KOMENTAR

BETONIRANJE MOZGA: Prisjetite se zajedno s nama gdje su sve u Puli nestala stabla i zašto se ljudi opravdano boje da će NESTATI I SA GIARDINA

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Svaka bilješka, gradska štorija zazove neku lijepu pjesmu. Nije da protežiramo Ramba Amadeusa koji bi, da ga se pita, betoniro travu, ali što reći na gradsku politiku sječe i betoniranja? I dok u Gradu najavljuju sadnju stotinjak novih stabala u sklopu građanske inicijative "Dani kolektivne sadnje drveća u Hrvatskoj", pitamo se gdje će ta stabla niknuti. Jer nije isto ako se posade tamo negdje uz trotoar ili ako budu smještena u strogom centru, u pješačkoj zoni, kojoj gravitira veći broj ljudi.

Ako sudimo po dosadašnjoj praksi, onda u središtu grada stabala i zelenila biti neće. Globalnom zatopljenju unatoč. Eklatantan primjer jest Uspon sv. Teodora koji je uređen nakon što je s te lokacije iseljena industrija, Arena trikotaža i Tekop nova. Tad su posječena sva stabla u podnožju uspona, a nije uspjelo preživjeti ni ono stoljetno, koje se nalazilo ispred Muzeja maslinarstva. Uspon je onda ugostiteljski oživio. A uklanjanjem stabala otvoren je pogled prema moru. Što jest, jest. Uspon izgleda lijepo, onako bijel i popločan, jedini je problemčić što se na otvorenoj terasi s pogledom na more danju po pripeci ne može sjediti čak ni ispod suncobrana jer je temperatura kao u Dubaiju. Nema tog suncobrana koji može zaštititi od vrućine poput prirodnog hlada, guste krošnje.

Možda u Gradu jednostavno ne vole zelenilo ili je pak riječ o modernoj arhitekturi, hladnom minimalizmu koji ne vodi računa o potrebi čovjeka. Stabla se možda nisu uklopila u projekt jer bi bujne krošnje, onako kuštravo-barokne, remetile taj minimalizam. Kao što se ne uklapaju drvene klupe, pa u modernom parku možeš nekomotno sjesti na hladni kameni kvadar. Naslon se ne podrazumijeva.

Drugi primjer jest Arena, gdje su, betonirajuću serpentinu, oborili čemprese "koji su ondje slučajno izrasli", uz objašnjenje da se Arena sad bolje vidi i još je ljepša u svojoj grandioznosti. Ostala su još dva čempresa koja priječe pogled prema crkvi sv. Antuna i čijim bi se obaranjem dobila zaokružena povijesno-kulturna cjelina. Doduše, nalaze se u crkvenom dvorištu i pitamo se bi li i ta stabla, da nije tako, pala ničice u čast grandioznosti. "Ovo kod Arene mi je najgore, ne mogu reći da nije uredno, ali je bezdušno", komentirala je jedna Puljanka. Ni na moderno uređenom Trgu kralja Tomislava, na samom platou, nema stabla, nema krošnje, nema hlada.

Stoga se mnogi opravdano pribojavaju što će se dogoditi s Giardinima kad krene njihovo uređenje, hoće li ostati bez zelenila i lijepih krošnji pod kojima se ljeti hlade. Iz odgovora Grada naslućuje se upravo to: kažu da treba pričekati analizu svih relevantnih elemenata, "od utjecaja na realizaciju do struke koja će ponuditi rješenja na temelju provedenih analiza". Ako je to ona struka, oni arhitekti koji su preciznim kirurškim nožem formirali Uspon sv. Teodora i Trg kralja Tomislava, onda nam ne preostaje nego da, kao Rambo, uskliknemo: "Beton nama treba!"

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum