"Jedan paketić maramica, molim", kaže Puljanin prodavačici u kiosku. Skromna konverzacija koja, barem u početku, ne skriva prevelike drame.

- Dvije kune, odgovara prodavačica niti ne digavši pogled, dok rukom prebire po šarenim artiklima da bi dohvatila paketić.

- Pa kako dvije, jučer sam kupio paketić za kunu?, čudi se kupac.

- Možda u nekom drugom kiosku, odgovara strpljivo prodavačica, pogledavši mušteriju.

- Ne, u vašem, istom, kakve su vam to cijene?!, podiže glas sada već nervozni kupac.

- Moguće, ali ne u ovom kiosku, pa mi smo na trgu!, pokušava pojasniti još uvijek mirna prodavačica, dodajući da se cijene formiraju ovisno o tome gdje se kiosk nalazi u gradu.

- To nije normalno, pa to je krađa. Nečuveno! Prijavit ću ja sve inspekciji! Znate, rođak mi radi tamo, stat će on ovom lopovluku na kraj, viče kupac koji ne želi prihvatiti da za paketić maramica mora dati dvije kune.

Stoga odlazi dalje, glasno protestirajući. Načetih živaca i vjerojatno šmrkava nosa. Pucaju Puljani na ovakav bezobrazluk, netko jednom mora reći - dosta je toga da nas kradete! Ma kakva Francuska i žuti prsluci.