U Beču od božićnih drvaca proizvode energiju. Na 543 javna mjesta Austrijanci donose svoje borove, lani je prikupljeno čak 757 tona i od njih je u spalionici proizvedena električna i toplinska energija. Kod nas su odslužena božićna drva obično smeće. I to smeće koje Puljani ne znaju gdje baciti.
U koju vrećicu za selektivno prikupljanje bi išao bor - plavu, žutu ili zelenu? U nijednu, jer nije ni papir niti plastika, a bogami ni staklo. Ne stane niti u zaduženu komunalnu posudu, jer je za to prevelik, a u nju se ionako ne smije bacati zeleni otpad. Pa što onda s njime?
Oni koji i dalje pred zgradama imaju kontejnere mogu ga samo frknuti do njih (i to redovito čine) i nadati se da će ga komunalno poduzeće odvesti. No, što s onima koji ih nemaju? Zar doista svi imaju auto-prikolice da ih voze na Kaštijun ili, što je češće, u prvu bošku, da ih vrate na izvorište? Autima su do domova jelkice, doduše, stigle. No, sada su puštaju iglice na sve strane. Malo tko će ih pokušati ponovo ugurati u auto da bi ih vozio preko pola grada.
Odgovor na to što s drvcima očito nema ni Herculanea. Iznenadio ih očito i ove godine Božić pa na postavljeno pitanje nismo dobili odgovor. Na kraju krajeva, zašto ih uopće podsjećati da osmisle ono za što su plaćeni - iz naših džepova. Plan što s božićnim drvcima odavno su trebali sami ponuditi građanima svoga grada. No, što je jedno drvce u cijeloj šumi problema sa smećem?! Pa nismo mi Austrija!