Kultna oštarija "Kod Pjera" na pulskoj tržnici, u koju su kroz desetljeća zalazile mnoge ličnosti značajne za povijest i razvoj grada, opet je u petak otvorila svoja vrata. Dugo vremena zatvoren, prostor je promijenio vlasnika, nanovo je uređen, ali je namjena ostala ista - "Kod Pjera" će se tako i dalje odlaziti na ukusne marende, ručkove i večere. Naime, novi vlasnik Josip Tirić udahnuo joj je novi život, ali oslonjen na ljepotu i slavu ove stare pulske oštarije.

- Priča je ostala ona koja nas je nadahnula i na koju se naslanjamo. No, sve ostalo je, naravno, modernizirano i prilagođeno novom vremenu, rekao nam je Tirić.

Istaknuo je kako će Puljani i njihovi gosti odsad imati još jedno mjesto gdje će moći doći po ukusnu domaću hranu.

- U ponudi ćemo imati doručak, marende, imamo i rashladnu vitrinu sa sendvičima, tacosima, canapeima… Nudit ćemo također i ručkove i večere i to uglavnom istarska autohtona jela spravljena od namirnica s obližnje tržnice i ribarnice. Dakle, u ponudi će biti riba, meso, sirevi, voće i povrće, imat ćemo i pršut na rezanje i sve što se u tom trenutku može naći na tržnici u ponudi pulskih uzgajivača i proizvođača, rekao nam je nadalje Tirić.

Za sada su odlučili da će im radno vrijeme biti od 7 do 23 sata svakoga dana, a dostavu za van još uvijek nemaju.

- Imamo dosta mjesta u lokalu i svi koji žele dobro pojesti, u ugodnom okruženju, u jednom ambijentu koji ima dušu, ima i svoju pravu pulsku priču, dobrodošli su, istaknuo je na kraju našeg razgovora Tirić.

A da "Kod Pjera" doista ima svoju priču, znaju danas uglavnom najstariji Puljani. Valja stoga podsjetiti da je prijašnji vlasnik bio Petar Maras, kojeg su svi zvali Pjero (a čiji je unuk danas umirovljeni pulski infektolog Edi Terlević). Pjero je, dakle, preuzeo gostionicu davne 1937. godine od Talijana Pergolisa koji ju je na ovom mjestu otvorio daleke 1904. godine, i postavio svoj način poslovanja, moderan za ono vrijeme.

Novi vlasnik Josip Tirić

Nudio je nekoliko standardnih tipičnih jela za marendu: tripice, gulaš, ribu te sezonska jela, bakalar na posuticama, fritaju s divljim šparugama te za današnje vrijeme skoro nestvarni specijalitet, divljeg zeca na šugo s palentom. U večernjim satima nudio se uglavnom morski meni, orade, brancini, zubaci, šargi, dagnje, škampi na buzaru, jastozi koji tada nisu bili tako rijetki i kao danas pomalo prestižni. Sve je moralo biti svježe jer tada nije bilo frižidera, a sve je također dnevno svježe nabavljao od domaćih ljudi.

Osim hrane, lokal je bio poznat i po dobrom vinu. Tu je Pjero bio znalac. Išao je po vino čak do Venecije, a nakon rata usmjerio se na istarske podrume koji su se još zvali cantine sociali.

Nova je vlast nakon rata nacionalizirala gostionicu. Nono Pjero radio je u vojnom restoranu i nakon tri godine se vratio u "svoju" gostionicu kao poslovođa. Posebno su bile poznate "tripice kod Pjera".

Otišao je u penziju nakon 44 godina staža, stalno se nadajući povratu gostione. Nije to dočekao, Umro je 25. srpnja 2003. u 99. godini, a oštarija je vraćena obitelji 2007., četiri godine nakon Pjerove smrti. Potom je mijenjala zakupce, dok konačno nije zatvorena, a sada i prodana.

Kako bilo, gostiona "Kod Pjera" bila je dugo vremena vrlo poznata i važan punkt na pulskoj društvenoj sceni. Posebno je bilo živo za vrijeme Pulskog filmskog festivala. Lokal je vrvio gostima, poznatim osobama iz svijeta filma, ali bio je i mjesto susreta poznatih istarskih pjesnika, književnika kao što je bio Mate Balota te ostalih utjecajnih ljudi grada.

Lokal i priča postoje, sada treba ispisati nove stranice u knjizi o ovom kultnom pulskom mjestu.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu