reprezentativac, trener i sudac
Podići 300 kilograma i ostvariti san: Puležan Marin Milikić živi za powerlifting
(Privatna arhiva)
Powerlifting je sport u kojem brojke ne lažu. Tri discipline, tri pokušaja i jedan cilj - podići što veći ukupni teret. Upravo je u tome hrvatski reprezentativac i trener Marin Milikić među najboljima, a iza sebe već ima nastup na Svjetskom prvenstvu i total od 712,5 kilograma. Postoje dva sporta koja iziskuju maksimalnu produkciju sile, a to su powerlifting i weightlifting. Jedan nije olimpijski, a intencija je da to postane, dok drugi već jest. Zanimljivo je zapravo da bi se, u suštini, trebali zvati obrnuto, objašnjava nam na početku naš sugrađanin. Naime, Milikić je istaknuti hrvatski IPF powerlifter i trener snage koji radi u Zagrebu, a djeluje kao službeni trener u powerlifting klubu PLK Štanga. Vodi i individualne kondicijske pripreme te online coaching. Powerlifting (op. a. energetski troboj) je individualni sport snage u kojem je cilj podići maksimalnu kilažu u tri osnovne discipline s dvoručnim utegom: čučnju, potisku s klupe (bench pressu) i mrtvom dizanju.
Milikićevi najbolji rezultati su spomenuti total od 712,5 kilograma koji je podignuo na Svjetskom prvenstvu u Chemnitzu 2025. godine (S: 260 kg, B: 180 kg, DL: 272,5 kg). Najbolji liftovi u teretani su mu: čučanj 266 kilograma, bench press 181 kilogram i mrtvo dizanje 300 kilograma.
Cilj je službeno podići 300 kilograma u mrtvom dizanju
Nada se da će ih ove godine uspjeti spojiti na jednom natjecanju, nakon gotovo godinu dana izbivanja s platforme zbog prijeloma ruke.
- Prije svega, htio bih dići 300 kilograma iz mrtvog dizanja na natjecanju kako bi to službeno bilo napravljeno na platformi, a nakon toga kvalificirati se za jedno od nadolazećih svjetskih prvenstava i još jednom braniti boje reprezentacije. I naravno, biti svjetski prvak u master IV kategoriji (70+), jer će to značiti da ljubav prema ovom sportu nije prestala ni nakon više od 50 godina, otkriva nam svoje planove ovaj ambiciozni sportaš.
Svojih pet godina powerliftinga proveo je u kategoriji do 105 kilograma. Tek je 2026. godine, na svom zadnjem natjecanju, napravio izlet u veću kategoriju do 120 kilograma, gdje se dugoročno i vidi jer mu postaje sve teže proći vagu u kategoriji do 105 kilograma.
- Kako bih popunio kategoriju, trebam nabiti i puno mišićne mase pa trenutno treniram četiri puta tjedno po dva do tri sata, ovisno o vježbama koje taj dan radim. Najčešće ljudi koji se bave powerliftingom treniraju četiri puta tjedno. Ima i ljudi koji treniraju tri ili pet puta tjedno, dok su ostali rasporedi treninga jako rijetki. Van samog treninga, sport također traži maksimalnu posvećenost prehrani i odmoru kako bi se mogli postići najbolji mogući rezultati, opisuje Milikić.
Svjetsko prvenstvo i povratak nakon prijeloma ruke
Vraćamo ga na same početke i ideju da se uopće bavi ovim nedovoljno poznatim sportom.
