U cijeloj priči neshvatljiva je i pasivnost Grada Pule u kojem, bez obzira na status vjerovnika, ni bivša ni aktualna vlast nisu pokazale namjeru aktivnije se angažirati u stečajnom postupku Uljanikovih društava. Istu pasivnost pokazali su i u ovom slučaju prodaje poslovnog udjela u Uljanik Standardu za koju ni u jednoj ni u drugoj administraciji nisu pokazali ni minimum poslovne vizije ni sluha
Jedan od dva samačka hotela Uljanik Standarda (Milivoj Mijošek)
Godinu dana ta priča nije zanimala nikoga. Na šest javnih ponuda za prodaju poslovnog udjela u trgovačkom društvu Uljanik Standard nije stigla niti jedna ponuda. Sedam puta je u godinu dana stečajna upraviteljica Marija Ružić oglašavala i nudila na prodaju Uljanik Standard u postupku koji teško da bi bio transparentniji i u slučaju da je predmet prodaje bila njezina djedovina. Na koncu je i taj posao koji joj zakon propisuje uspješno obavila i pronašla kupca.
Na sedmom je, kao jedini zainteresirani, početnih 20 milijuna kuna za kupnju tog udjela ponudio pulski poduzetnik Ilija Lovrić i tek su tada mnogi shvatili da je ono što se među mogućim investitorima očito smatralo "ružnim pačetom" iz stečajne mase Uljanika d.d. zapravo koka koja će svog novog vlasnika obilato nagraditi zlatnim jajima.
Što se dogodilo i zbog čega je prilika za sklapanje "posla stoljeća" svima onima koji su za takvu vrstu investicije sigurno živo zainteresirani punih godinu dana ostala ispod radara, teško je dokučiti. Izvjesno je samo da se izuzev Lovrića nitko očito nije upuštao u ozbiljniji due diligence Uljanik Standarda, odnosno nije ni pokušao istražiti koji je potencijal jednog takvog ulaganja usprkos činjenici da je stečajna upraviteljica Uljanika d.d. Marija Ružić uporno i vrlo profesionalno pristupila zadatku njegove prodaje.
Ružić se kroz svoje javne istupe u nekoliko navrata trudila skinuti anatemu koju je Standard potencijalno vukao kao dio urušenog Uljanikovog carstva, no njezini pozivi potencijalno zainteresiranim kupcima sve do sedmog kruga prodaje ostajali su bez odjeka.
"Mi smo u Standardu uspjeli počistiti sve obaveze te ponuditi na prodaju poprilično realnu sliku tog trgovačkog društva, odnosno kupci se ne moraju bojati da će nakon ove investicije u društvu ispadati kosturi iz ormara. Društvo, osim tekućih, gotovo i da nema obaveza, a imovine ima dosta, međutim potencijalni kupci očito bježe od kupnje pravne osobe jer misle da će si njom samo navući probleme. Rok za predaju ponuda po tom oglasu je još nekoliko dana, a ako do njegova isteka ona ne stigne morat ću pitati vjerovnike što dalje činiti s tom imovinom.
Ako proglasimo likvidaciju društva pa ga krenemo prodavati po dijelovima, možda će biti zainteresiranih kupaca, međutim moje mišljenje je da bi svu tu imovinu bilo najlogičnije prodati u paketu kao biznis kojim će se netko nastaviti baviti. No, u Puli izgleda nitko ni ne razmišlja o tome jer svi misle da je Standard firma u problemima, ali to više nije istina. Likvidnost te tvrtke osigurana je kroz otplatu stanova prodanih na kredit, što je prihod koji će još neku vrije uredno kapati svakog mjeseca, a vjerujem da bi se primjerice samo rušenjem jednog samačkog hotela, kroz gradnju i kasnije eksploataciju novog stambenog ili turističkog objekta mogla vratiti cjelokupna ta investicija", poručivala je Marija Ružić sa stranica Glasa Istre u kolovozu 2021. godine.
Bilo je to nekoliko dana prije isteka roka za predaju pisanih ponuda za kupnju Uljanik Standarda po početnoj cijeni od 22 milijuna kuna, no ni na taj poziv se, usprkos njezinu apelu, nitko nije javio.
"Ja sam tu imovinu dala procijeniti, te nakon procjene od Skupštine vjerovnika dobila suglasnost za njezinu prodaju. Nakon toga smo prodaju Uljanik Standarda sedam puta oglasili, četiri puta spuštali cijenu, te na zadnji poziv zaprimili ponudu kupca koju smo prihvatili te mu koncem studenog predali to trgovačko društvo u vlasništvo. Doista ne razumijem buru koja se oko toga sad podigla u javnosti niti je mogu komentirati, govoreći o tom slučaju izjavila nam je jučer kratko stečajna upraviteljica.
U cijeloj priči neshvatljiva je i pasivnost Grada Pule u kojem, bez obzira na status vjerovnika, ni bivša ni aktualna vlast nisu pokazale namjeru aktivnije se angažirati u stečajnom postupku Uljanikovih društava. Istu pasivnost pokazali su i u ovom slučaju prodaje poslovnog udjela u Uljanik Standardu za koju ni u jednoj ni u drugoj administraciji nisu pokazali ni minimum poslovne vizije ni sluha. Sto posto poslovnog udjela u Uljanik Standardu, sa svom imovinom i pravima koje on nosi, procijenjeno je na 40,5 milijuna kuna.
U mandatu Borisa Miletića prodavao se listopadu 2020. godine i ponovno u siječnju 2021. godine za početni iznos od 29,5 milijuna kuna. Početkom ožujka početna cijena je smanjena na 25 milijuna kuna, a po istoj cijeni Uljanik Standard ponuđen je na prodaju i početkom te na kraju travnja. Sljedeći poziv za prodaju bio je koncem srpnja kad je početna cijena spuštena na 22,7 milijuna kuna i to je vjerojatno bilo malo prerano da bi privuklo pažnju novog gradonačelnika i njegovih suradnika. No zadnji sedmi poziv, s početnom cijenom od 20 milijuna kuna, objavljen je 11. listopada, a to je svakako termin kad je i Zoričićevoj administraciji istekao rok trajanja onog argumenta da je bila - nova.