Di ćeš za Novu?

"Gdje ćeš za Novu", pitanje je koje se od Dušnog dana naovamo stalno i opetovano ponavlja poput neke mantre. Nekada se to pitanje postavljalo oko Božića, potom od početka prosinca, a sada sve ranije i ranije.

Kao da je to znak statusa, kao da to reflektira ulogu unutar društva i važnost pojedinca u zajednici. Kao da se time etiketira ako je netko uspješan ili luzer, posebice u doba društvenih mreža. Pitanje je prestiža hvaliti se fotografijama s nekog dočeka, dalekih i egzotičnih putovanja. Čak i oni koji ne putuju znaju stavljati fotografije s putovanja da bi bili u trendu, da bi bili "in".

Iako, pokazuju statistike, većina njih, što zbog financijske situacije, što zbog drugih prilika, najluđu noć dočekat će u egzotičnom restoranu "čuči kući". Ako je tu dobro društvo, glazba, klopica, to je ujedno i najbolja zabava, kao i odlazak do najbližeg trga za neki javni doček uz pjevačke zvijezde i dobro raspoloženje.

Koje desetljeće unazad bilo je prilično "in" dočekati novu godinu u nekom od hotela, iako će sada u istarskim hotelima - a saznajemo da su oni koji će biti otvoreni za blagdane i više nego dobro popunjeni - novu godinu dočekati mahom stranci, od kojih mnogi i u organiziranim skupinama.

Osim što su novogodišnje večeri u hotelima uglavnom dosta skupe za domaće, mnogi su rekli da je to kao na svadbama, te da, svaka čast svima, traže drukčiju vrstu slavlja.

Sam pojam nove godine, ne samoga slavlja, nego godine koja dolazi, interpretira se na različite načine. Većina ljudi si daje zadatak s čime započeti u novoj - promijeniti ponašanje, početi učiti, polagati ispite, naravno, tu je i neizbježna dijeta. No tek polovica onih koji si zadaju te "novogodišnje ciljeve" efektivno i krene s njima. Tek mali dio onih koji su krenuli izdrže dulje od nekoliko dana i tjedana. No, uvijek je tu ta nova godina, kao da će se nešto bitno promijeniti u životu, kao da je to neka životno bitna prekretnica.

Hoće li donijeti zdravlje bolesnima, plaću onima koji je ne dobivaju, posao nezaposlenima, hoće li donijeti sigurnu budućnost Uljaniku i mirno more njegovim brodovima? Ili će se čekati samo da prođu siječanj i blagdani, samo da dođe proljeće, da prođe ljeto, da krene jesen i tako unedogled, uvijek s istim željama, čekajući Godota u tom teatru apsurda zvanom životna svakodnevica. Sa svim kafkijanskim zavrzlamama, gdje se promjene, one na bolje, odvijaju sporije nego radnja u Proustovim romanima i opisima kolačića. Samo što u životu nema (uvijek) te čarolije. Niti horoskopi za novu godinu nisu tako "in" kao nekad. Samo jedna stvar stalna jest. Pitanje "di ćeš za Novu?