Dr. sc. Marinko Škare (Snimio Milivoj Mijošek)
Nije da to prije nismo znali, ali aktualna korona kriza debelim je flomasterom još jednom podcrtala činjenicu da turizam u ovom trenutku predstavlja i srce i krvotok i pluća istarskog gospodarstva. Zbog toga se, nakon neplaniranog prošlogodišnjeg posta, ovoga ljeta sasvim razumljivo kao djeca veselimo pribrajanju svakoga novog gosta, jer bez njih i bez turizma mi u ovom trenutku zapravo i nemamo nekakvu razrađenu alternativu na kojoj bi mogli temeljiti planove svog budućeg razvoja.
Nedavno objavljena analiza poslovanja hrvatskog gospodarstva u pandemijskoj 2020. godini pokazala je da je nakon „potonuća“ turističkog sektora prisustvo Istre u top 100 kompanija prema ostvarenim prihodima u toj godini spalo na dva slova - koncesionara autoceste Istarski ipsilon Bina Istru i BAT-ovu Tvornica duhana Rovinj. Definitivno je to tanko za regiju koja pretendira biti jedna od lokomotiva ekonomskog razvoja cijele zemlje, no kako to promijeniti i kako umanjiti našu sad već opasnu ekonomsku ovisnost o uspješnosti turističke sezone pitanja su na koja već dugo vremena nema odgovarajućeg odgovora.
Konkurentnost i samodostatnost
Ugledni ekonomski analitičar i doktor znanosti Marinko Škare, koji od 1. listopada ove godine preuzima i dužnost rektora Sveučilišta Jurja Dobrile, smatra da istarsko gospodarstvo kao i cjelokupno hrvatsko kronično pati od nedostatka transformativne vizije koja holistički sagledava gospodarstvo kroz prostor i vrijeme. Umjesto transformativne vizije, kaže on, nudi se statička, povijesna vizija koja ne može osigurati konvergenciju prema višim, uspješnijim gospodarskim sustavima, koja će zaobići ili barem ublažiti gospodarske probleme i izazove budućnosti.
- Vratimo se korak unatrag i zapitajmo zašto je Istra u gospodarskom smislu napredovala u vrijeme Austrougarske monarhije? Napredovala je zato što su se u tom periodu osigurali osnovni preduvjeti za ostvarenje transformativne vizije, a to su vizija ekonomske budućnosti, potpora inovacijama, osiguranje financijske potpore za sustav inovacija i razvoj novih tehnologija, osiguranje ljudskog kapitala, znanja i potrebne radne snage, te lokalna i globalna konkurentnost.
Dakle, zašto je Istra napredovala? Imala je viziju, tehnološko znanje, kvalificiranu radnu snagu, novac (sve o tome može se naći u istraživanjima dr. sc. Alide Perkov gdje se može vidjeti kakav je financijski arsenal bio na raspolaganju poduzetnicima i obrtnicima, arsenal koji u usporedbi s današnjim koji se nudi za razvoj gospodarstva izgleda kao scenariji iz Star Warsa), moderan obrazovni sustav i kanale distribucije. Bilo je to malo, regionalno ali i globalno, samodostatno, konkurentno gospodarstvo koje je bilo u stanju osigurati samodostatnost u hrani, novcu, radnoj snazi, inovacijama i tehnologiji. To je formula za uspješno gospodarstvo i bolji životni standard te privlačnost života u regiji i ta će formula vrijediti barem u ovom stoljeću, dok će je u sljedećem zamijeniti neka nova transformativna vizija budućnosti, kaže Škare.
Neizbježni trgovinski ratovi
U ovom stoljeću, nastavlja, svjedočit ćemo pojavi cluster gospodarstava, odnosno samoodrživih gospodarskih zona koje će biti isključivo orijentirane na samoodrživost domaćeg stanovništva tih clustera, dok će globalni tehnološki razvoj, drži naš sugovornik, „zakočiti kao pod ručnom kočnicom“. Svjedočit ćemo, kaže, i globalnom padu svjetskog outputa koji zovemo (de)growth, globalnom rastu siromaštva i nejednakosti, drastičnom padu životnog standarda, smanjivanju uloge ljudskog kapitala i udjela rada u korist kapitala u bruto domaćem proizvodu, slomu neoliberalne dogme i potpunom razotkrivanju ekonomske doktrine koja se oduvijek skrivala iza prava i sloboda pojedinaca, a u osnovi je imala isključivi cilj bogaćenje manje grupe građana. Trgovinski ratovi, drži Škare, zavladat će svijetom što će negativno utjecati na globalne kanale distribucije i time uvjetovati tečajne, carinske i tarifne ratove, a svi ti procesi bit će praćeni globalnim migracijama zbog klimatskih promjena, utrci s vremenom za rješavanje klimatskih promjena, koju će, kaže, čovječanstvo, na žalost, izgubiti.
- To su uvjeti koji će vladati 2050. - 2100. i koji će određivati i sudbinu istarskog gospodarstva. Vrijeme je da se istarsko gospodarstvo vrati svojim ekonomskim korijenima i izgradi gospodarski sustav temeljen na onim istim iskonskim postulatima kao što je to bilo u doba Austrougarske monarhije. Kompletan obrazovni sustav u Županiji treba redizajnirati - od predškolskog do visokog obrazovanja. U tom izazovnom procesu koji se mora napraviti investicije i infrastruktura bit će tek manji dio problema. Istra mora biti ta koja će ponuditi sebi i drugima potpuno novi razvojni obrazovni model jer ovaj koji postoji na nacionalnoj razini je rudimentaran i ne može dati rješenja ni za postojeće, a kamoli za izazove i probleme s kojima ćemo se susresti u budućnosti. Istra treba svoj novi razvojni model ljudskog kapitala u kojem će se znanje pratiti od rodilišta pa do umirovljenja, ako umirovljenje bude uopće i postojalo do 2050.
