Tržnica je jednostavno oduvijek bila tržnica. Dobro, možda ne baš tržnica, ali mrkat, merkat, mercato, jedino mjesto gdje se nekada, prije otvorenja niza trgovačkih centara, odlazilo po voće i povrće, po špežu, mjesto za mjesne i lokalne ćakule, tradiciju, (među)generacijske susrete, druženja, trbuh grada, ali i srce grada, duša.

Trg kod tržnice naziva se Narodni trg, a taj je trg nastao prije 116 godina, 1903. godine kada je, kako vele povijesni izvori, nastala zgrada zatvorene tržnice, a tom je prigodom i uređen otvoreni prostor zbog zaštite od muha i sunca.

Poznati pulski arhitekt Attilio Krizmanić svojevremeno je zapisao da su na otvorenom prostoru zasađeni divlji kesteni zbog zaštite od muha i sunca, a čitamo da je pulski podestat tada bio čuveni Lodovico Rizzi, a same je radove izveo jedan drugi Ludvik - Jacopo Ludovico Münz, poznatiji prije svega po vilama Münz u pulskoj Kolodvorskoj ulici.

Recimo i da je sama izgradnja pulske tržnice započela upravo ovih dana prije točno 117 godina, 1902., i to 6. veljače. Tržnica je svečano otvorena 1. prosinca 1903. godine. Vezano uz nazive, taj se trg zvao Narodni trg, zatim Piazza delle Erbe, kao i Piazza Giuseppe Verdi.

Prvo uređenje tržnice s promjenom izgleda bilo je 1935., a zadnje 1997. godine, iako ih je, kako čitamo u raznim izvorima, kroz povijest bilo još.

Povezane vijesti

• Recitatori iz studija "Boško Buha"
• Zaboravljene pulske plaže
• Periferija je centar