Nema tajni u funkcioniranju hrvatskog zdravstva i načinu na koji brojni liječnici tretiraju svoje pacijente. Informacije koje je s javnošću podijelio dr. Dinko Štimac u razgovoru za naš list potvrdile su mnoge sumnje i ukazale na to da u zdravstvu vladaju korupcija, mito, političko kadroviranje i interesni lobiji, dok je stručnost, profesionalizam i briga za pacijente u drugom planu. Doktor Štimac govorio je o stanju u Kliničkom bolničkom centru Rijeka gdje odrađuje posljednje radne dane, ali nema razloga vjerovati da je situacija povoljnija u drugim sredinama.

Poznavajući prilike iz prve ruke, ugledni riječki neurokirurg objasnio je da liječnici iz sustava javnog zdravstva šalju bolesnike u privatne klinike te ustvrdio da za to uzimaju proviziju od tri do deset posto na uslugu koju obave privatnici. Ukazao je i da liječničko osoblje ne želi raditi previše u javnim bolnicama, jer poslije posla idu zaraditi honorare u privatnim ordinacijama. Ustvrdio je da se u KBC Rijeka nekoliko puta obavljaju iste operacije te da nadležne državne službe nisu načinile mnogo da zaštite zakonitost u slučajevima koje je prijavio.

Uz kronične bolesti javnog zdravstva, neurokirurg Štimac, koji je toliko razočaran svojim zvanjem da se njime više ne misli baviti, tvrdi da je smrtonosno oboljenje zdravstvenog sustava u strančarenju i politici. Dovoljno je imati iskaznicu HDZ-a za napredovanje, smatra Štimac, kojemu pripadnost antisistemskom Živom zidu nije bila dovoljna da ga zaštiti od mobinga na radnom mjestu.

Štimac nije ni prvi ni posljednji liječnik s velikim ugledom što ga je politika došla glave. Sličnu sudbinu na zagrebačkom Rebru doživio je Josip Paladino, iako se ne radi o identičnim slučajevima. Doktor Štimac prijavio je konkretne slučajeve nesavjesnog liječenja i progovorio o klasičnoj korupciji gdje se mogu prepoznati „doktori za deset posto” koji se njome bave.

Odlazak vrhunskog liječnika događa se u vrlo teškim vremenima za nacionalno zdravstvo. Javnost je sve više zgrožena uvjetima i načinom rada stručnog osoblja te greškama koje, kao nedavno u Zaprešiću i Metkoviću, imaju fatalan ishod. Greške liječnika proteklih su mjeseci izvodile građane na ulicu, u opravdane prosvjede, i očito je da više nema tolerancije za greške bijelih mantila, ali ni straha da se o tome progovori.

S druge strane, liječnika, posebno specijalista, u hrvatskim je bolnicama sve manje. Vijest dana je dolazak liječnice za djecu iz susjedne Bosne i Hercegovine u Makarsku; još pred koju godinu to bi se smatralo bizarnošću. U vrijeme kada medicinsko osoblje masovno odlazi na rad u zemlje Europske unije i dok domaće bolnice, poput pulske, ne mogu pronaći dovoljan broj specijalista ili medicinskih sestara, nevjerojatno je da se „slučaj” dr. Štimca uopće događa. 

Povezane vijesti

• Ključna pitanja o Uljaniku i dalje bez odgovora
• Gdje su nestali ljudi?
• Sarme i skijanje