiju, ali i "vanjsku" komunikaciju, dodir s mušterijama.

-Stefan je jedno vrijeme radio s pokojnim bratom Josipom, ali nakon što su se razišli, obrt smo nastavili voditi samostalno ja i suprug, kaže Sonja. Stefan je, dodaje, majstor za radionicu, ali za javnost nije, dodaje, dok se suprug u kutu znakovito smješka. Dobro, tu i tamo dobaci pokoju riječ.

Radionica je odavno preseljena u Štinjan, u obiteljsku kuću jer je ovdje bilo bučno, prljavo. Ondje se šije, a u gradu se izlažu i prodaju gotovi proizvodi.

Njihove torbe, novčanike, remene, privjeske, futrole za naočale i drugu galanteriju najviše kupuju stranci. Oni neće plastiku. Cijene ručni rad, domaći proizvod. Riffove su torbe čak osvanule u njemačkim turističkim publikacijama, preporučene su gostima zbog kvalitete i unikatnosti.

- Čim stanu ispred izloga, turisti vide da je to ručni rad. Kupuju i naši, ali puno manje, ipak je naš standard lošiji. Ljeti radimo cijeli dan, čak zapošljavamo studenticu, kaže Sonja.

Kvalitetnu kožu nabavljaju u Zagrebu, a nekad su putovali u Italiju, do Firenze. Uvijek se govorilo da su talijanske kožne cipele najmekše, primjećujemo. I sad su najmekše, odvraća Stefan. Međutim, talijanska je koža postala preskupa, a i put je dug, a s godinama je sve teže kretati se, kaže Sonja.

Narudžba iz Švicarske

Slijede li modne trendove? Pokušavamo vidjeti što se nosi, dosta je klasično kod nas, kaže. Njihove su mušterije srednje i starije dobi, ljubitelji klasičnog stila. Mladi pak više gledaju marku i prolaznost, primjećuje Sonja.

Zanima nas kako posluju, kad je bilo najbolje u tom dugom radnom vijeku. Tu se uključuje Stefan iz prikrajka:"U doba mraka!"

Njegova supruga dodaje da je danas dosta teško poslovati.

- Najbolje je bilo 80-ih godina. Doslovno su nam iz ruku uzimali robu. U vrijeme filmskog festivala nisi mogao disati od ljudi, prisjeća se tih vremena.

Uspijevamo pokriti troškove za nas dvoje, skromni smo, kažu.

Sve ove godine posluju u gradskom prostoru od 25 kvadrata. Pokušali su ga otkupiti prije dvije godine, ali nisu uspjeli. Nadaju se da će, s obzirom na breme godina, izdržati još barem pet ljeta. Još ne znaju hoće li posao naslijediti unuk. Katkad sjedne za mašinu, ali još je premalen.

-I korona nas je ubila. Lani nam je bilo teško, ove godine nešto bolje, vidjet ćemo. Kako svima, tako i nama. Kad Stefan više ne bude mogao šivati, onda ćemo zatvoriti, veli Sonja. Stefan odmah domeće:"Kad Sonja više ne bude mogla, zatvaramo":

-On ne može proizvoditi velike količine, radi sam. Stigla nam je ponuda jedne švicarske firme koja bi plasirala galanteriju na tržište Švicarske, Njemačke i Dubaija. Za njih smo izradili dva modela i zadovoljni su, kaže Sonja dok nam pokazuje torbe sašivene od isprepletenih kožnih traka. Kompliciran je to posao. Razumiju to oni koji se svakodnevno prihvaćaju šivaće mašine. Modni krik. Zadovoljni su, veli, ali ako Švicarci naruče veliki količinu, nema šanse da to proizvedu. U pitanju je, s druge strane, koliku bi cijenu mogli postići. Za to su, zaključuje, potrebni proizvodnja i kvalitetni ljudi na koje se možeš osloniti.

Povezane vijesti

• Zadnja generacija 7. osnovne škole
• Bivši Gimnazijalci obilježili 50. godina mature
• Obilježena obljetnica ustanka naroda Istre