NAJNOVIJE


PIŠE VANESA BEGIĆ

GRADSKA ŠTORIJA Lipi naš mrkat

(N. LAZAREVIĆ)

Tržnica je jednostavno oduvijek bila tržnica. Dobro, možda ne baš tržnica, ali mrkat, merkat, mercato, jedino mjesto gdje se nekada, prije otvorenja niza trgovačkih centara, odlazilo po voće i povrće, po špežu, mjesto za mjesne i lokalne ćakule, tradiciju, (među)generacijske susrete, druženja, trbuh grada, ali i srce grada, duša.

Trg kod tržnice naziva se Narodni trg, a taj je trg nastao prije 116 godina, 1903. godine kada je, kako vele povijesni izvori, nastala zgrada zatvorene tržnice, a tom je prigodom i uređen otvoreni prostor zbog zaštite od muha i sunca.

Poznati pulski arhitekt Attilio Krizmanić svojevremeno je zapisao da su na otvorenom prostoru zasađeni divlji kesteni zbog zaštite od muha i sunca, a čitamo da je pulski podestat tada bio čuveni Lodovico Rizzi, a same je radove izveo jedan drugi Ludvik - Jacopo Ludovico Münz, poznatiji prije svega po vilama Münz u pulskoj Kolodvorskoj ulici.

Recimo i da je sama izgradnja pulske tržnice započela upravo ovih dana prije točno 117 godina, 1902., i to 6. veljače. Tržnica je svečano otvorena 1. prosinca 1903. godine. Vezano uz nazive, taj se trg zvao Narodni trg, zatim Piazza delle Erbe, kao i Piazza Giuseppe Verdi.

Prvo uređenje tržnice s promjenom izgleda bilo je 1935., a zadnje 1997. godine, iako ih je, kako čitamo u raznim izvorima, kroz povijest bilo još.


Podijeli: Facebook Twiter