Prema riječima zamjenika načelnika Ližnjana Matije Maurovića, situacija je u zadnje dvije godine značajno stavljena pod kontrolu. Divljih kampista još uvijek ima, ali je ta brojka zanemariva u odnosu prije. Tome su doprinijele visinske rampe koje su postavljene na putovima prema moru, a zbog onih koji ipak pronađu način da tu prepreku zaobiđu, uvedene su redovite kontrole koje otkrivaju prekršitelje. Kazni i represije nema, kaže nam Maurović

Parkirališta, šumarci, livade, javne površine, privatne parcele, divlje lokacije uz more… Sva ta mjesta pretvaraju se tijekom ljetnih mjeseci u dodatne "turističke kapacitete" i lokacije na kojima se ostvaruju turistička noćenja koja neće biti zabilježena ni u jednoj službenoj statistici. Riječ je o divljem kampiranju - pojavi koja i danas ima velik broj poklonika koji bez puno planiranja, rezervacije smještaja, a često i bez puno novca, kreću na put zadovoljni gdje god ih on odvede.

Pustolovina je to koja svakako imao određenog šarma, no divlji kamping je isto tako zadovoljstvo koje zakonom nije dozvoljeno, pa užitak onima koji se svejedno odluče na tako nešto u ovim ljetnim mjesecima često zna pokvariti ranojutarnje buđenje policije, turističkih inspektora ili komunalnih redara, a još više "paprene" kazne.

Zabrana kampiranja izvan kampova u Hrvatskoj je propisana Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, a isti zakon propisuje da nadzor nad poštivanjem pravila provode turistički inspektori, ali i komunalni redari. Ovih je dana u brojnim svjetskim medijima prenesena vijest o tome kako je austrijskom turistu u Trstu naplaćeno 300 eura kazne zbog toga što je vezao ležaljku za stablo i drijemao uz more. Njezino izricanje izazvalo je brojne polemike na društvenim mrežama, međutim tršćanski policajci samo su se strogo pridržavali slova zakona i gradskih propisa koji takvu aktivnost zabranjuju.

Niz problema

Međutim, u Italiji su, po pitanju tumačenje propisa i držanja slova zakona, nadležni uglavnom daleko manje fleksibilni i spremni na gledanje kroz prste nego što je to slučaj kod nas. Tako je i s ilegalnim kampistima, koji čim vide da im se približava službena odora, znaju da će se morati mašiti džepa. Što se Hrvatske tiče, zasad je to još uvijek stvar pitanja ima li kampist, koji je zatečen u ilegalnom kampiranju, sreće da ga je zatekao komunalni redar koji će ga samo opomenuti i upozoriti da mora otići, ili će dobiti i kaznu.

Zakon propisuje da se za takvu vrstu prekršaja može naplatiti kazna u rasponu od 1.500 do 10.000 kuna, no s obzirom da je najčešće riječ o strancima i da bi se naplata mogla otegnuti i zakomplicirati, predviđena je i druga mogućnost, a ta je da turistički inspektor na licu mjesta ilegalnog kampista kazni s tisuću kuna. Međutim, kako je prostor koji treba nadgledati velik, a broj turističkih inspektora minimalan, a ilegalno kampiranje samo jedan od niza problema koje u sezoni moraju nadgledati - onda je i broj kontrola u kojima sudjeluju inspektori i policija malen i kreće se u granicama od svega nekoliko stotina unutar jedne sezone. Zbog toga zakon predviđa da se protiv ilegalnog kampiranja jedinice lokalne samouprave mogu boriti i putem komunalnog redarstva, pa su komunalni redari ovlašteni intervenirati, podnijeti optužni prijedlog, izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta.

Povezane vijesti

• Parkiranje u okruženju Arene poskupljuje sa 4 na 8 kn
• Uvedena naplata parkiranja u djelu Ravenske ulice i Akvilejskog prilaza
• Vozači godišnje troše milijarde u potrazi za parkirnim mjestima