Bila jednom jedna djevojčica. Nestašna, uz koju su odrastale generacije i generacije, a svakakve je vragolije izvodila. Zvala se Pipi Duga Čarapa, za prijatelje Pipi. I onda je jednoga dana nestala iz lektire. Bila jednom i jedna druga djevojčica, posve druge sudbine, s posve drukčijom porukom i povijesnom važnom dimenzijom. Zvala se Anna Frank. I ona je izbačena iz lektire.

Kažu, lektira djeci treba donijeti teme koje su njima bliske, poučne, zabavne, treba je osuvremeniti. Međutim, i priča s dubljim značajem, nad kojom bismo se svi trebali zamisliti i čiju bismo povijest trebali analizirati te iz toga izvući po(r)uku, i ona o vrckastoj djevojčici nisu više dobre za učenike.

"Ježeva kućica", nezaboravni, lako pamtljivi, jednostavni, a tako duboki stihovi, više su puta bili predmetom razdora, tako da je Drug Jež već bio persona non grata iliti jež non grato. "Mali princ", jedna od najljepših knjiga za djecu, djelo koja bi trebalo biti u svakoj kućnoj biblioteci isto, očito, više nije "in". Možda treba biti realan i ne ulaziti u imaginarne razgovore, jer svijet i život oko nas je bajka, sa svim tim likovima i "likovima".

Petar Pan nije htio odrasti. Njegova vječna mladost i ludost očito nisu podobni jer danas svi trebaju biti zreli, brzo odrasti, završiti sve škole, eksperimentalne programe, nove lektire i biti pošteni, iskreni, odani. ops, niti toga više nema.

Alisa u zemlji čudesa očito se previše čudila, a znam da oni koji imaju imaginarne prijatelje u imaginarnim svjetovima, moraju ići kod stručnjaka, pa stoga, Alisa ne može biti u lektiri nego mora ići na terapije. Pinokio je lagao, a danas nije lijepo lagati u svijetu punome istine i poštenja, a Heidi je živjela s djedom u kolibi. Tko zna kako bi danas reagirala socijalna skrb, tko zna u što bi danas mediji pretvorili sirotog djeda i bi li struka liječenje sirote Klare kozjim mlijekom smatrali prikladnim. Junaci Pavolove ulice su pravi vragolani, a današnjoj djeci, rečeno je, treba ipak nešto bliže njima, jer su pravi anđeli. Breza je bila možda previše krhka, a Smogovci valjda nisu u trendu.

Dakako da ne mogu u školama "sto godina" biti iste lektire, dakako da treba podržavati novosti, uvoditi teme koje su bliske djeci, ići ukorak s vremenom i tehnologijom, to je neupitno. No, neki ljudi, kao i neke knjige, imaju vrijednost koja nadilazi vrijeme svoga nastanka i koje svojim univerzalnim po(r)ukama znače puno više od same lektire, od popisa. Te su knjige dio odrastanja, življenja, uzora.

Hoće li sutra Snjeguljica biti izbačena, jer, tko je vidio živjeti sa sedam patuljaka. Pa što bi mladim i starim curama moglo pasti na pamet!? Pepeljuga i Trnoružica po tim kriterijima nisu dovoljno emancipirane žene, a što to Crvenkapica radi sama po šumi? O tempora, o mores!

Povezane vijesti

• Ključna pitanja o Uljaniku i dalje bez odgovora
• Gdje su nestali ljudi?
• Sarme i skijanje