I otpadom treba znati gospodariti

Novi sustav gospodarenja otpadom u posljednje je vrijeme glavna tema u Pazinu. Čak se ni o uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji na pazinskim ulicama i u kafićima nije toliko govorilo koliko se govori o smeću. To je razumljivo, jer, osim što za korisnike podrazumijeva veće cijene, novi sustav u velikoj mjeri mijenja način života Pazinaca, ponajprije onih koji žive u samom gradu.

Nepopularan je svaki napad na ionako skromne kućne budžete naših građana, pa se nameće pitanje koliko i oni sami mogu utjecati na smanjene troškova zbrinjavanja vlastitog kućnog otpada. Sjećam se vremena bez smeća. Do sredine 1960-tih pred kućom od 20 stanova u središtu Pazina u kojoj sam živio, a u svakom od njih živjelo je po četiri, pet članova, bile su tri kante za smeće. Za svaki ulaz po jedna. U te metalne kante uglavnom se bacao pepeo iz štednjaka, jer, drugi je otpad bio rijedak. U kupovinu se odlazilo s košarama, kruh se nije zamatao, mlijeko, ulje, vino i ocat kupovali su se u bocama koje su donosili kupci. Na tržnici se voće i povrće kupovalo bez ambalaže, a mast i marmelada omatali su se u papir kao i riža, tjestenina, keksi, bomboni i ostalo.

I onda se pojavila ambalaža. I evo smeća. Pogledamo li u svoje kante za smeće, u njima u najvećoj mjeri nalazimo plastičnu, papirnatu i metalnu ambalažu.

Poput mnogih koji žive na Pazinštini, i moja je obitelj dobila spremnik od 80 litara za odlaganje mješovitog otpada, a budući da nas to košta 46 kuna mjesečno plus 8,48 po pražnjenju, ozbiljno smo odlučili odvajati otpad. Tako u zeleni otok koji se nalazi stotinjak metara od našeg doma u zasebne spremnike odlažemo plastiku, metal, staklo i papir, a ostatke od pripreme hrane kompostiramo. Tako se dogodilo da miješanog komunalnog otpada imamo iznenađujuće malo, pa 80 litarski spremnik ne uspijevamo napuniti ni čitav mjesec.

Nasuprot tome, stanari u višestambenim zgradama našli su se u teškoćama, jer više ne mogu sav otpad bacati u kantu i kasnije sve to isprazniti u kontejner. I od njih se očekuje razdvajanje otpada u kante koje su dobili. Budući da spremnici, pogotovo zeleni otoci, nisu svima u neposrednoj blizini, treba sa svakom kantom, posebnom za svaku vrstu otpada, prošetati do polupodzemnog spremnika ili zelenog otoka. To je prilična promjena u odnosu na dosadašnje bacanje smeća u kontejner pred kućom do kojeg se moglo u pidžami i šlapama.

Može se reći da su novim sustavom gospodarenja otpadom ekolozi došli na svoje, ali ne i neki naši sugrađani koji bi trebali početi gospodariti otpadom. Dakle, spriječiti njegovo nastajanje. To podrazumijeva izbjegavanje teško razgradive ambalaže. Zato u kupovinu treba odlaziti s košarama ili torbama. Treba kupovati robu u rinfuzi. Smanjenjem ambalaže mogu se smanjiti količine otpada. Činjenica je da sve to uvelike remeti uhodani komoditet i ritam života, a gledamo li kao ekolozi, dugoročno se ipak doprinosi zaštiti prirode. Ali i koliko-toliko uštedama u kućnom budžetu.