Djeca nisu samo budućnost i moto „na djeci svijet ostaje“ je nešto što zapravo nikada nismo dovoljno ozbiljno shvatili. Naš sustav djecu educira da mogu rješavati izazove i probleme iz prošlog stoljeća, no to nisu znanja i vještine koje im mogu pomoći ni u rješavanju problema sadašnjosti, a još manje onih iz budućnosti. Krivica nije na djeci, odgajateljima, učiteljima i profesorima već na sustavu, a i svima nama koji smo dopustili izgradnju takvog sustava. Da bi mogli odgovoriti na sve socioekonomske izazove budućnosti, moramo djecu koja će se tek rađati pretvarati u super junake, nešto poput Justice League, te u potpunosti personalizirati obrazovanje na svim razinama. Obrazovanje moramo podesiti genetskom kodu djece, a ne nuditi univerzalno, prosječno obrazovanje. Obrazovanje u kojem se nudi opće obrazovanje ne vodeći računa o onom što svako dijete zaista jest kao biće i kao jedinka nije obrazovanje već trening za rad na traci, odnosno nešto kao traka za trčanje za zamorce!, smatra budući rektor pulskog sveučilišta. On drži da bi uvođenjem personaliziranog obrazovanja na svim razinama i Istra riješila sad već ozbiljan problem nedostatka adekvatnog ljudskog kapitala, odnosno znanja.
Personalizirana gospodarstva
- Istra mora osigurati socioekonomsku samoodrživost kroz uspostavu cluster gospodarstava, nešto poput mreže personaliziranih gospodarstava koja su u stanju nuditi gospodarska rješenje od igle do dijelova za avione. Takva mreža mora imati podršku jakih regionalnih razvojnih banaka koji će uvesti red na regionalnom financijskom tržištu i natjerati ostale financijske institucije da i same financiraju uspješnu razvojnu priču u izgradnji samodostatnog cluster gospodarstva Istra. Budimo realni, financijske institucije od prve zlatne narukvice koju je netko ostavio na čuvanje prije 10.000 godina i za to morao platiti kamate i danas se bave samo time - zaradom na stvaranju nulte dodane vrijednosti za društvo. I to je činjenica koju nijedan skupi marketing tipa “vi ste važni, banka za vašu budućnost” ne može sakriti.
Dakle, Istra mora osigurati transformaciju regionalnog financijskog sustava prema cluster, održivom regionalnom financijskom sustavu usmjerenom na stvaranju dodane vrijednosti društva, a time i za banke. Istra ima jedinstveni intelektualni underground u Europi. Na tako malom području s tako malim brojem stanovnika imati takav bazen talenata - umjetnika, sportaša, inženjera, matematičara…Jednom riječi Istra je bazen genijalaca. Međutim, od genijalaca nema puno koristi ako se ne osigura i „igralište“, odnosno okružje, u kojem se mogu „igrati“ i razviti svoj puni potencijal. To je upravo ono što Istra mora osigurati. Osigurati kreativno i fleksibilno okruženje (školstvo, novac, sigurnost, stabilnost, samodostatnost, soft i hard infrastrukturu) u kojem će naši genijalci moći kreirati genijalne stvari!, kaže Marinko Škare dodajući da je vrijeme da uspješne priče iz garaža zamijenimo uspješnim pričama iz dvorišnog okruženja genijalaca.
Doradna i zimmer frei ekonomija
Naime, uspješne priče iz garaža, drži on, u ovom će stoljeću postati stvar prošlosti jer će se sve inovacije i nova znanja, tehnologija dijeliti na relaciji korporacije-država, a ne više garaža-tržište.
- Gospodarstvo Istre moramo graditi tako da stvorimo sve one preduvjete koji su potrebni od vizije i tehnološkog znanja, preko personalizirane i kvalificirane radne snage, do novca i cluster mreže gospodarstava. Ako u budućnosti budemo nudili primjerice radnu snagu koja će osmišljavati turističke destinacije i brand za svemirski ili virtualni turizam, emociju doživljaja, sustave za tracking tornada i toplinskih valova, štitove za toplinske valove, virtualnu umjetnost, virtualne škole koje će biti daleko iznad puke on line nastave, personalizirane proizvode i usluge za koje budući kupci možda ni ne znaju da su zainteresirani, zdravstveni turizam, usluge cyber sigurnosti te 4D dijelove za svemirske letjelice ili kako se već tada budu zvale.
Ako nađemo načina da djetetu od rodilišta do fakulteta i kasnije osmislimo i ponudimo edukaciju dizajniranu samo za njega, sve genijalce umrežimo u cluster istarskog gospodarstva i još puno toga, tada Istru 2050. godine mogu vidjeti naprednu, razvijenu i perspektivnu regiju. Sve drugo vodi nas prema doradnoj (loan) i zimmer frei ekonomiji koju Hrvatska, a dijelom i Istra, na žalost, uspješno izgrađuje već trideset godina, zaključuje prof. dr. sc. Marinko Škare.