Pulska psihologinja Ivana Mihaljica Baljak
Živimo li u stoljeću depresije? Stručnjaci sve zabrinutiji za opću populaciju, a sve više i za mlade
(Privatni album)
Obilježavanje Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilježava svake godine 10. listopada, idealan je društveni trenutak za podvlačenje crte i iskreno suočavanje s psihološkom slikom zajednice u kojoj živimo. Kada se zagrebe ispod površine svakodnevice, opća psihološka slika našeg društva posljednjih godina šalje jasne, nimalo optimistične signale. Naime, bilježi se dramatičan porast poteškoća mentalnog zdravlja unutar opće populacije, a ono što najviše zabrinjava i alarmira struku jest izražen skok tih poteškoća kod djece i adolescenata.
Porast hospitalizacija djece
Pulska psihologinja i certificirana geštalt psihoterapeutkinja Ivana Mihaljica Baljak, iznosi ozbiljnu stručnu dijagnozu modernog doba. Posljednjih godina, a posebice nakon pandemije i dubokih životnih promjena koje je ona donijela, uočava se znatan porast potrebe za uslugama stručnjaka - od psihologa i psihoterapeuta do psihijatara. Mreža stručne pomoći u državi pod tim je pritiskom postala nedostatna, a o težini situacije govori i porast hospitalizacija djece i mladih u specijaliziranim psihijatrijskim bolnicama zbog akutnih, hitnih stanja. Ipak, psihologinja ističe i jednu pozitivnu stranu: svjesnost roditelja i mladih o važnosti pravovremenog traženja pomoći u stalnom je porastu. Ako je, kako kaže anegdota, Freudovo vrijeme s pravom nazvano stoljećem anksioznosti, stoljeće u kojem danas živimo slobodno možemo proglasiti - stoljećem depresije.
Suvremeno doba donijelo je posve nove, specifične izazove koji u prošlosti nisu postojali u ovoj mjeri. Mihaljica Baljak podsjeća na povijesni zaokret s kraja prošlog stoljeća, kada je na ovim prostorima prevladavao duh kolektivizma i zajedničkih vrijednosti. Životni put pojedinca tada je bio predvidljiviji i stabilniji, od osiguravanja stanovanja do sigurnog radnog mjesta.
S društveno-povijesnim promjenama, liberalizacijom tržišta i demokratizacijom, nastupila je era snažnog individualizma i slobodnog kapitala.
- U Hrvatskoj smo 90-ih imali rat te su mnogi tad doživjeli traumu koja se transgeneracijski prenosi, ne samo kroz obiteljske priče, nego i kroz promjene na genima. Saznanja o novim ratovima dovode do retraumatizacije. Danas je pojedinac pod golemim egzistencijalnim pritiskom već pri pokušaju osiguravanja minimalnih uvjeta za život, poput krova nad glavom ili stabilnih prihoda. Nuspojava tog procesa je slabljenje kolektivne povezanosti, što rađa dubok osjećaj otuđenosti i nepripadanja. Posljedično, svjedočimo slabljenju i raspadu obiteljskih i prijateljskih veza, kao i sve težem ostvarivanju romantičnih odnosa u realnom svijetu, ističe Mihaljica Baljak.
Alarmantne brojke u školskim klupama
Problem mentalnog zdravlja prečesto se promatra isključivo kao izolirana, individualna stvar pojedinca. Međutim, paradigma liječenja i cjelokupni pristup ovoj problematici uvelike ovise o kulturološkom i društvenom okviru. Dok u SAD-u sustav počiva na zdravstvenim osiguranjima koja financiraju određeni broj sati psihoterapije, zapadnoeuropske zemlje već godinama razvijaju izvanbolničke, izvaninstitucionalne oblike skrbi. Naglasak je na prirodnoj rehabilitaciji i integraciji pojedinca natrag u društvo - upravo u onu sredinu u kojoj je problem bazično i nastao. Suvremeni sustavi, objašnjava psihologinja, osiguravaju dugotrajnu podršku kako klijentima, tako i stručnjacima koji s njima intenzivno rade.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) jasno definira mentalno zdravlje kao stanje mentalne dobrobiti koja ljudima omogućuje da se uspješno nose sa životnim stresovima, realiziraju svoje sposobnosti, kvalitetno uče i rade te aktivno doprinose svojoj zajednici. Zdravlje, dakle, nije puko odsustvo bolesti. Ta definicija obuhvaća emocionalnu, psihičku, društvenu, tjelesnu i duhovnu dobrobit, ali uključuje i socijalnu komponentu, odnosno ekonomsku stabilnost pojedinca do razine koja je prihvatljiva za podnošenje današnjih troškova života.
- Izuzetno je važno shvatiti da mentalno zdravlje i mentalne bolesti nisu dva suprotna pola istog pravca. Baš kao što tjelesno zdrava osoba može osjetiti privremenu bol u leđima ili koljenu, tako i mentalno zdrava osoba može doživjeti kratkotrajnu psihičku uznemirenost ili emocionalni problem. Ako se na te prve smetnje ne reagira pravovremeno, raste rizik od razvoja kliničke bolesti, ističe Mihaljica Baljak. - Klinički poremećaji poput depresije, anksioznosti ili shizofrenije dijagnosticiraju se prema jasnim kriterijima i uključuju dugotrajne smetnje u mišljenju, ponašanju i svakodnevnom obiteljskom ili poslovnom funkcioniranju. Čak se 70 posto svih mentalnih bolesti može dijagnosticirati prije 25. godine života, zbog čega su djetinjstvo i adolescencija presudno vrijeme za prepoznavanje prvih simptoma. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da se polovica svih poremećaja javlja već do 14. godine, pri čemu se anksioznost kod djece razvija u dobi od šeste do četrnaeste godine, napominje ona.
Mobing na radnom mjestu
Mihaljica Baljak naglašava kako svaki stres nije nužno negativan; dapače, kratkotrajni stres nas pokreće, motivira i tjera na djelovanje, stavljajući nas pred iskonski izbor: "bori se ili bježi" (fight or flight). U toj dilemi, borba je uvijek bolji izbor, no problem nastaje kod dugotrajne, kronične izloženosti stresu. Kada pojedinac razvije takozvano "tunelsko viđenje" i više ne vidi izlaz iz situacije, njegovi unutarnji resursi suočavanja slabe, a obrambeni mehanizmi postaju neadekvatni, što otvara vrata negativnim posljedicama za cjelokupno zdravlje. Koliko ćemo stradati od stresa ovisi o psihološkoj otpornosti; osoba koja prijeteći događaj procijeni kao izazov, a ne kao prijetnju, pretrpjet će znatno manje štete.
- Jedan od najčešćih prostora u kojima se sustavno narušava mentalno zdravlje odraslih osoba jest radno okruženje. Ljudi su na radnim mjestima prečesto izloženi horizontalnom i vertikalnom mobingu, dok rukovoditelji, direktori i ravnatelji redovito odbijaju preuzeti odgovornost i osigurati uvjete za očuvanje psihofizičkog zdravlja svojih zaposlenika. U zapadnim zemljama poslodavci ulažu u preventivne programe, osiguravajući radnicima sportske aktivnosti i relaksaciju kako bi se spustila razina stresa na radnom mjestu, kaže Mihaljica Baljak.
Sugovornica vjeruje da i u našem okruženju poslodavci polako spoznaju vrijednost takvih ulaganja - ako ne iz iskrene ljudske brige za radnika, onda svakako iz pragmatične potrebe za podizanjem produktivnosti, maksimiziranjem učinka i, u konačnici, povećanjem same dobiti poduzeća.
Govoreći o snažnim pritiscima suvremenog društva, nemoguće je zaobići virtualni svijet i eksplozivan rast online platformi na kojima djeca i mladi brzinom svjetlosti izmjenjuju i prate sadržaje. Ti su materijali prečesto potpuno neprimjereni njihovoj dobi, emocionalnom uzrastu i psihološkoj dobrobiti.
- Ulazimo u sferu u kojoj roditelji gube utjecaj i kontrolu nad onim što njihova djeca konzumiraju na ekranima. Takav nekontrolirani sadržaj sustavno narušava sliku o sebi kod mladog čovjeka, stvarajući kronično nezadovoljstvo vlastitim životom i fizičkim izgledom. Struka upozorava kako taj začarani krug izravno vodi do ozbiljnih mentalnih poteškoća - od depresivnosti, izolacije i teških poremećaja prehrane, pa sve do školske fobije i, nažalost, suicida, upozorava psihologinja.
