Sve je isto kao i prije korone. Ili gotovo isto. Kava se više ne pije u, nego ispred "Milana." Ako već nije bolja, u kiosku je jeftinija. Ljudi se grupiraju u dvojke i trojke i onda strateški raspoređuju na kamene klupe i štandove kod tržnice.

Kafići ne rade, ali to ne znači da se ne može prodivaniti nadugo i naširoko, s nogu ili s klupe, svejedno. Igor Mandić svojedobno je izjavio da ne podnosi kavu i kafenisanje po kafićima. Gadi mu se ritualno konzumiranje crnog napitka, radije bi potegnuo nešto konkretno, pivo ili kakvu žesticu.

Ali kafića više nema i Puležanima uz čašicu razgovora najbolje paše žljuk kave. Klupica je malo, zauzete su i treba imati sreće i potražiti kakvo dobro mjesto jer misli bolje teku kad noge nisu umorne.

Dragan Brajuh i Valter Vukman zauzeli su poziciju kod fontane ukrašene svjetiljkama koje će zasjati navečer i to je znak da se bliže nekakvi blagdani i Nova godina. Nju, prisjetimo se odluke Stožera civilne zaštite, ne smije slaviti više od deset ljudi na jednom mjestu, iako to nitko neće provjeravati tako što će upadati po kućama. Naše protagoniste to ne brine jer "neće nikamo za Novu".

- Niti da imamo novca, ne idemo nikamo nas dva bijednika. Četrdeset godina smo radili, a skupa nemamo ni šest hiljada penzije, u startu će Vukman.

- On ima 2.700, a ni ja neću imati puno više, nastavlja u istom tonu Brajuh.

Kako to, zar već niste u penziji?, zanima nas.

- Ne radim od 22. lipnja lani, predao sam papire i čekam rješenje. Bio sam vozač u Uljaniku, a Dragan je bio dizaličar, kaže.

Ima li kakvog posla u fušu?

- Ma kakav fuš. Ljudi nemaju novca, za šta ćete raditi, za ništa? Za niš sam radio 40 godina, nastavlja Brajuh.

- Doma ćemo bit, prešaltava se na temu Vukman.

- Ako budem imao novca, kupit ću malo vina pa ću se napiti. Žalosno, ali istinito, nastavlja on.

- Nije žalosno, nego istinito, domeće druga polovica dvojca.

- Bilo bi najbolje da padne snijeg i onda bi svi ljudi izašli s bocama i proslavili, predlaže Vukman.

- I za Božić sam bio isto doma. Kamo ćeš? Zadovoljstva nemaš, para nemaš. Sve se svodi na novac, zaključuje Vukman.

Ali što je s onom "novac nije bitan"?, intrigira nas.

- Oprosti na izrazu, da odeš gore u zahod pišat', trebaju ti dvije kune. Bez novca ne možeš ni na WC, rezonira Vukman.

Ipak, ponešto su optimističniji kad je riječ o 2021. godini: do aprila je, kažu, gotovo s koronom. Ona ide ća pomalo, dolaze novi sojevi, kažu.

Jadranka Delmoro s prijateljicom ispija kavu nešto dalje, uz prazan štand.

- Ja sam toliko ljuta i razočarana što ne mogu ići nikuda, a išla bih svugdje. Novu ćemo proslaviti kod mene, bit će još dvije prijateljice. Gledat ćemo televiziju i plesati, kaže.

Ipak, planira razveseliti sugrađane i na Staru godinu na Portaratu unijeti malo veselja, tako što bi desetak ljudi, poštujući nužnu fizičku distancu, otplesalo Jerusalemu, koju mnogi zovu lambadom koronadoba. Iza ovog megahita stoje južnoafrički producent i DJ Master KG te gospel pjevačica Nomcebo Zikode. Delmoro, međutim, preko društvenih mreža još traga za onima koji su voljni pripomoći u realizaciji njezinog plana.

Ako i ne znaju što bi za doček, ne računamo li tu gledanje TV-a i sarmu, neki Puljani znaju što će 1. siječnja. Davor Udošić ustat će, kao i obično, u šest sati, a u sedam će biti na kalamarima, bacit će pušću. O kalamarima se, uzgred, dosta priča po merkatu, neće samo Udošić u lov. Trud se isplati jer kilo na ribarnici košta 120 kuna.

Na koncu, izostanak javnog slavlja ne pada loše baš svima. Jedna Puljanka otkrila nam je recept za doček Nove doma, u društvu supruga: plišano odijelo boje mustarda, sarma, tartar, dobar viski, indiskretno svjetlo i mirisne svijeće s drvenim fitiljem koje pucketaju poput drva u kaminu. Ugođaj je potpun, nedostaje samo Svarožić.

Povezane vijesti

• Puljani na Forumu u Novu godinu uz Prljavo kazalište
• Doček na trgovima u Puli, Poreču, Umagu i Rovinju
• Odbrojavanje, baloni i konfeti za podnevni doček Nove godine