Svi smo mi bili uvjereni da nam se ovo ne može dogoditi, da do ove situacije ne možemo doći. Bili smo sigurni da brodogradnja neće propasti i da su brodogradilišta i u Puli i u Rijeci previše važna da bi netko dopustio da ona nestanu. Vjerojatno su mnogi potezi koje smo ja i moje kolege vukli bili determinirani tim vjerovanjima koja su se pokazala pogrešnima, Boris Cerovac čelnik Jadranskog sindikata

Isplatom i zadnje od tri zakonom predviđene minimalne plaće i raskidom strateškog partnerstva s Dankom Končarom i njegovom Kermas energijom, u Uljaniku je u petak simbolično stavljena točka na poslovnu 2018. godinu. Zadnjeg tjedna pred ulazak u novu godinu brodogradilištem, odnosno najvećim njegovim djelom, ponovno će zavladati tišina. Ovog puta doduše ne zbog nove obustave rada i ponovnog aktiviranja štrajka, već zbog uobičajene stanke koja na navozima tradicionalno vlada krajem godine, u dane blagdana, odnosno od Božića pa sve do blagdana Sveta Tri kralja.

Naredna će dva tjedna, umjesto u škveru, većina Uljanikovaca provesti u krugu svojih obitelji, no teško da će bilo koji od njih uspjeti iz glave istisnuti zabrinutost za budućnost s obzirom da ovi blagdani dolaze nakon bez premca najteže godine u novijoj povijesti Uljanika.

Elementarna nepogoda

Puno je pitanja otvoreno tijekom 2018. godine o budućnosti kako brodogradnje tako i svih onih koji od nje žive, a da gotovo ni na jedno od njih do sada nije dan konkretan ili bar dovoljno dobar odgovor.

- Svi smo mi bili uvjereni da nam se ovo ne može dogoditi, da do ove situacije ne možemo doći. Bili smo sigurni da brodogradnja neće propasti i da su brodogradilišta i u Puli i u Rijeci previše važna da bi netko dopustio da ona nestanu. Vjerojatno su mnogi potezi koje smo ja i moje kolege vukli bili determinirani tim vjerovanjima koja su se pokazala pogrešnima. Očekivali smo da će Vlada stati iza nas i omogućiti nam da krenemo onim putem kojim su prošla druga hrvatska brodogradilišta. Nažalost, protekom vremena shvatili smo da je to bila kriva procjena koja nam se sada obija o glavu. Zapravo nam je država jamstvom za rescue aid kredit u siječnju dala lažnu nadu da želi biti partner u procesu restrukturiranja pa smo sve karte bacili na traženje rješenja kroz tu opciju. Možda bi da je država tad rekla da za to nije spremna i da je ne zanima mogli tražiti neka druga rješenja. Ali kako ste rekli vrijeme je izgubljeno, i nama je preostao program restrukturiranja kao jedina moguća opcija. A njemu nažalost ni nakon skoro godinu dana nismo ni korak bliži, sažeo je u najkraćem nedavno svoja razmišljanja o „elementarnoj nepogodi“ koja se bez najave sručila na Uljanik i njegove radnike, predsjednik Jadranskog sindikata i jedan od lidera radničkih prosvjeda u Uljaniku Boris Cerovac.

Opet na početku

Lažna nada ili jednostavno nesnalaženje, nedovoljno jasan stav o tome treba li uopće nešto i ako treba, što to treba učiniti, pojela je čitavu godinu. Sve to vrijeme u kojem je trebalo rukama i nogama kopati da se dođe do nekakvog rješenja za spas brodogradnje i Uljanika ukoliko je takvo rješenje doista bilo u nekom zajedničkom interesu, samo je proteklo bez da se u njemu išta dogodilo. Uljanik je, što se tiče izvjesnosti planova za njegovu budućnost, dočekao na istom mjestu na kojem se nalazio i u siječnju – na početku.

U novu godinu ulazi bez strateškog partnera i bez vjerodostojnog plana restrukturiranja, ali i bez nekog čvrstog plana kako u financijskom smislu proces koji mu predstoji nekako preživjeti.

Sindikati koji su od samih početaka bili krajnje nabrušeni na Končara pozdravili su odluku o definitivnom raskidu braka s njim, ali su vjerojatno zadnji put zavapili da će, ukoliko u najkraćem roku brodogradilište s bilo koje strane ne dobije nužnu financijsku infuziju, novi strateški partner, tko god on bude bio, u Puli zateći pustoš i kompaniju „mrtvaca“. Tijekom štrajka koji što aktivno, što pasivno traje od sredine listopada u više su navrata upozoravali da se ova bitka dobiva ili gubi prije svega na zadržavanju stručne radne snage u brodogradilištu i da se, ukoliko u najkraćem roku ne bude zaustavljen egzodus, u Uljaniku već nakon nove godine neće imati što spašavati. Jedan od sindikalnih lidera Đino Šverko iz Sindikata metala Hrvatske, brzinu tog kadrovskog osipanja usporedio je s kugom koja je poharala Dvigrad, te je upozorio da bi i ishod te „ekonomske kuge“ koja je pogodila Uljanik mogao biti isti, odnosno da bi i Uljanik poput Dvigrada uskoro mogao ostati pust. Neizvjesna budućnost i ekonomska nesigurnost natjerale su mnoge da dignu sidro i kruh za sebe i svoje obitelji zarade izvan granica naše zemlje. U zadnjem valu Uljanik je napustio i jedan od osnivača Stožera za obranu brodogradnje Deni Širol koji je iz odgovornosti za obitelj i troje djece morao kazati privremeno zbogom i od ovog mjeseca plaću zarađuje u brodogradilištu Fincantieri u talijanskoj Mageri. (Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• SASTANAK U MINISTARSTVU: Prezentiran dopunjeni program RESTRUKTURIRANJA ULJANIK BRODOGRADILIŠTA
• Osuđujemo sve one koji odgovornost za budućnost Uljanika žele PREBACITI NA RADNIKE
• DEBELJAK I BRODOSPLIT NEMAJU ZNANJE ZA ZAVRŠITI ULJANIKOVE BRODOVE: Na našem dredgeru ne bi znali napraviti APSOLUTNO NIŠTA