Doista je teško u ovom trenutku nagađati tko bi nakon smjene aktualne uprave mogao biti spreman preuzeti vođenje Uljanika. Prvi razlog je što je situacija katastrofalna, odnosno svakim danom sve gora, a drugi i možda još važniji što još uvijek nitko ne zna što je rješenje, kaže Gordana Deranja, predsjednica Uprave Tehnomonta i čelnica Hrvatske udruge poslodavaca

Sasvim je izvjesno da čelni čovjek Uljanika Gianni Rossanda broji zadnje dane na poziciji predsjednika Uprave. Njegovo razrješenje trebala bi biti prva odluka koju će narednog tjedna donijeti novi Nadzorni odbor Društva, a mi smo razgovarali s nekoliko iskusnih gospodarstvenika i ekonomskih stručnjaka i zatražili njihovo mišljenje kakav bi trebao biti profil menadžera koji bi ga na tom mjestu trebao zamijeniti, te kakve su mu, prema njihovim procjenama, izgledi za uspjeh.

Predsjednica Uprave Tehnomonta i čelnica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja kaže kako je u priči oko Uljanika još uvijek previše nepoznanica da bi sama promjena Uprave Uljanika mogla jamčiti čak i minimalne pomake na bolje.

"Doista je teško u ovom trenutku nagađati tko bi nakon smjene aktualne uprave mogao biti spreman preuzeti vođenje Uljanika. Prvi razlog je što je situacija katastrofalna, odnosno svakim danom sve gora, a drugi i možda još važniji što još uvijek nitko ne zna što je rješenje. Postoji li ono uopće? Ukoliko se ide u restrukturiranje onda nova Uprava i razgovor o njoj imaju smisla, međutim ako država ne namjerava stati iza tog procesa, onda se ide prema stečaju, u brodogradilište će doći stečajni upravitelj, eventualno završiti brodove koji su u izradi i priča će biti gotova", kaže Deranja.

Podsjeća kako ni devet mjeseci od pokretanja procesa javnost nema informaciju o tome ide li se u Bruxelles s Planom restrukturiranja i što je ponuđeno u njegovoj novoj varijanti.

"To su sve veliki upitnici i dok na njih nema konkretnog odgovora, sama činjenica tko će u ovom trenutku doći na čelo Uljanika potpuno je nevažna. Ta osoba, oslanjajući se isključivo na svoju menadžersku sposobnosti, u brodogradilištu sigurno neće moći učiniti ništa, jer je tamo sve upropašteno. Novca nema već jako dugo vremena, a izvjesno je da nema ni načina kako bi ga se u nekom razumnom roku moglo zaraditi, da se barem osigura plaćanje materijala i radnika. Bez pomoći sa strane, što bi u takvoj jednoj situaciji bilo koji menadžer uopće mogao pokrenuti", pita se Deranja.

Ne bih, hvala

Druga bi stvar bila, kaže, kad bi znali što će se u budućnosti događati s Uljanikom.

"Ukoliko je opcija stečaj, onda o menadžerima ne treba ni razmišljati jer će se stvari dešavati same po sili zakona, međutim ukoliko se donese odluka da se ide u restrukturiranje s planom koji predviđa nastavak brodogradnje, onda na to mjesto treba doći ozbiljna i korektna osoba, s vizijom kamo to brodogradilište ide i sposobnostima da ga do tog cilja mogu dovesti. Izuzetno važno bi bilo i da se radi o vjerodostojnoj osobi koja svojim planovima čvrsto stoji na zemlji i koja ima sposobnost oko tih svojih ciljeva okupiti i radnike i struku. Stoga - i zbog radnika i zbog javnosti - netko mora već jednom jasno reći ide li se u program restrukturiranja brodogradilišta ili ne, odnosno ide li se u stečaj, kazala je Deranja. (Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura