Konferencija AZRRI-ja u Puli
Autohtone pasmine čuvaju istarski krajolik, ali uzgajivači moraju imati računicu za njihov opstanak
(Snimila Doria Mohorović)
"Pasmina ne postoji odvojena od prostora. Ispaša nije samo način hranidbe, ona je način upravljanja okoliša", rekao je jutros direktor AZRRI-ja Igor Merlić na međunarodnoj konferenciji "Europska genetska baština: Uloga autohtonih pasmina u očuvanju pašnjačkih sustava" u Puli. Na konferenciji sudjeluju znanstvenici i stručnjaci iz Hrvatske, Italije, Grčke, Slovenije i Turske, a cilj je povezati znanstvena saznanja s praksom uzgajivača i pronaći modele koji će omogućiti dugoročno očuvanje autohtonih pasmina i ruralnog prostora. Merlić je pritom istaknuo da očuvanje autohtonih pasmina ne može ostati samo na genetici, rodovnicima, genotipizaciji i uzgojnim programima.
- Genetika je alat, a cilj je puno veći i širi. Naš je cilj da autohtone pasmine žive na gospodarstvima, budu prisutne na pašnjacima i povezane s prostorom u kojem su stoljećima nastajale. Te su pasmine generacijama prilagođavane lokalnoj klimi, vegetaciji, terenu, dostupnosti hrane i vode te načinu gospodarenja čovjeka. Upravo zato njihova vrijednost danas ponovno dolazi snažno do izražaja, rekao je Merlić. Dodao je da je za očuvanje pasmina ključan uzgajivač i da bez čovjeka koji svakodnevno brine o životinjama, koristi pašnjake i nastavlja uzgoj, ni najbolja banka gena ni najsuvremeniji alati neće dugoročno osigurati njihov opstanak.
- Proizvodi autohtonih pasmina moraju imati svoju vrijednost. Meso, mlijeko, sir i drugi proizvodi moraju imati svoje mjesto u gastronomiji i na tržištu. Uzgajivač mora imati gospodarski razlog da nastavi uzgoj. Valorizacija proizvoda nije nešto što dolazi nakon očuvanja, nego je njegov sastavni dio, istaknuo je.
Voditelj Centra za razvoj ruralnog poduzetništva AZRRI-ja Edmondo Šuran upozorio je da su autohtone pasmine još uvijek u osjetljivoj fazi te da njihov opstanak zahtijeva kontinuiranu potporu.
- Pasmine su u kritičnom trenutku. I dalje ih treba čuvati, provoditi programe i brinuti se o njima. Uzgajivači sami za sebe još uvijek nisu dostatni. Treba pronaći način na koji će jednog dana ostvarivati financijske i ekonomske koristi te postići samodostatnost. Ako Istarska županija zajedno s AZRRI-jem ne bude gradila takve programe, moglo bi doći do urušavanja, upozorio je Šuran. Kao primjer naveo je istarsku kozu, čija populacija trenutačno broji oko 350 grla.
Smatra da bi autohtone pasmine u budućnosti mogle imati još važniju ulogu u održavanju pašnjaka, livada i rubnih površina koje su zarasle.
- S obzirom na klimatske promjene, autohtone pasmine mogu nam na neki način zamijeniti traktore, malčere i druge alate koji su se koristili za održavanje površina. Možda se trebamo vratiti korak unatrag, u povijest, kada su životinje imale upravo takvu ulogu. Trebamo im dati priliku da ponovno budu funkcionalan dio očuvanja pašnjaka, objasnio je.
Na pitanje koliko je pašnjaka u Istri napušteno ili zapušteno, Šuran je odgovorio da zasad nemaju konkretne podatke. Kroz europske projekte, najavio je, trebala bi započeti sustavnija mjerenja površina, ali i biološke mase koja je izgubljena zbog zarastanja te koja bi se mogla vratiti ponovnim uvođenjem autohtonih pasmina na pašnjake.
Istarski župan Boris Miletić podsjetio je na promjene koje su se u posljednjih nekoliko desetljeća dogodile u središnjoj Istri. Dok su se nekada ljudi iseljavali iz ruralnih područja prema obali, danas se unutrašnjost županije razvila i kao turističko odredište.
- Prije 30 godina Istra je doživljavala snažnu depopulaciju središnjeg dijela. Ljudi su svoju bolju budućnost tražili u priobalnim gradovima, napuštajući ruralni prostor, a mnoga sela u unutrašnjosti bila su gotovo prazna. Danas je situacija značajno drukčija, a razvoju je pridonijela i poljoprivreda, posebice stočarstvo, koje se danas također suočava s velikim izazovima, rekao je Miletić.
Prema njegovim riječima, središnja Istra prije dvadesetak godina ostvarivala je oko stotinu tisuća turističkih noćenja, dok ih danas bilježi približno 2,7 milijuna. Uz klimu i blizinu mora, važan motiv dolaska gostiju upravo je enogastronomija, u kojoj autohtone pasmine imaju svoje mjesto.
- Kada govorimo o enogastronomiji, ne možemo zanemariti stočarstvo. Koji je sinonim za stoku u Istri? Blago, vrijednost, nešto što je stoljećima prehranjivalo naše obitelji. Međutim, način života danas se promijenio. Bez entuzijazma, ljubavi, ali i ekonomskog modela koji osigurava održivost i profitabilnost, teško bi bilo zadržati tu proizvodnju u Istri, istaknuo je Miletić.
Nacionalni koordinator za animalne genetske resurse Hrvatske, prof. dr. sc. Ante Ivanković sa Sveučilišta u Zagrebu, također je naglasio da autohtone pasmine imaju važnu genetsku vrijednost, ali i širu ulogu u očuvanju okoliša i lokalnih zajednica, osobito u kontekstu nedavnih požara u Dalmaciji, ali i širom Europe.
Govoreći o odnosu turizma i stočarstva, istaknuo je da je potrebno pronaći ravnotežu između turističkog razvoja i očuvanja prostora za ljude, životinje i prirodu.
- Istina je, moramo ostaviti prostor za turiste, ali moramo ostaviti prostor i za ljude i ostala živa bića. Turisti traže izvorne doživljaje, žele vidjeti autohtone životinje, kušati dobru gastronomiju i lokalne proizvode umjesto uvoznih. Kada vide naše životinje na pašnjacima, vide da su sela živa i da se u njima nešto događa, rekao je Ivanković.
Govoreći o privlačenju mladih u uzgoj autohtonih pasmina, naglasio je potrebu za osiguravanjem uvjeta koji će im taj posao učiniti privlačnijim, od pristupa pašnjacima i financijske potpore do administrativnih i stručnih usluga. Važnu ulogu, smatra, može imati i digitalizacija, koja bi mladim uzgajivačima olakšala posao i omogućila suvremenije načine upravljanja gospodarstvima.
