Ana Došen
Dana 5. veljače 2022. godine u 103. godini života napustila nas je sveučilišna profesorica Anka Došen-Dobud, dekanica Pedagoške akademije u Puli od 1. rujna 1967. do 30. rujna 1971. godine. Anka Došen-Dobud rođena je 1. siječnja 1920. godine u Krnjeuši kraj Bosanskog Petrovca (Bosna i Hercegovina). Osnovnu školu završila je u Zagrebu, a građansku i učiteljsku školu u Sarajevu. Paralelno s učiteljskom službom završila je više razrede gimnazije i stekla gimnazijsku maturu.
Godine 1945. upućena je na rad u Istru, a izvanredni studij pedagogije završila je 1957. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po završetku studija postavljena je za profesoricu Učiteljske škole u Puli (1957.) na kojoj školske godine 1960./1961. obnaša dužnost direktorice. S tog radnog mjesta prelazi na Pedagošku akademiju u Puli te od 1967. do 1971. godine obnaša dužnost dekanice. Godine 1971. zasniva radni odnos na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, gdje radi do umirovljenja 1978. godine.
Profesorica Anka Došen-Dobud napisala je mnogo knjiga i članaka iz predškolske pedagogije i metodike odgojno-obrazovnog rada. Dala je poseban obol predškolskoj pedagogiji, znanosti koja i danas traži i pronalazi puteve novog pristupa djetetu rane i predškolske dobi. Nesebično je pomagala i poticala mnoge odgojitelje i ravnatelje predškolskih ustanova da unose nove znanstvene spoznaje u svoj rad, ističući da dijete nije "čovjek u malom!". Inspiraciju za svoj rad, knjige i članke dobivala je u vrtićima, sjedeći satima na malim dječjim stolicama, promatrajući djecu u igri i odgojno-obrazovnim aktivnostima. Radila je to s velikim entuzijazmom jer, kako je i sama govorila, nosilo ju je oduševljenje djecom! Inovativnim idejama bodrila je svoje kolege, sveučilišne profesore, da u svoj rad implementiraju suvremene spoznaje iz opće i predškolske pedagogije i psihologije i time doprinesu promjenama na studijskim programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Inspirativnim radom, entuzijazmom, kreativnošću i inovativnošću ostavila je neizbrisiv trag u povijesti i sadašnjosti predškolske pedagogije i metodike, utirući puteve novim generacijama pedagoga, odgojitelja i studenata. Svoj posao radila je s velikom ljubavlju i u jednom je od intervjua poslala poruku svima koji rade s djecom: "Ako radimo nešto s ljubavlju, tako da smo zadovoljni u tom radu, onda ćemo imati uspjeha. Ako u radu nađemo veselje, npr: Danas me onaj mali razveselio tim ili tim, nekom svojom izrekom… ako tu nalazimo zadovoljstvo, naš rad će biti dobar. Nema li zadovoljstva – nema poštenog rada".
Svi koji smo je poznavali pamtit ćemo je po velikom optimizmu, srdačnom osmjehu, toplim, prijateljskim riječima i poticajima da hrabro unosimo promjene u svoj rad za dobrobit djece rane i predškolske dobi. Profesorica Anka Došen-Dobud bila je cijeli život vezana za Istru i često je boravila u svojoj kući u Vinkuranu. Voljela se družiti s dragim joj ljudima, uživala u svom velikom vrtu, puno je čitala i neumorno pisala. Za sobom je ostavila značajna postignuća u brojnim knjigama, člancima i rukopisima iz predškolske pedagogije i metodike odgojno-obrazovnog rada te ju opravdano smatramo reformatoricom predškolske pedagogije u Hrvatskoj.
Za njom ostaje život vrijedan poštovanja, radni vijek ostvarenih rezultata, ali i još mnogo praznih stranica... Sve to ostaje kao trajno djelo naše uvažene i drage profesorice Anke Došen-Dobud. No, ostaje i ono što nije zapisano ni u jednoj knjizi ili časopisu, a to je njena nesebičnost i ljubaznost vođena željom da pomogne mladim kolegama, studentima i prijateljima. Tiha tuga i duboka praznina neće se moći ispuniti ni protekom vremena ni bilo kojim našim riječima oproštaja.