TREBALA JE TO BITI UMJETNIČKA MEKA

DIO GRADA U KOJI PULEŽANI RIJETKO SVRAĆAJU Zimi zona sumraka, ljeti apokaliptična turistička žila grada. TO JE KANDLEROVA ULICA

| Autor: Chiara BILIĆ
(D. ŠTIFANIĆ)

(D. ŠTIFANIĆ)


Puležani u tom uskom djelu centra grada, spojenim s glavnim trgom, nemaju što tražiti. Izuzetak je povremeni odlazak na burek u kultni Orfej. Ili poneku izložbu. Iako, nažalost, ideja o Kandlerovoj ulici kao umjetničkoj meki s art galerijama nikad nije u potpunosti zaživjela

 

Ima li takvih koji imaju mazohističku želju nauditi samima sebi, recimo uvrnućem zgloba, to će zasigurno bez ikakvih poteškoća postići u Kandlerovoj ulici u Puli. Nonšalantna šetnja je u toj pješačkoj zoni strogo zabranjena. Nije poželjno pretjerano zirkati uokolo, iako derutne zgrade, koje prijete raspadanjem, mame poglede. Teško je, zapravo, procijeniti gdje usmjeriti pogled. U nebo, odnosno napuknute balkone i okrhnute fasade ili u pod, razrovane kamene ploče. Jedan nepromišljeni korak i - paf! - čovjek bi se bez problema mogao cijelom težinom rastegnuti po neravnoj površini i poprilično ozbiljno ozlijediti.

Gomila bankomata

Zimi zona sumraka, bez čovjeka da njome prolazi, ljeti apokaliptična turistička žila grada koja puca po šavovima. A trenutno je predsezona. Nijemci i Talijani, najčešći posjetitelji, već se uvelike vrzmaju ulicom načičkanom gomilom bankomata. Ima ih gotovo na svakom ćošku. Kao i slastičarnica i suvenirnica koje, pak, jedna drugoj nalikuju kao jaje jajetu, i to izgledom i ponudom. Tu su naravno i ugostiteljski objekti. Mame kolebljive goste na potrošnju. Neka se tim nemaštovitim jelima, uglavnom prženim krumpirićima, burgerima, pizzama i raznoraznim bečkim odrescima, odupre tko može.

"Danas jako dobri kalamari! Šezdeset kuna porcija!", dovikuje iz jednog restorana konobar grupici turista. No, nije ih pretjerano impresionirao. Oni zastaju nekoliko metara dalje niz ulicu. Pogled im se zaustavlja na štandu s hrpetinom dresova hrvatske nogometne reprezentacije. Klinci prebiru po onima s Mandžukićevim prezimenom, dok roditelji razgledavaju rekvizite za plažu.

Puležani u tom uskom djelu centra grada, spojenim s glavnim trgom, nemaju što tražiti. Izuzetak je povremeni odlazak na burek u kultni Orfej. Ili poneku izložbu. Iako, nažalost, ideja o Kandlerovoj ulici kao umjetničkoj meki s art galerijama nikad nije u potpunosti zaživjela. Estetika je ovdje ustuknula pred zaradom i halapljivošću.

- Da zimi padnete u nesvijest ovdje nasred ulice, nitko vas ne bi ni primijetio, kamoli pokupio, priča Iva Artuković. Ona već 22 godine posluje u Kandlerovoj ulici. Vlasnica je kafića Momento koji, doduše, trenutno ne radi. Vrata će otvoriti tek početkom svibnja, objašnjava, kad nahrli malo više turista. Zasad nije potrebno. No, osim toga, na jednom od uglova stare ulice, ima i suvenirnicu Kantun. Zove nas na rakiju. Obećavamo da ćemo nazdraviti pri sljedećem susretu.

Iva je prva otvorila radnju takve vrste u Kandlerovoj ulici prije otprilike osam godina. Nakon toga su se, jedna za drugom, kao gljive poslije kiše, nizale i ostale poslovnice s raznim "autohtonim" artiklima. Ruku na srce, među drvenim bačvama egzotičnog kandiranog voća i posudica s kojekakvim začinima, koje nude neke od prodavaonica u blizini, ne nalazimo gotovo ničeg samoniklog i izvornog ovim geografskim meridijanima i paralelama. No, Iva napominje da je kod nje baš sve sto posto domaći proizvod. Čak niti jedan jedini magnet nije kineski.

Prometna pješačka zona

Domaći su sada, priča, ipak malo izmigoljili na ulice grada, nisu odoljeli suncu. No, Kandlerova je posebna priča. Ulica je prvenstveno bazirana na turističku ponudu.

- Naši ljudi nemaju zašto dolaziti ovdje. Osim knjižnice nema ničega. Nema više ni firmi, ni Uljanikovaca, govori Iva.

Potvrđuje nam da kontrolni stupić koji bi trebao zaustaviti automobile da prolaze ulicom ne radi već neko vrijeme. No, nesnosni promet u Kandlerovoj je, napominje, stara priča. Nitko tamo nikog ne poštuje. U ulicu je, naime, dozvoljen pristup samo vozilima opskrbe, od šest do osam sati ujutro. Nerijetko joj se besramnici parkiraju na prilaz radnje. Pokazuje automobil koji je već puna dva mjeseca parkiran baš na njezinoj terasi. Otvara je tek za petnaestak dana, možda se dotad vlasnik vrati po njega. Ne zna čiji je, priča se da je od nekog susjeda. Morat će, izgleda, pozvati policiju. Na to su je uputili komunalni redari.

Međutim, Iva je pozitivna. Iz Grada su obećali u skorije vrijeme rekonstruirati ulicu. Započet će, načula je, već u rujnu ove godine. I Patrik Salaj, vlasnik Orfeja, zna nešto o tome. No, on ima malo drugačiju informaciju. Ako njega pitate, preuređenje Kandlerove počet će tek početkom 2020. godine. U rujnu još uvijek ima turista, pa to vrijeme nije prigodno za rovanje. Njegov je bistro na kućnom broju 1, odmah na križanju s usponom Konzula Istranina. Otvoren je još 1969. godine, a radi tijekom cijele godine. Gosti su u malo većem broju, govori, počeli pristizati nešto prije Uskrsa. Terasa mu je sada krcata, ali zimi je promet osjetno slabiji.

- Ovaj dio grada je mrtav. Ulica je katastrofa, prolaznici stalno zapinju i padaju. Ali nekima je interesantno, priča Patrik.

Dio poslovnih prostora zabarikadirano je lokotima i lancima. Neke su trgovine davno zatvorile vrata. Na primjer dućan Marimont. Na njegovom je pragu ostala jedna boca Favorit piva. Upućeni kažu da poslodavac nije mogao naći zaposlenika. Isti nas prizor čeka i nekoliko metara dalje, odmah preko puta katedrale. "Tražimo djelatnika za rad", piše na komadu papira zalijepljenom na prozoru Tabacco shopa, ali i mjenjačnice. Na svu sreću, izgleda da bezbrižni turisti ne primjećuju ništa osim platnenih torbi, plastičnih lopti i ostalih unikata.

Poznate face

Osim gradonačelnika Borisa Miletića koji je jučer onuda užurbano prošao, među gostima, koji su oko podne već u potpunosti preplavili ulicu, susrećemo još jednu poznatu facu, pulskog fotografa Gorana Šebelića. Odmah govori da Kandlerovom trenutno prolazi sasvim slučajno.

- Sad sam prošetao, ali ne znam kad sam zadnji put prošao ovuda. Uopće me tu ništa ne interesira. Ne gledam uvis da slučajno ne zapnem, veli Goran.

Na kraju ulice, nadomak arheološkog nalazišta, ostaje ipak vidljiv trag domaćeg stanovništva. Na jednoj od trošnih fasada, s otprilike stotinjak različitih nijansi zelene boje, u isto toliko slojeva, piše: "Veliki među malima, trn u oku velikima".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama