Akrobati, klaunovi, gutači vatre, plesni izvođači i drugi performeri koji su dio cirkuske zajednice, zasigurno pripadaju jednom od najosebujnijih zanimanja. To ujedno podrazumijeva i specifičan način života koji zahtjeva svakodnevnu vježbu i mnoga odricanja, kao i kontinuirana putovanja, uveseljavanje drugih, ali i sve druge draži koje ovaj posao nosi. Kako je to biti dio cirkusa, putovati svakog mjeseca, a ponekad i svakog tjedna, iz grada u grad, upitali smo Anđelu Bugarija, 31-godišnju plesačicu koja je posljednje tri godine članica Bečkog cirkusa, a koji se prošlog tjedna privremeno smjestio u Puli na Velom vrhu.

Samo vrhunski izvođači

- Bečki cirkus je obiteljski cirkus, to je tradicionalan način života i posao koji se prenosi već dugi niz generacija, s koljena na koljeno. Vlasnici ovog cirkusa i njihova djeca nastavak su priče koja je započela davnih dana, priča nam Bugarija. Naime, vlasnik je klaun, njegova supruga je žonglerica, sin je plesač i žongler, kći im je plesačica u zraku, a imaju i malo dijete koje će zasigurno istim stopama.

Važno je naglasiti da u ovom cirkusu nema životinja, već u predstavama sudjeluju samo vrhunski izvođači. Bugarija kaže kako stalnu postavu čini od pet do osam izvođača, no taj se broj može povećati sve do 12. Ona ima diplomu Akademije suvremenog plesa u Zagrebu, pa tako u cirkuskim predstavama nastupa u brojnim plesnim točkama. Bavila se akrobatikom i različitim urbanim stilovima.

U cirkusu djeca već od najmlađe dobi pokazuju želju za učenjem brojnih tehnika i vještina. Uz tromjesečnu Anđelinu kćer Iskru, najmlađa članica cirkusa je dvogodišnja djevojčica koja već sama vježba i iskušava svoje mogućnosti. Bugarija ističe da iako još nije na pozornici, djevojčica pokazuje izvanredne vještine i za trapez i balansiranje. Tu je i starija četrnaestogodišnja djevojčica koja nastupa u akrobatskim točkama u zraku i u maneži, odnosno na cirkuskoj pozornici, a ona se počela baviti time praktički otkad se rodila.

Odrastanje u cirkusu

- Za djecu je to najljepši način življenja. Kada odrastaš u cirkuskom okruženju, očaran si time od malih nogu, a želja i strast za učenjem i nastupom u tebi buja otkad si malen. Ono što članovi cirkusa priželjkuju je to da se do kraja života bave cirkusom, da to ostane u njihovoj obitelji i prenosi se na sljedeću generaciju. To i je vrijednost ovog načina života, jer mnogo toga, pogotovo u doba digitalnog življenja koje ti pred oči stavlja samo ekspres stvari, kao da je počelo isključivati vrijednost nečeg što je tradicionalno.

I po publici se primijeti da je očarana samim time što je cirkus došao u njihov grad, posebice nakon što dugo vremena nije tu bio. Očarani su time što vide nečiji trud i vještine, odnosno točku za koju neko vježba godinama i godinama da bi izgledala savršeno i njome se postigao taj "wow" efekt, priča nam Bugarija.

Dodaje i da iako postoje točke u predstavi koje su standardne, s obzirom da članovi stalno usavršavaju nove vještine, i broj točaka je promjenjiv. Kaže da predstava uvijek traje oko sat i 40 minuta i unutar tog spektra se događaju akrobatske točke, izvedbe s vatrom, različita žongliranja, balansiranje, različiti plesovi - orijentalni, trbušni, a tu su i klaunovi koji su uvijek prikladni za zabavu za djecu i odrasle obzirom da nasmiju sve generacije.

Radost putovanja

Komentirajući putovanja iz grada u grad te stalno mijenjanje sredine u kojoj se nalazi, Bugarija kaže da je to onaj najuzbudljiviji dio cirkuskog života. U većim gradovima ostaju duže, a u manjima se zadrže kraće, no princip je da se konstantno putuje i mijenja lokacija.

- Tijekom tog procesa, imaš osjećaj da stalno otkrivaš nešto novo jer svaki grad drugačije diše, nosi svoje neke čari, nove izazove. Upoznaješ nove ljude, novu publiku, tako da je to stvarno jedno zanimljivo iskustvo. Kada duže vrijeme ostajemo na jednom mjestu imamo više vremena za predahnuti. No, s obzirom da je cirkus velik, od samog dolaska uređuje se prostor, postavlja šator i oprema, tribine za gledatelje i drugo. Treba neprestano paziti da sve funkcionira, dok smo ovdje vježbamo, i u međuvremenu se pripremamo za neki sljedeći grad, objašnjava naša sugovornica.

Radni dan u cirkusu je zaista turbulentan, a počinje već od ranog jutra. Iako zajedno znaju otići u obilazak grada u kojem gostuju, najviše vremena ipak provode u cirkusu i u kamperima pokraj cirkusa. Naime, svatko ima svoju kamp kućicu kojom putuje iz države u državu, iz grada u grad, a onda se na određeno vrijeme smjeste na nekom prostoru pokraj samog cirkuskog šatora gdje svakodnevno borave, rade i vježbaju. No, ono što je zanimljivo, ali ne i neočekivano, je to da cirkus funkcionira kao velika obitelj.

- Zbilja ne shvaćamo ovo kao posao, već od prvog dana funkcioniramo kao jedna topla obitelj. Nemam osjećaj da sam na poslu i baš zato jer smo odgovorni prema tom poslu, to se cijeni i zbog svega toga smo bliski i ne gledamo se kao poslovni suradnici. Imam malu bebu i drugi ovdje imaju djecu tako da jedni drugima cijelo vrijeme pomažemo, naša djeca se druže i tu smo stalno jedni za druge, zaključuje Bugarija.

U Puli do 17. listopada

Bečki cirkus gostuje u Puli, na parkingu restorana Gardelin, do 17. listopada. Predstave se odvijaju svakim danom u 19 sati, subotom i nedjeljom u dva termina, u 16 i u 19 sati, dok ponedjeljkom i utorkom predstavi nema.

Povezane vijesti

• Campagna circus show sutra u Muntiću
• Nije za mlađe od 14 godina
• Circus in the City je ponovno u gradu