RAZGOVOR
Direktor agencije za ruralni razvoj Istre Igor Merlić: U ISTRI OSTALO SAMO PEDESETAK ISTARSKIH KOZA
Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) se posljednjih godina izuzetno naradila, privukavši za svoje projekte i solidne iznose europskog novca, na projektu revitalizacije istarskog goveda, a uspješan model tog projekta povukao je za sobom slične projekte usmjerene na revitalizaciju od goveda još i više ugrožene populacije autohtonih pasmina istarske ovce, istarske koze i istarskog magarca. Kako će ti projekti dalje napredovati, koje su njihove šanse i moguće kočnice, i čime će se osim autohtonim pasminama AZRRI baviti u ovoj godini, saznajemo od direktora ove županijske agencije Igora Merlića.
- S istarskim govedom smo već nekoliko godina na populaciji od oko 2.000 grla. Hoće li u skoroj budućnosti biti napretka?
- Vodeći računa o realnosti, u ovoj godini planiramo povećati populaciju istarskog goveda za 10 posto. Drago nam je što u posljednje vrijeme postojeći uzgajivači povećavaju svoja stada, a javljaju se i novi. Upravo zato da u ukupnim djelatnostima AZRRI-ja još veću pažnju poklonimo autohtonim pasminama (a popisu onih o kojima brinemo dodat ćemo i istarskog goniča) zaposlili smo agronoma koji će biti zadužen za uzgojne programe svih istarskih autohtonih pasmina. Sa Slovenijom smo dovršili pregovore o zajedničkom zahtjevu za zaštitu mesa istarskog goveda oznakom izvornosti, o očekujemo da tijekom ove godine taj zajednički zahtjev predamo nadležnim tijelima u Bruxellesu.
Suradnja sa Slovenijom
- Odavno nemamo vijesti što je dalje bilo s onih deset bređih junica istarskog goveda koje su 2012. godine dopremljene u slovensku Istru u sklopu projekta APRO. Jesu li one, ili njihovo potomstvo, još žive?
- Četiri uzgajivača u Istri susjednim slovenskim općinama trenutačno imaju u uzgoju tridesetak grla istarskog goveda, što je sve potomstvo onih deset junica koje smo im dopremili prije sedam godina. Nastavak suradnje na način koji smo tada dogovorili nekoliko godina nije bio moguć jer je zbog bolesti kvrgavosti kože goveda bio zabranjen međunarodni promet živom stokom, no kako su u prosincu ograničenja ukinuta, sada možemo surađivati i uskoro nam na klanje stiže devet grla istarskog goveda iz Slovenije, čime njihovi proizvođači ulaze u sustav naših kooperanata. Uskoro ćemo im poslati novog bika, jer se stari, iz prve generacije oteljene od onih deset bređih junica, više ne može koristiti radi izbjegavanja križanja u krvnom srodstvu. Novi bik trebao bi pridonijeti povećanju populacije istarskog goveda i u slovenskoj Istri.
- Kad je istarska koza, također u sklopu jednog AZRRI-jevog projekta, prije nekoliko godina registrirana kao autohtona hrvatska pasmina, mnogo se očekivalo, ali bitnijih novosti također nije bilo?
- Istarska koza je još uvijek kritično ugrožena pasmina jer je evidentirano svega pedesetak grla, a da bismo zaustavili njezino izumiranje, tražimo odgovarajući uzgojni prostor. Istarska ovca sa oko 1.200 grla i istarski tovar s oko 400 grla su u malo boljoj poziciji ali još uvijek spadaju u kritično ugrožene, no za njih postoje registrirane uzgojne organizacije i prihvaćeni uzgojni programi pa su u malo boljem položaju nego koza.
Novi proizvodi
- Ekonomsku isplativost povećanju broja grla istarskog goveda kod istarskih uzgajivača održavate, uz plasman svježeg mesa u ugostiteljstvo, i proizvodnjom prerađevina, prvenstveno salama i kobasica, a lani su hit postali vaši burgeri od boškarina. Planirate li još neke nove proizvode?
- Ove godine bismo trebali plasirati tri nova proizvoda. Prvi je pate od boškarina i tovara, prebanalno bi zvučalo da to nazovemo paštetom jer taj proizvod cilja u višu gastronomsku klasu. Drugi je roštilj-kobasica od boškarina, koja bi nakon uspjeha burgera od boškarina mogla povećati plasman ove vrste mesa u bolju klasu fast-food objekata. Treći proizvod namjeravamo realizirati u suradnji s upravom Nacionalnog parka Brijuni, a to bi bila salama od mesa muflona, koji su se na Brijunima solidno namnožili.
- Posljednjih godina AZRRI je jače angažiran u maslinarstvu, poglavito otkako je preuzeta uljara u Vodnjanu. Očekuju li se na tom planu neke novosti?
- Naša uljara u Vodnjanu je jako dobro odradila nedavnu sezonu prerade maslina, radila je punim pogonom i preradila 700 tona maslina, dok je prethodne godine preradila 450 tona. Priča s nesuđenim maslinikom na opožarenom zemljištu kraj Vodnjana, koje je AZRRI prije nekoliko godina dobio od države ali ga nije mogao sam zasaditi, je okončana tako što smo to zemljište vratili državi, a po novom zakonu sada bi za njegov zakup natječaj trebao raspisati grad Vodnjan. AZRRI nije zainteresiran za svu tu površinu, ali ako ga lokalni poduzetnici uzmu u zakup i zasade maslinike, i naša vodnjanska uljara mogla bi narednih godina imati više posla. Cilj nam je približiti se preradi 1.000 tona maslina godišnje, uz zadržavanje dosadašnjeg omjera od 90 posto uslužne prerade, a 10 posto bi se usmjeravalo u proizvodnju našeg brenda maslinovog ulja San gurmano. Njega proizvodimo oko 5.000 litara godišnje, i prodajemo ga uglavnom kupcima koji od nas uzimaju i mesne proizvode.
Uljara u Vodnjanu
- Zgrada spomenute uljare San Lorenzo u Vodnjanu trebala je biti i središte istarskog Centra za maslinarstvo. Dokle se stiglo s realizacijom te zamisli?
- Uljara radi, gornji kat je uređen i u jedan njegov dio smješten je LAG Južna Istra, u prizemlju je prodavaonica s degustacijskom salom, dolaze nam čak i turisti, a u drugom dijelu kata namjera je urediti laboratorij za osnovne analize maslinovog ulja čime bi Centar za maslinarstvo bio zaokružen. Realizacija naravno ovisi o sredstvima i o uspjehu kandidiranih projekata na natječajima za europska sredstva.
- Moramo se još malo zadržati kod ulja zbog činjenice da je AZRRI ove godine ostao jedini nositelj nacionalne oznake izvornosti za istarsko maslinovo ulje, odnosno 11 drugih nositelja je odustalo od korištenja oznake. Kako to tumačite?
- Ostali maslinari misle da im je to nepotrebno jer još uvijek mogu dobro prodati svoje ulje. Međutim, to neće vječno trajati, uskoro će doći u rod nove površine, dogodit će nam se hiperprodukcija ulja i pitanje je hoće li sadašnja cijena biti održiva, a oznaka izvornosti je u drugim zemljama cijenjena i proizvodi koji ju nose se mnogo više i mnogo bolje prodaju.
- Centar za maslinarstvo u Vodnjanu, s kojim se nešto dakle ipak događa, je samo jedan od planiranih poljoprivrednih razvojnih centara u Istri - što je s onima drugima?
- Centar za tartufarstvo u Vrhu na Buzeštini i centar za pčelarstvo u Cerovlju su projektno pripremljeni i kandidiraju se za financiranje iz europskih fondova, a njihova realizacija ovisi o tome hoće li na tim natječajima proći.
- Ukratko nabrojite što će još zanimljivoga AZRRI raditi u ovoj godini?
- Uz nekoliko međunarodnih projekata u kojima već sudjelujemo, primjerice MEDFEST i KEY Q+ koji povezuju turizam i gastronomiju u ruralnom prostoru, od ove godine počinjemo s realizacijom projekata ITACA koji je posvećen malom ribarstvu, i MADE IN LAND koji se bavi održivim upravljanjem ruralnim prostorom. I dalje ćemo u našem Edukacijsko-gastronomskom centru Istre na Gortanovom brijegu održavati kulinarske radionice za profesionalne kuhare. Na tragu zamisli da se čitav Gortanov brijeg postupno uključi u aktivnosti posvećene razvoju ruralnog prostora, uskoro ćemo u suradnji s zagrebačkim Agronomskim fakultetom i Hrvatskom poljoprivrednom agencijom uspostaviti banku gena za istarske autohtone pasmine. Novost na Gortanovom brijegu bit će i njegovo veće otvaranje građanima, uključenje naših sadržaja na toj lokaciji u turističke staze i ponuda gastronomskih sadržaja posjetiteljima. Spomenimo na kraju da smo se uključili i u akciji revitalizacije proizvodnje istarskog češnjaka, autohtone sorte koja još nije zasađena na dovoljno respektabilnoj proizvodnji, pa pomažemo zainteresiranim poljoprivrednicima u nabavi i distribuciji sadnog materijala.( Davor ŠIŠOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
