(ILUSTRACIJA)
"Danas se naš grad iz jakog vojno-industrijskog središta u cijelosti okreće daljnjem turističkom razvoju", jedna je od rečenica kojom se pulski gradonačelnik Boris Miletić u službenom dokumentu "Strategija razvoja turizma grada Pule 2016.-2020." obratio svojim građanima. Valja ponoviti - "u cijelosti se okreće". Da to nije samo farsa, neozbiljna floskula, usputni hir, potvrđuju najnovije izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana (GUP) grada Pule koje se usvajaju na Gradskom vijeću negdje krajem studenog. Pula će, po svemu sudeći, nađu li se zainteresirani investitori, imati više hotela od kultne društvene igre Monopoly.
Primjera radi, na Saccorgiani se planira izgradnja hotela i kampa, ukupno ležajeva 1.544, na Muzilu tri hotela i turističko naselje - 1.870 ležajeva, na Valovinama hotel - 400 ležajeva, u nekadašnjoj Uljanikovoj kasarni - hostel s 300 kreveta. Tu su još i Valkane, Valsaline, Hidrobaza, Max Stoja, Katarina… Sveukupno, matematika ne laže, skoro pa 7.000 turističkih postelja.
Masovni turizam, nije potrebno dodatno naglašavati, uvelike utječe na kvalitetu života lokalne zajednice, produbljuje socijalne razlike, djeluje na radnu strukturu stanovništva. Ne čudi, dakle, što se Puljani, nakon još jedne rekordne turističke sezone pitaju postajemo li grad sobarica i konobara, je li nam budućnost služinačka, u interesu krupnog kapitala, a na štetu nadolazećih generacija? Hoće li nas turizam otuđiti od vlastitog grada, dok istovremeno proždire ono najvrjednije što imamo, atraktivne prirodne resurse? Netko je, ne toliko davno, rekao da vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo - ako se napredak mjeri u ležajevima, onda je sada pravo vrijeme da počnemo koračati unatrag.