NAJNOVIJE


Piše Chiara BILIĆ

IDS protiv IDS-a


Što se to, odjednom, događa u IDS-u? Nezadovoljstvo umaških IDS-ovaca, koje se zadnjih četiri godine gomilalo, a koje je vrh stranke isto toliko zataškavalo i ignoriralo, pokazalo je da u naizgled idiličnom, apsolutno svemogućem Istarskom demokratskom saboru ipak ne cvjetaju ruže. Aktualni sukobi koji su nedavno (ili napokon) izašli na vidjelo jasno upućuju na to da, kad voda dođe do grla, ni vladajuća stranka na Poluotoku nije imuna na unutarstranačka previranja.

Redovi su se prorijedili, sve je kulminiralo prije dva dana kada su svoj izlazak iz stranke potpisala čak 62 umaška člana, a to je, što god itko rekao da pokuša minorizirati štetu, impozantna brojka. Među njima su i istaknuta imena poput bivše gradonačelnice i aktualne dogradonačelnice Umaga, dva vijećnika i tri fiducijara. Osim toga, sa sjevera "prijete" i novim valom iščlanjenja, kako kažu, još 15 članova.

Slično se prije mjesec dana dogodilo i s Liburnijskim ogrankom stranke. S druge strane Učke iz redova IDS-a otišla su dva opatijska vijećnika, jer, rekli su, "stvar više ne funkcionira". Njih nekolicina pokušala je "popraviti odavno narušene temelje IDS-a", ali u međuvremenu se "energija potrošila". Tamošnja podružnica IDS-a, također su poručili, bilježi pad popularnosti i pad članstva. Ogorčenje, čini se, ima simptome epidemije, jer slično razmišljaju i u još nekolicini istarskih gradova.

Dva su ključna razloga zašto je tome tako. Pod broj jedan, IDS je pod vodstvom Borisa Miletića okrenuo leđa osnivačima stranke, "staroj gardi" koja još uvijek pamti prvi proglas IDS-a iz 1990. godine, onaj u kojem piše da su "IDS osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome". Prvoborcima ne odgovara smjer u kojem predsjednik Boris Miletić, zamijenivši njihovu izvornu convivenzu s puno pragmatičnijom multikulturalnošću, sneno maštajući o novoj ljevici, vodi politiku IDS-a. No, nitko ih ništa ne pita. Miletić, izgleda, odlučuje autokratski, stavlja koga želi, kad želi i na koju poziciju želi. Stoga ne čudi što se unutar ideesovskih kuloara već dugo i učestalo spominju dvije riječi - nedemokratičnost i klijentelizam. Izgleda da se politički neprikosnovenom vladaru Istre kronični nedostatak demokratičnosti unutar stranke, o čemu su nedavno progovorili IDS-ovi veterani Edi Gobo i Dario Penco, preko noći, poput bumeranga, obio u glavu.

Pod broj dva, napuklina u priči o IDS-u protiv IDS-a ima svoje korijene u javnoj prepirci između dva predsjednika stranke, aktualnog i počasnog. Boris Miletić i Ivan Jakovčić očigledno više ne govore isti jezik. U jeku krize brodogradilišta Uljanik Miletić je oprao ruke od svog prethodnika, rekavši da je Jakovčić trebao istupiti iz Nadzornog odbora Končarovog Afaraka kad je ovaj izabran za strateškog partnera te da ga je on zamolio da to učini. U prilog tome da se Miletić, spašavajući vlastitu kožu, jasno distancirao od umočenosti Jakovčića u priču o preseljenju Uljanika ide i njegova izjava: "Ja nisam Ivan Jakovčić, ja sam Boris Miletić i dok ja vodim IDS, za nas je Uljanik brodogradilište, a ne nikakva hotelska tvrtka".

Na nesklad, međutim, pokazuju i dijametralno suprotne prošlomjesečne izjave o mogućem političkom povratniku Zoranu Milanoviću. Dok bi IDS unutar Amsterdamske koalicije momentalno podupro SDP-ovo imenovanje svog bivšeg šefa i premijera za predsjedničkog kandidata, Jakovčić takav potez ne bi prihvatio ni u ludilu. Njegov glas, kazao je, taj čovjek nikad neće dobiti. Pritom je očito zaboravio da je njegovo ime već u startu ispalo iz većine kombinacija Amsterdamske koalicije te da bi on ozbiljniji izborni uspjeh mogao ostvariti eventualno na izborima za vijeća mjesnih odbora.


Podijeli: Facebook Twiter