- Živimo u vremenu apsolutne digitalne povezanosti, okruženi informacijama od ranog jutra pa do odlaska na spavanje. Utjecaj medija danas je nemjerljivo jak i široko rasprostranjen kroz privatnu, poslovnu, emotivnu i obiteljsku sferu. Društvene mreže postale su toliko moćne da se u šali često kaže kako se neki događaj nije ni dogodio ako nije zabilježen na internetu. Istovremeno, u medijskom se prostoru svakodnevno stavlja naglasak na traumatične događaje s izrazito negativnim predznakom. Novinski magnati dobro znaju da vijesti o katastrofama, ratovima i tragedijama najbolje prodaju medijski prostor. Međutim, prevelikom i stalnom izloženošću stravičnim slikama smrti, razaranja i patnje civila, u ljudima se pokreće opasan obrambeni mehanizam. Postajemo hladniji i bešćutniji; naš se osjetilni prag za doživljaj užasa povisuje, što posredno razara našu empatiju, a onda i konkretno ponašanje prema drugima.
Što ekrani čine našem mozgu?
Psihologinja Mihaljica Baljak upozorava i na ozbiljnu neurološku stranu ovog problema. Pretjerana upotreba mobitela i društvenih mreža izravno narušava ravnotežu dopamina i serotonina - dvaju ključnih neurotransmitera u mozgu koji su odgovorni za motivaciju, osjećaj zadovoljstva i regulaciju našeg raspoloženja. Ta kemijska neravnoteža ostavlja trajne posljedice i specifične promjene u mozgu koje su, s neurološkog stajališta, identične posljedicama koje na tkivo i funkcije mozga ostavljaju teške tvari ovisnosti i opojne supstance.
- Ipak, boravak mladih u virtualnom prostoru ima i svoje pozitivne efekte, koji se prvenstveno odnose na senzibilizaciju i međusobno povezivanje. Zaštićeni anonimnošću, mladi unutar svojih digitalnih zajednica često puno otvorenije govore o vlastitim problemima, emocijama i mračnim mislima. Otvarajući se jedni drugima, oni pronalaze utjehu i bivaju osnaženi zajedničkim iskustvima, a na raspolaganju su im i brojne besplatne aplikacije koje pomažu u očuvanju mentalnog zdravlja.
No, ta ista anonimnost, upozorava, krije i svoju mračnu stranu - ona nerijetko postaje paravan za virtualno zlostavljanje i cyberbullying, što pogubno djeluje na ionako krhko i nestabilno samopouzdanje adolescenata.
- Kada podvučemo crtu pod unutarnji mir i osjećaj sigurnosti u eri digitalne povezanosti, dolazimo do paradoksa modernog čovječanstva: bez obzira na sve neograničene tehnološke mogućnosti povezivanja koje nam se nude, ljudi se nikada u povijesti nisu osjećali toliko nepovezanima i usamljenima. Kronično nam nedostaje stvarno iskustvo kontakta, živa razmjena energije, bliskost, intima, prepoznavanje i osjećaj istinskog međusobnog prihvaćanja u realnom svijetu
Kada se svijet oko nas učini preplavljujućim, presudno je znati kako izgraditi i očuvati mentalnu otpornost. Psihologinja Mihaljica Baljak naglašava kako psihološka otpornost nije nekakva urođena, fiksna osobina pojedinca, već vještina koju je itekako moguće sustavno razvijati i učiti kroz cijeli život.
