Odgovorno tvrdim da je hrvatski turizam jedna od najvećih nevidljivih tvornica invalida rada, rekao je Bulić ne tako davne 2016. godine. Danas je zaposlen kao menadžer u turizmu

Najpoznatiji sindikalni lider Istre Bruno Bulić i po odlasku u mirovinu pokazao je znatnu brigu za radnike, ali i za samoga sebe. Neopterećen strogom sindikalnom politikom i privučen ponudom turističke tvrtke "Maslinica" iz Rabca, Bulić je preko noći postao menadžer na pola radnog vremena koji se brine o sistematizaciji radnih mjesta i zaposlenicima u trima hotelima i jednom auto kampu, koje posjeduje spomenuta tvrtka u vlasništvu talijanskog kapitala. Svojim primjerom dojučerašnji predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije pokazuje kako je u 23 godine vođenja sindikalne središnjice shvatio da je najbolje preći u redove onih koje si godinama kritizirao.

Bulić je, kao šef Sindikata Istre, oko 2000. godine na rivi u Rabcu organizirao prosvjed radnika i mještana protiv privatizacije "Maslinice", a danas za te iste privatne vlasnike radi. Ali tada, prije 20-ak godina, takvi stavovi odlično su se uklapali u Bulićevu oštru retoriku kojom se zalagao protiv drastičnih radnih uvjeta i eksploatacije djelatnika turističkih tvrtki. Nakon odlaska u mirovinu 1. srpnja 2018. godine, Bulić se dogovorio s četveročlanom upravom "Maslinice" da za njih napravi reorganizaciju tvrtke. Kako bi se to ostvarilo, zaposlio se na pola radnog vremena do studenog ove godine, što omogućavaju izmijenjeni propisi o radnom zakonodavstvu po kojem umirovljenici mogu biti ponovno zaposleni. Bulić otvoreno tvrdi kako nije ništa znao o poslu za koji je zaposlen, ali uspješno ga obavlja uz pomoć direktora drugih turističkih tvrtki koje je upoznao kao sindikalac.

Skandalozna promjena karijere dojučerašnjeg sindikalnog lidera koji se po istarskim ulicama i rivama, ali i na zagrebačkom Jelačić placu na velikim prosvjedima drečao protiv posljedica pretvorbe i sve manjih prava radnika, izazvala je nemalu pažnju javnosti.

Sindikalna elita

Pamte se Bulićeve oštre kritike Vlade, pojedinih ministarstava i naročito turističkih kompanija, pa se njegov prelazak u menadžerske vode doživljava kao žalosna činjenica da se ni sindikalnoj eliti ne može vjerovati. Njegove izjave izazivaju pitanje je li mislio ozbiljno tada, kad je bio sindikalist, ili je pravi Bruno Bulić današnji menadžer u turizmu koji svakodnevno ravna zaposlenicima u rabačkim hotelima. Napokon, u pitanju je i povjerenje u njegovu sindikalnu ostavštinu i u ljude koje je ostavio u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije. Poznato je i da je sindikalna povjerenica u "Maslinici" postala direktorica u istoj tvrtki, gdje Bulić brine o kadrovskoj politici.

"Odgovorno tvrdim da je hrvatski turizam jedna od najvećih nevidljivih tvornica invalida rada. Mi imamo situaciju gdje ljudi stariji od 45-50 godina se više ni ne javljaju sezonski raditi. Oni su zdravi, ali ne mogu izdržati u tim godinama tempo koji im nameće taj poslodavac", rekao je Bruno Bulić, tadašnji predsjednik sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, u Dubrovniku ne tako davnog 26. svibnja 2016. Isti taj tempo rada u turizmu danas mu ne smeta u aktualnom poslovnom angažmanu.