- Moja fascinacija treningom jakosti i powerliftingom ide čak 11 godina unatrag, kada sam prvi put ušao u teretanu. Tada sam kao 17-godišnjak krenuo u gym radi rehabilitacije sportskih ozljeda zadobivenih na nogometu i ostalim sportovima koje sam trenirao u mlađoj dobi. Uvijek sam bio malo "punašnije" dijete i zbog toga sam bio dosta jak, pa sam relativno brzo napredovao i u teretani, što je u konačnici stvorilo i moju ljubav prema powerliftingu. Nakon dvije godine u teretani došao sam do lijepih brojki i htio sam se natjecati u powerliftingu. Međutim, sport je tada bio na svojim početcima i nije bilo lako doći do kluba kao danas, a klub u Istri još i dandanas ne postoji. Zbog toga su moje aspiracije završile na neko vrijeme. Kasnije sam upisao Kineziološki fakultet i ponovno krenuo u teretanu nakon godinu i pol pauze, gdje se polako vratila moja volja za powerliftingom. Godine 2020. odlučio sam napraviti mali projekt na sebi kao kineziolog i pripremiti se za obaranje državnog rekorda u juniorskom bench pressu. Pripreme su tekle dobro sve do sezone natjecanja, kada zbog obavljanja studentskog posla nisam stigao dovoljno trenirati. Nažalost, rekord nisam uspio oboriti, ali došao sam vrlo blizu i uspio sam također pobijediti na svom prvom natjecanju u totalu, prisjetio se on.
"Uvijek sam htio biti jak kao glavni junak"
Trenutno je član zagrebačkog kluba PLK Štanga, koji mu je bio ogromna podrška na cijelom putu i s kojim je, kako kaže, "prošao sito i rešeto". Upravo taj dio izdvaja kao nešto zbog čega se bavi ovim sportom; stjecanje novih prijateljstava i pronalaženje ljudi koji uživaju dižući teške stvari jednako kao i on.
- Odlučio sam se za ovaj sport zbog toga što sam se u djetinjstvu nagledao puno crtića i uvijek sam htio biti jak kao glavni junak, ali i zato što je ovaj sport u suštini najbolji pokazatelj rada i uloženog truda, jer brojke ne lažu. Dok u nogometu ima 11 igrača, ovdje si sam na platformi i ne ovisiš ni o kome osim o sebi. Powerlifting mi je donio mnogo toga: pronašao sam svoju curu Doru, ostvario sam svoj san i nastupio za hrvatsku reprezentaciju, postao sam trener powerliftinga i ostvario brojne sportske uspjehe. Najbolja žena u Istri, a i u Hrvatskoj, Teuta Jakupović, trenutno mi je ipak miljama daleko, ali htio bih jednog dana doći do razine na kojoj bih je mogao ugroziti u GL bodovima (op. a. formuli koja uspoređuje muškarce i žene iz različitih težinskih kategorija) i zauzeti 1. mjesto u svojoj županiji, a možda se jednog dana boriti i za sam vrh u Hrvatskoj, otkriva Milikić.
Powerlifting traži potpunu posvećenost treningu, prehrani i odmoru
Najbolje u ovom sportu definitivno smatra činjenicu što ga stalno tjera da napreduje i da se suočava s novim izazovima kako bi postao najjača verzija sebe.
- Na kraju krajeva, ja nikad nisam upoznao jaku osobu koja nije imala samopouzdanja, što je rijetkost u današnjem društvu. Osjećaj kada podignete nešto što ste ciljali godinama jednostavno je prelijep i vidite kako se trud uvijek isplati. Trenutno powerlifting kao sport jako raste i od 2012. godine, kako sam i prije spomenuo, doživljava potpunu renesansu. Totali su u zadnjih 14 godina astronomski narasli, sport postaje sve popularniji, a i sam genetički bazen ljudi koji ulaze u sport puno je veći. Uz fitness revoluciju koja se događala u zadnje vrijeme, powerlifting je postao dostupniji nego ikada jer se otvara sve veći broj teretana. Powerlifting ne treba loptu i velik broj igrača, nego samo vas i šipku, i to je dovoljno. Naravno, postoji bolja i lošija oprema, ali u suštini jedna šipka, stalak (rack) s nekoliko utega i klupica za bench press, sve su što vam treba za bavljenje ovim sportom. Sport ima puno potencijala za rast zbog većeg genetičkog bazena koji se prelijeva u njega, napretka tehnologije treninga i programiranja te zbog sve boljih metoda oporavka. Ima potencijal za značajno poboljšanje kvalitete života kod onih koji se njime bave rekreativno zbog povećanja jakosti, mišićne mase, ali i zbog znatno boljeg rada srca te povećanja gustoće kostiju koji se javljaju kao adaptacija na opterećenje, upućuje nas ovaj trener i sportaš.
