Nezavisna vijećnica
Lorena Boljunčić: Pula može i mora bolje - uz više dijaloga i konkretnih rješenja
Lorena Boljunčić
Donedavno kao dio vladajuće koalicije u Gradskom vijeću Grada Pule, nezavisna vijećnica Lorena Boljunčić u razgovoru nam je iznijela nove momente iz pozicije oporbenih klupa, kao i osvrt na posljednju sjednicu na kojoj je izglasan rebalans gradskog proračuna.
U srijedu je održana sjednica Gradskog vijeća. Kako je ocjenjujete, što kažete za izglasani rebalans?
- Rekla bih da se osjetila nervoza vladajuće većine. Gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika imali su potrebu nekoliko puta nabrajati razne projekte, imala sam osjećaj kao da smo u kampanji, a ne na radnom Gradskom vijeću. Nabrajali su sve one investicije koje je još gospodin Zoričić spominjao u kampanji, bez obzira što se neki od tih još nisu ni počeli raditi. To smo zamjerali i prošlom gradonačelniku. Nabrajanje bez pokrića. Da, završavaju se školske dvorane i vrtići, kupalište Stoja i Ulica Prekomorskih brigada i to je odlično, međutim stavka izgradnja je u rebalansu smanjena za 9,88 odnosno gotovo 10 milijuna eura. Nešto se prebacuje u sljedeću godinu, a od nečeg se odustaje dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi, primjerice proširenje groblja.
Problem prevelike izgradnje
Predsjednik gradskog vijeća Valter Boljunčić imao je dva duža izlaganja o kvalitetnoj suradnji s gradonačelnikom Peđom Grbinom, o gospodarskoj zoni na području prostora Uljanika, na što je moja kolegica Danijela Križman vrlo jasno replicirala da ne vidi da se tu išta pomaklo. Sam rebalans je usklađenje stavaka i ne bi trebao biti ništa posebno iznenađujući iako je tih 10 milijuna stvarno puno. Meni je osobno žao što vidim smanjenje sredstava za pripremu projektne dokumentacije za neke dugoročne stvari koje već dugo čekamo, tako da u ovoj godini neće biti natječaja ni za gradske stanove ni za uređenje i oblikovanje prostora i slično.
Kakav je sad osjećaj sudjelovanja u sjednici iz oporbenih klupa?
- Nema neke bitnije razlike. Sjednice Gradskog vijeće zahtijevaju uvijek dosta vremena za samu pripremu, proučavanje dokumenata koje dobijemo, a onda je zanimljivo sudjelovati u raspravama i razgovorima gdje vidite razne poglede na istu stvar, bez obzira da li su iz oporbe ili vladajućih klupa. Zanimljivo je čuti što kolege vide iz svoje perspektive.
Zahuktalo se oko prostornih planova - Delfina i Lungo Mare, kako u političkom tako i u javnom prostoru. Kakav je Vaš stav na tu temu?
- Mi zaista imamo veliki problem opterećenja infrastrukture, problem otpada, nedostatka stanova koje građani mogu kupiti po normalnoj cijeni. A gradimo većinom ono što neće biti za nas i našu djecu. Tako stvaramo novi nedostatak infrastrukture koju moramo sagraditi našim novcima iz komunalne naknade: nove ceste, novu rasvjetu, novu infrastrukturu ispod zemlje. Mi već sada nemamo dovoljno sredstava iz komunalne naknade ni za napraviti ulice koje pojedini mjesni odbori čekaju već godinama, a kamoli sve ostale ceste koje će nastajati izgradnjom novih naselja u kojima većinom neće živjeti građani Pule. To je ključni problem prevelike i neplanske izgradnje.
Prije nešto više od godinu dana uključili ste se u lokalnu politiku. Koji su tada bili Vaši motivi i je li ono što ste očekivali na tragu onog što ste kroz politiku i iskusili u ovo kratko vrijeme?
- Nezavisnu listu koju predvodim čine stručni i ostvareni ljudi koji se dosad nisu bavili politikom, ali svoje znanje, radno i životno iskustvo žele staviti u službu razvoja našega grada. U politiku smo ušli kako bismo ponudili svjež pogled, konkretna rješenja i drukčiji način rada. Kolegica Danijela Križman, koja je vijećnica zajedno sa mnom, doktorica je znanosti na Fakultetu ekonomije i turizma. Kolega Damir Ritoša je cijeli svoj radni vijek proveo u Infobipu, kolega Albert Novak radi u Carnetu. Kolegica Natalija Zorica Jurić je diplomirala agronomiju.
Moj suprug, Darko Brborović, doktor je matematike koji radi u privatnom sektoru u financijama, a paralelno predaje kao vanjski suradnik na fakultetu. Nekoliko kolega i kolegica su poduzetnici. To je naš najuži tim - i svi smo nažalost iznenađeni što politika ne želi suradnju, ne želi razgovor, struka se ne sluša niti se žele argumentirati pojedina stajališta. To nas je u politici dosta iznenadilo, mislili smo da će koalicija SDP-IDS ipak biti okrenuta prema rješavanju mnogih problema građana i poduzetnika, umjesto da traži alibije za neke svoje stranačke poteze.
