VREMEPLOV: GODINA JE 1970.
DOŽIVOTNA ROBIJA FRANZU STANGLU ZA SMRT 400 TISUĆA ŽIDOVA; Nacistički zločinac umro od infarkta nakon razgovora s novinarkom
Dok danas neonacisti maskirani u domoljubno ruho brane svoje nacije od "najezde" imigranata, pritom ojačani sustavnom revizijom povijesti ili bar planskim prešućivanjem njenih najstrašnijih i najsramotnijih dijelova, na današnji dan prije 48 godina, 23. prosinca 1970. godine, stvari su bile puno jasnije.
Jedan od najvećih nacističkih zločinaca, bivši komandant zloglasnog logora za masovno uništavanje Treblinke, SS-ovac Franz Stangl osuđen je na doživotnu robiju, pisao je tada detaljno Glas Istre. Na suđenju koje je trajalo sedam mjeseci, porotni sud u Duesseldorfu ustanovio je da je Stangl kriv za smrt najmanje 400 tisuća Židova iz čitave Europe! Osuđeni Stangl bio je1942. i 1943. komandant logora smrti Treblinka u Poljskoj.
Pronašao ga Wiesenthal
Poslije rata je uhvaćen, ali je ubrzo pobjegao i neko se vrijeme skrivao u Siriji, a zatim prešao u Brazil. Tamo se zaposlio kao tehničar u tamošnjoj filijali Volkswagena, gdje ga je otkrio poznati lovac na nacističke zločince Simon Wiesenthal, koji je otkrio i zločinca Adolfa Eichmanna. No, ni tada nije sve išlo besprijekorno pa se doživotna robija trebala preinačiti u ograničenu vremensku kaznu jer je brazilska vlada to postavila kao uvjet kada je Stanlga izručila zapadnonjemačkim vlastima.
Čovjek koji nikad nikog nije ubio, a ipak je na njegovim rukama i omiljenom bijelom jahaćem odijelu krv milijuna nevinih ljudi. Franz Stangl, prije rata tek običan policijski službenik iz Austrije, spletom okolnosti i marljivim ispunjavanjem povjerenih zadataka, došao je do pozicije zapovjednika logora smrti, gdje je nastavio obavljati svoj posao na jednak način kako drugi ljude rade u uredima i tvornicama - pažljivo i savjesno. S tom razlikom što je u njegovom slučaju posao bilo osmisliti i, u preciznom njemačkom stilu, održavati savršen mehanizam za ubijanje: isplanirati vrijeme od tek nekoliko desetaka minuta do najviše nekoliko sati koji bi prošli od trenutka kad su djeca, žene i starci bičem istjerani iz stočnih vagona, do trenutka kad bi njihov život završio u plinskim komorama.
Gitta Sereny, podrijetlom Austrijanka, povjesničarka i novinarka višestruko nagrađivana za istraživačko novinarstvo razgovarala je tada 70 sati u njemačkom zatvoru s Franzom Stanglom, a njenu knjigu "Treblinka: put u tamu", kao rezultat tog nevjerojatnog putovanja u um čovjeka zaduženog za upravljanje logorima smrti Sobibor i Treblinka, objavila je prije 2015. godine zagrebačka izdavačka kuća Sandorf. Franz Stangl je preminuo šest mjeseci nakon presude, 28. lipnja 1971. od posljedica srčanog udara, tek nekoliko sati nakon što je završio posljednji razgovor s novinarkom, i to riječima: "Moja krivnja jest to što sam još ovdje. To je moja krivnja". Bilo je to prvi i jedini put da je Stangl spomenuo riječ krivnja.
U brodogradnji 20.000 radnika!
Ove se godine pulski "Uljanik" i riječki "3. Maj" urušavaju u vjerojatno planiranom gašenju, bez posebnih reakcija i briga vlasti, no tog 23. prosinca 1970. godine u Puli su se na sastanku Združenog poduzeća pomorske brodogradnje "Jadranbrod", osim predstavnika vladajućeg Saveza komunista, našli i svi direktori i predsjednici Radničkih savjeta brodogradilišta iz Splita, Trogira Kraljevice, Rijeke i Pule, a vijest je dobila tretman na naslovnici Glasa Istre pod naslovom "O konfliktnim situacijama u brodogradilištima".
U središtu pažnje skupa bila je "rasprava o pojavama obustava rada i drugih konfliktnih situacija u našim najvećim brodogradilištima".
- Ovim pojavama treba posvetiti posebnu pažnju s obzirom na to da brodogradnja kao privredna grana predstavlja jednu od najkrupnijih u Republici i da zapošljava preko 20.000 radnika, istaknuto je u pratećoj vijesti.
Na nižoj, gradskoj (tada Općinskoj) razini, odbornici pulskog Privrednog vijeća udovoljili su zahtjevu vlasnika pulskih foto radnji da i oni mogu prodavati filmove, što će, kako je rečeno, biti korisno za sve one fotoamatere koji sami ne mijenjaju filmove u svojim aparatima. No, odbornici se nisu složili da se u foto radnjama prodaju i razglednice "s obzirom na to da već ima dosta prodajnih mjesta gdje se mogu kupiti razglednice".
- Već nekoliko godina graditeljska scena na području Verude nikako ne prestaje, pisao je pak novinar Asim Čabaravdić tog dana koncem 1970. godine. "Posebnu pažnju privlačila je nova četverokatnica u Bazovičkoj ulici, preko puta novog supermarketa, koja se zaista lijepo uklapa među već izgrađenim zgradama. Zgrada, koju gradi i financira zagrebačka Industrogradnja, imat će 56 jednosobnih, dvosobnih, trosobnih i četverosobnih stanova i bit će useljiva 1. lipnja 1971. godine, kada će stanovi u njoj biti stavljeni na prodaju", zaključio je novinar.( Zoran ANGELESKI)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
