(D. ŠTIFANIĆ)
Razrušeni je objekt u vlasništvu Dražena Posavca. Zgradu je od Jadranskog osiguranja kupio unazad osam godina. Kad ju je kupio, krov je već bio urušen. Tamo je, kaže, planirao napraviti stanove i potom ih iznajmljivati. Činilo se kao dobra investicija. Barem u to vrijeme. Sada je prodaje
Nema svaka zgrada krov. Jedna od takvih je i ona u Strossmayjerovoj ulici u Puli, na križanju s Kandlerovom ulicom, preko puta katedrale. Zadnja zgrada u nizu gledajući s rive. Samo dvije minute hoda od Foruma. Nekada u vlasništvu Ceste d.o.o. sada zjapi prazna. Napuštena straćara u srcu grada.
Izvana je sve zabarikadirano. Dotrajala drvena ulazna vrata zaključana su. Prekrivena prašinom i paučinom. Vremešne, oguljene škure začavlane su s unutrašnje strane. Ružičasta žbuka opada sa zida dvokatnice. Na pojedinim mjestima fasada je toliko oguljena da ispod nje naviru cigle. Pročelje je u potpunosti išarano grafitima i natpisima. Kroz razbijeno staklo u prizemlju nazire se mjesto gdje je trebao biti strop. Sada se odonuda može gledati nebo, pratiti vremenske uvijete. Iznutra se čuje samo zvuk propuha. Onaj komadić unutrašnjeg zida koji je vidljiv kroz napuknuti prozor djelomice je pljesniv. Jedino što je na njoj novo pločica je s imenom ulice. Sablasno.
Došla kriza
Kako doznajemo, razrušeni je objekt u vlasništvu Dražena Posavca. U zemljišnim knjigama kao vlasnica je navedena njegova kćerka. Zgradu je od Jadranskog osiguranja kupio unazad osam godina. Kad ju je kupio, krov je već bio urušen. Jedino što je valjalo, govori, bili su zidovi. Tamo je, kaže, planirao napraviti stanove i potom ih iznajmljivati. Činilo se kao dobra investicija. Barem u to vrijeme.
- Došla je kriza, stanovi su se prestali prodavati. Kod te zgrade nije problem samo krov, trebalo bi je kompletno renovirati. Vi obnovite krov, i što onda. To bi se trebalo sve u komadu. Meni su najbolje godine prošle, a djeca se time ne žele baviti, objasnio je Posavec.
Tada, kad je kupovao, bio je mlađi, imao energiju i volju, objašnjava. Priznaje da mu je derutni objekt teret kojeg bi se rado riješio. Čim prije. Zato je zgradu i stavio na prodaju, ali nitko se još nije odlučio na kupnju.
Nekolicina crjepova, koja se oduprla urušavanju, sada je crna, u potpunosti gnjila. Vjetar ih je poslagao u krnju hrpu, a čini se da bi ih malo jača bura ili kakvo olujno jugo moglo napokon potjerati u provaliju. Na dno zgrade. Pitanje je trenutka.
U susjednoj zgradi pričamo s gospodinom Paladinom. Njegov dnevni boravak gleda točno na oronuli objekt. Počela se urušavati, prisjeća se, prije nekih desetak godina. Čini mu se da sada tamo obitava neki beskućnik. Vidio ga je kako ulazi kroz prozore u prizemlju. Nije nikada bilo incidenata, govori. Nikome ništa nije palo na glavu. Međutim, nastavlja, problem je kada puše vjetar. Tada je opasno.
- Prozori lupaju, pa staklo pada posvuda. Bili su neki ljudi razgledavati, kaže Posavec.
Njegovu priču donekle potvrđuje Antun Kovač. S društvom sjedi na terasi gostionice Dva Ferala, s pogledom na zgradu.
- Bila je tabela neke privatne agencije za nekretnine zakačena na zgradu. Pisalo je da se prodaje. Valjda ju je odnio vjetar. Tko će znati. To vam je ovako već deset godina, možda malo manje. Tko to više pamti. Šteta, govori Antun.
Slika grada
Njegov prijatelj je siguran da je ta zgrada nekada bila arhiv. Čega, ne zna. Sumnja da tamo obitavaju beskućnici. Oni su negdje drugdje, tvrdi. Jer, pita se, što bi tamo radili kad nema krova, pa nemaju se kako skloniti od nevremena.
Iz Cesta nam govore da su tu zgradu prodali još u devedesetima. Otada je, napominju, preprodavana barem tri puta. Napuštena i samotna, antipod je uređenim zgradama s kojima je spojena. Sreća je u nesreći što ljeti nema jakog vjetra, a s obzirom na to da je to jedino vrijeme kada Kandlerova ulica vrvi ljudima, još uvijek nitko nije nastradao. Sada se, zapravo, svojom sumornošću, uklapa u zimsku sliku grada. (Chiara BILIĆ)