Trener s više od 20 uspješnih natjecatelja
Osim što je sam natjecatelj, također je nacionalni sudac i trener. Trenutno ima preko 20 klijenata koji postižu odlične rezultate. Nedavno je jedan od njih, Josip Mihaljević, oborio apsolutni hrvatski rekord u čučnju s 325,5 kilograma, a na prošlom državnom natjecanju kao Medo Coaching team, (op. a. Medo je Milikićev nadimak) osvojili su 35 medalja u totalu i pojedinačnim liftovima, od čega 22 zlatne, te pet pehara za apsolutni poredak na full power i bench only natjecanjima.
- Kao sudac sam, naravno, nepristran i strog, ali pravedan, jer je to ono što bi svaki sudac trebao biti. Kao natjecatelj, ali i kao trener, jako sam emotivan i proživljavam svaki trenutak na platformi punim plućima. Manje mi je stresno kada se ja natječem nego kada se natječu moji sportaši, jer njima više želim uspjeh nego sebi i više me uveseljavaju njihovi rezultati i pobjede. Brinem se da sve završi kako treba i da odu kući s što većim totalom i ponosni na sebe. Također pokušavam da moji klijenti što više zavole ovaj predivan sport i da u njemu pronađu prijatelje i podršku jer to smatram najbitnijim. Dobra atmosfera i puno zezancije glavne su karakteristike mojeg pristupa. Uz dobru atmosferu i malo motivacije brzo dođu i dobri rezultati. Vodim treninge uživo, ali i online, i sa svom ekipom sam u jako dobrim odnosima te često pronađemo vremena za druženje i izvan treninga. Smatram to jako bitnim jer sam ovaj poziv izabrao upravo zbog sreće koju donosi i prijateljstava koja sam kroz njega skupio, a ne zbog financijske dobiti. Moram se pohvaliti da treniram dosta ljudi koji su i sami treneri ili su to postali otkad ih ja treniram. To mi je znak da nešto dobro radim kada su me ljudi s diplomama iz iste branše pitali za pomoć na svom putu, veli Milikić.
Sport koji donosi prijateljstva, samopouzdanje i životni poziv
Budući da je riječ o manje poznatom sportu, pitamo ga kako kao takav kotira među ljudima i ulazi li sve više u mainstream.
- Ovaj sport postaje sve više mainstream i to s razlogom. Zbog rasta društvenih mreža ljudima je sport puno dostupniji i više se za njega čuje. S obzirom na trenutačni trend obaranja svjetskih rekorda u različitim kategorijama svake godine, mislim da sport ima još puno potencijala za rast i da njegovo vrijeme tek dolazi. Međutim, mislim da je budućnost upravo sada i da kroz sljedećih deset godina možemo očekivati vidjeti ga u punom sjaju. Glavni cilj trenutno za powerlifting je postati olimpijski sport kako bi powerlifteri mogli nastupiti na Olimpijskim igrama i time dodatno popularizirati sport. Također bi se time omogućila financijska sigurnost najboljim sportašima, kakvu imaju sportaši u drugim sportovima, kako bi se mogli potpuno posvetiti sportu i ostvariti svoj puni potencijal, smatra on.
Prvi istarski powerlifting klub i san o vlastitoj dvorani
Planovi i ambicije tu kod Milikića ne staju te nam na samom kraju otkriva neke od njih.