Nakon što ste odlučili ući u koaliciju s vladajućima, sad je aktualan i izlazak iz nje. O tome se posljednjih dana dosta pisalo. Međutim, poznato je da se politika lakše provodi kad dolazi iz redova vladajućih. Koliko Vam opozicijske klupe ostavljaju prostora da kroz amandmane pokušate »nametnuti« teme koje ste i predizborno isticali?
- Naš zadatak kao oporbe je ukazivati na nelogičnosti poteza vladajućih, predlagati drugačije modele razvoja, govoriti o problemima građana s terena. Nažalost, slučaj naše nezavisne liste pokazao je da i kada ste unutar vladajućih, nema želje za suradnjom i razgovorom. Nisam dovoljno dugo u politici da bih znala da li je to samo slučaj s gospodinom Peđom Grbinom ili je takav model autokratskog vladanja prisutan i kod drugih.
Kod slaganja koalicije postoje neki pregovori, a vjerujem i konačni dogovori koji se poštuju. Smatrate li u slučaju koalicije iz koje ste izašli da se oni jednostavno nisu poštovali?
Da, imali smo jasne dogovore za nekoliko projekta koji su se od početka ove godine počeli zavlačiti, dok smo konačno shvatili da ih gradonačelnik neće ni krenuti raditi. Ono što me šokiralo jest da se često između redaka moglo iščitati, a u nekim prilikama mi je i eksplicitno rečeno, da koalicijski partneri ne misle podržati naše projekte jer ćemo se mi time promovirati. Čini mi se da je to pravi razlog zašto se nije krenulo ni u studiju garaža, ni u pripremu natječaja za izgradnju gradskih stanova iako smo imali rezervirana sredstva u proračunu i fond iz kojeg bi mogli napraviti 60 do 80 novih gradskih stanova. Gradonačelnik stalno opravdava to ne-činjenje, pa je i na ovoj sjednici nekoliko puta izjavio, da je za to trebao biti izglasan zakon o priuštivom stanovanju. A ja opet odgovaram, nije točno, za ovaj projekt taj nam zakon nije trebao. Kao što su se gradili stanovi u prošlom mandatu, mogli smo i sada, samo deset puta više stanova, zbog sredstava fonda koji smo imali.
Možemo li trenutnu situaciju u Gradu nazvati kriznom? Svjedočimo i inicijativi oko referenduma za opoziv gradonačelnika. Kakav je Vaš stav?
- Veliko je nezadovoljstvo potezima gradonačelnika od strane raznih skupina građana. Možda ne bih rekla da je situacija krizna, ali je zaista zabrinjavajuća. Gradonačelnik i dalje ne želi čuti što mu građani govore, već svoju energiju koristi da plasira različite spinove kako bi uljepšao sliku onoga što radi. U tom smislu, smatramo da je inicijativa utemeljena i opravdana. Ovaj način opoziva gradonačelnika je najdemokratskiji način izražavanja volje građana i koliko ja znam, to se nikada nije dogodilo u Hrvatskoj. Pula bi time pokazala veliki znak zrelosti i svjesnosti građana da odlučuju o svojoj budućnosti.
Za veću kulturu dijaloga
Koliko su komunalne teme bitne za gradove i koliko mogu biti presudne kod političkih suradnji?
- Jako su bitne, baš sam prekjučer na Gradskom vijeću govorila o problemu izgradnje ulica u pojedinim mjesnim odborima. Dala sam jedno važno i moguće rješenje pročelniku Danijelu Feriću da se napravi vremenski plan pripreme i izgradnje ulica na način da znamo koje ulice trenutno prolaze proces rješavanja imovinsko pravnih odnosa, koje su u postupku izrade projektne dokumentacije, a koje su spremne za izgradnju ili još uvijek na čekanju. Tako da se zna red, da građani pojedinih mjesnih odbora mogu vrlo transparentno vidjeti u kojoj fazi je njihova ulica i da ih se stalno ne preskače. To bi bio jedan kvalitetni pomak u komunikaciji s građanima i sigurna sam da bi dao rezultate i u bržem provođenju komunalne infrastrukture. Imate mjesne odbore koji deset godina čekaju infrastrukturu u svom naselju.
Kakvi su Vaši naredni planovi i ambicije?
- Želja mi je raditi na tome da se unutar pulske politike stvori veća kultura dijaloga, da svi malo smanjimo ega, da budemo otvoreni za različita razmišljanja i tolerantniji jedni prema drugima. I da svoju energiju usmjeravamo prema rješenjima, a ne svađama. Imamo prekrasan grad i vrijedi se za njega zalagati i boriti. Pula može i mora bolje. Trebamo biti hrabriji, misliti na ljude koji danas ovdje žive, ali i na našu djecu kojoj ćemo jednoga dana ostaviti ovaj grad.
*Sadržaj realiziran u suradnji s KLGB nositeljice Lorene Boljunčić
