Neki ne razumiju potrebe korisnika Doma pa preskaču ograde, unatoč upozorenjima (Duška PALIBRK)
Korisnici teško podnose boravak u ovim uvjetima jer ih obitelj ne može posjećivati, a neke su dolazile svakodnevno. Komuniciraju putem telefona, "vide se" na daljinu, što je za njih sigurno teško. I u samoj ustanovi uvedena su ograničenja: ne smiju se okupljati veće grupe, dozvoljene su manje grupe od pet ljudi, kaže Vesna Grubišić Juhas, ravnateljica pulskog Doma za starije i nemoćne osobe
Na ogradi Doma umirovljenika "Alfredo Štiglić" ovih je dana osvanula obavijest kojom se građani upozoravaju da se, radi poštivanja epidemioloških mjera vezanih uz covid-19, ne približavaju ogradi, da ne prolaze dijelom terase na kojem borave korisnici te da izbjegavaju kontakt s njima. Ujedno ih se upućuje da koriste alternativne pravce.
Obavijest je istaknula Uprava doma budući da su upravo okućnicu ove ustanove, koja se prostire na pet tisuća velikim dijelom neograđenih kvadrata, mnogi građani koristili da bi skratili put do autobusne stanice ili nekog drugog odredišta. Vesna Grubišić Juhas, ravnateljica "Štiglića", kaže da su nakon postavljanja obavijesti naišli na nerazumijevanje građana, iako do autobusne, veli ona, mogu i stepenicama koje je lani dao izgraditi Grad.
- Okućnica nije u potpunosti ograđena. Čekali smo dogradnju doma da bismo potpuno uredili i okoliš, tako da nismo trošili novac na ograđivanje. Snašli smo se i posudili fleksibilnu ogradu od JU Pula Film Festivala, objašnjava Grubišić Juhas.
U domu, naime, boravi oko 150 korisnika koji od 29. svibnja i pooštrenja epidemioloških mjera, u skladu s uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite Istarske županije, ne smiju napuštati krug ustanove. Jedini im je "izlazak" upravo na terasu, ispred ustanove, u dio ograđene okućnice. Mnogi korisnici to teško podnose, pogotovo oni pokretni koji su navikli svakodnevno izlaziti, odlaziti na more, u šetnje.
- Ogradili smo dio dvorišta da bi korisnici mogli boraviti na svježem zraku i kretati se, što im je važno budući da ne smiju nigdje izlaziti. Iako smo postavili tablu s upozorenjem, dolazi do određenih problema jer ljudi imaju neke navike pa hoće tuda prolaziti, što baš i nije u redu jer se naši korisnici mogu samo tuda kretati i ne smiju kontaktirati s nepoznatim osobama. Nailazimo na veliko nerazumijevanje okolnih stanovnika jer, kažem im, vi stvarno možete ići kuda god želite, a oni mogu samo tu. Trebali bi pokazati malo humanosti, kaže ravnateljica.
Osim toga, zabranjene su i posjete obitelji, osim u iznimnim slučajevima kad je riječ o korisniku s izuzetno teškim zdravstvenim stanjem. Tad je moguć posjet u trajanju od svega 15 minuta, uz strogo poštivanje epidemioloških pravila. Inače je dozvoljen izlazak samo u zdravstvenu ustanovu.
- Korisnici teško podnose boravak u ovim uvjetima jer ih obitelj ne može posjećivati, a neke su dolazile svakodnevno. Komuniciraju putem telefona, "vide se" na daljinu, što je za njih sigurno teško, kaže naša sugovornica.
I u samoj ustanovi uvedena su ograničenja: ne smiju se okupljati veće grupe, dozvoljene su manje grupe od pet ljudi.
- Mi imamo nekakve kućanske zajednice u kojima korisnici nešto rade, druže se, piju kavu. U društvenim prostorijama na 8. katu im nosimo štampu, imaju sprave za vježbanje, s njima rade fizioterapeuti, na terasi je kuglana… Imamo i knjižnicu koja je otvorena cijeli dan, mogu čitati što god hoće, uzeti što im se sviđa. Imaju šah, razne društvene igre. S njima se individualno razgovara o različitim problemima koji su u ovim uvjetima jako veliki, na primjer o financijama, plaćanju doma i njihovih računa, komunikaciji s obitelji, kojekakvim individualnim problemima vezanim uz ostavštinu… Sve što je redovan život, ako ne možete izlaziti, postaje problem. Što se tiče psihološkog stanja, tu su svakodnevni individualni razgovori jer netko lakše podnosi izolaciju, drugi teže. O tome razgovaramo svaki dan. Oni vide da smo mi svi promijenili način života, da to nije kao što je nekad bilo i imaju razumijevanja, iako im je teško, pogotovo u osoba s demencijom koje to teško podnose. Teško je svima, pogotovo onima koji imaju obitelji s kojima su se gotovo svakodnevno viđali, objašnjava Grubišić Juhas.