- Moj sljedeći plan je dati mojoj županiji nešto što je trebala imati već odavno - prvi istarski powerlifting klub. Taj projekt je u fazi finalizacije i trebali bismo prvi put nastupiti na državnom natjecanju u 11. mjesecu kao Powerlifting klub Gladiatora Istra. Također se nadam da ću u skorijoj budućnosti otvoriti i specijalizirani gym na području Pule za bavljenje ovim sportom, kako bi i sam sport mogao dalje rasti te kako bi klub dobio svoj prostor u kojem bi svi članovi mogli zajedno trenirati, međusobno se poticati da budu bolji i sklapati nova dugotrajna prijateljstva. Htio bih, ako zdravlje posluži, još koji put nastupiti za reprezentaciju, a naravno, najbitniji cilj sam vam već rekao - postati prvak u kategoriji master IV (70+) i ostati u ovom sportu cijeli život, zaključuje on.
Tri natjecateljske discipline
Natjecatelji moraju izvesti svako dizanje prema strogim pravilima i sudačkim znakovima: Čučanj (Squat): Lifter postavlja šipku na ramena, spušta se u čučanj dok kukovi ne prođu ispod gornje linije koljena (pravilo dubine) te se vraća u početni uspravni položaj. Potisak s klupe (Bench press): Lifter leži na leđima na klupi, spušta šipku do prsa, zadržava je potpuno mirnom do sudačkog znaka (»press«) te je potiskuje prema gore do potpunog opružanja laktova. Mrtvo dizanje (Deadlift): Lifter podiže uteg s poda u jednom neprekinutom pokretu prema gore dok se potpuno ne ispravi, s ramenima povučenim unatrag i zaključanim koljenima.
Razlike između weightliftinga i powerliftinga
- Weightlifting traži maksimalnu snagu (eng. power), a powerlifting maksimalnu jakost (eng. strength). Weightlifting (hrv. olimpijsko dizanje utega) je olimpijski sport, dok se powerlifting trenutno bori za stjecanje te titule. Radi se o vrlo mladom sportu koji je u optjecaju tek od 1964. godine kada su počela prva nacionalna natjecanja, a prvo svjetsko prvenstvo održano je 1971. godine. Premda tada još nije postojala podjela na testiranu i netestiranu federaciju (u kojoj je doping dozvoljen), danas ta podjela predstavlja jednu od važnih razlika u sportu. Testirana federacija u kojoj se ja natječem - IPF, svoje je prvo svjetsko prvenstvo održala 1973. godine, ali isključivo u kategoriji equipped (uz pomoć opreme koja dodatno pomaže podignuti veće težine, poput raznoraznih odijela i sličnih pomagala). Prvo svjetsko prvenstvo u raw inačici, u kojoj se ja natječem, IPF je održao tek 2012. godine, kada dolazi do njezina gotovo meteorskog rasta. Raw, za razliku od equipped inačice, podrazumijeva samo nošenje steznika za koljena i zapešća te pojasa za dizanje, dok je u equipped kategoriji moguće nositi i zavoje za koljena te različita odijela koja potpomažu samo dizanje. Powerlifting je sport koji se sastoji od tri discipline: čučanj, bench press (potisak s ravne klupe) i mrtvo dizanje. Te discipline univerzalne su i za raw i equipped način natjecanja, kao i za testirane i netestirane federacije (npr. WRPF). Cilj je ostvariti najveći total, odnosno podići ukupno najviše kilograma kada se zbroje sve tri discipline. Svaki natjecatelj ima pravo na tri pokušaja u svakoj disciplini, a zbrajaju se samo najbolji pokušaji iz svake discipline. IPF ima osam muških težinskih kategorija (59, 66, 74, 83, 93, 105, 120 i 120+ kg) i osam ženskih težinskih kategorija (47, 52, 57, 63, 69, 76, 84 i 84+ kg), pojasnio je Milikić.