- Otpornost se, s psihološkog stajališta, odnosi na našu sposobnost pozitivne prilagodbe i oporavka nakon proživljenog neugodnog ili traumatičnog iskustva. Ona nije statična; nitko od nas nije jednako otporan cijelo vrijeme. To je dinamičan proces koji se događa u vremenu, stalno se mijenja i raste u neprekidnom međudjelovanju s nevoljama i životnim okolnostima. Na tom putu razvoja, svakodnevno doživljavanje problema i njihovo rješavanje zapravo čine zdrav razvojni put, na kojem se prirodno izmjenjuju emocionalna stanja ugode (poput radosti i ponosa) s emocionalnim stanjima neugode (kao što su sram i razočaranje). Važno je naglasiti kako neugodne emocije koje proizlaze iz našeg primjerenog odgovora na situaciju koju procjenjujemo kao prijetnju (primjerice, trema prije javnog nastupa ili ispitna tjeskoba) uopće nisu znak lošeg mentalnog zdravlja. Naprotiv, to je sasvim prirodna, uobičajena ljudska reakcija na nevolju. Za kvalitetnu psihološku otpornost ključni su bliski odnosi i osjećaj istinske "viđenosti" od strane barem jedne bliske osobe u našem životu, bio to partner, roditelj ili prijatelj. Osjećaj povezanosti s okolinom i pripadanja zajednici daje nam temeljni identitet i štiti naš unutarnji mir, naglašava Mihaljica Baljak.
Pozitivni pomaci u urbanim sredinama
Unatoč vidljivom društvenom napretku, odlazak psihologu ili psihoterapeutu u nekim se krugovima i dalje tiho prešućuje. Mihaljica Baljak iznosi subjektivni dojam kako je u urbanim sredinama ipak došlo do znatnog pomaka jer su termini mjesecima unaprijed popunjeni i u državnom i u privatnom sektoru. U mnogim je obiteljima postalo sasvim normalno imati svog psihoterapeuta, baš kao i bilo kojeg drugog liječnika specijalista, no i dalje postoje slučajevi u kojima klijenti traže potpunu anonimnost iz straha od osude okoline.
Razlozi zbog kojih ljudi odgađaju traženje stručne pomoći su višestruki. Na prvom je mjestu još uvijek prisutna društvena stigma koja prati osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja, praćena bojazni od podcjenjivanja obitelji, prijatelja ili kolega na radnom mjestu. Drugi ključni razlog leži u kroničnom nedostatku informacija i znanja potrebnih za rano prepoznavanje simptoma mentalne bolesti.
- Ljudi se u pravilu odlučuju potražiti pomoć tek kada problem dramatično naraste i postane neizdrživ. Moja je topla preporuka da se na taj korak odluče puno ranije, već u samom začetku problema. Moramo biti svjesni da u slučaju ozbiljnijih mentalnih poteškoća, nažalost, sama ljubav, pažnja i dobra namjera naših bližnjih nisu dovoljne da problem nestane. Tada je potreban educiran, empatičan stručnjak, ali prije svega čovjek koji je spreman pružiti iskustvo istinskog, toplog ljudskog kontakta onome tko pati, poručuje psihologinja.
Istarsko psihološko društvo već dvadesetak godina građanima nudi besplatna savjetovanja, radionice i tematska predavanja, prigodno povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja i Tjedna psihologije u Hrvatskoj, a kapaciteti se redovito popune u rekordnom roku. Unatoč izazovnom vremenu u kojem živimo, psihologinja intervju zaokružuje snažnom porukom optimizma i nade, citirajući antičkog filozofa Seneku koji je zapisao: "Želja za ozdravljenjem uvijek je bila pola zdravlja."
Podaci pozivaju na djelovanje
Podaci koji oslikavaju stanje u obrazovnom sustavu su izrazito ozbiljni. Procjenjuje se da oko 20 posto učenika ima psihičke smetnje koje im izravno ometaju svakodnevni život i školovanje, dok njih 10 posto pati od klinički značajnih simptoma. Prevedeno u školske okvire, u prosječnom razrednom odjelu od 25 učenika, njih pet se svakodnevno suočava s problemima mentalnog zdravlja koji im otežavaju učenje i narušavaju odnose s vršnjacima, učiteljima i roditeljima.
- Ono što najviše poražava jest činjenica da od tih pet učenika, samo jedan dobiva stručnu pomoć. Najrašireniji su anksiozni poremećaji koji pogađaju 10 do 20 posto djece, dok udio depresije raste s jedan do tri posto u dječjoj dobi na ozbiljnih osam do devet posto u adolescenciji. Istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da odgojno-obrazovni djelatnici kao najbrži i najkorisniji izvor pomoći učenicima i roditeljima vide stručne suradnike u školama, koji čine ključnu kariku u ranoj prevenciji, otkriva nam Ivana Mihaljica Baljak.
