Zrcalo vremena
Prije 73 godine nekoliko projekcija pretvorilo se u jedan od najpoznatijih filmskih festivala u Europi
(Arhiva Glasa Istre)
U kronici Pulskog filmskog festivala čitamo: "Stara pulska Arena je svojom ljepotom, veličinom i akustičnošću još jednom oduševila hiljade i hiljade građana Pule. Ovog puta nisu bile na redu operne i folklorne predstave niti borbe boksača, nego – prvi put u povijesti stare Arene – filmske predstave. Treba odmah reći da su te predstave uspjele kao malo koje dosad.
Osam večeri su Puljani gledali svaku večer po jedan novi film i to masovno u pravom smislu riječi. Prosječno je na svim predstavama bilo prisutno 5.000 do 5.500 gledalaca, tako da je u toku 8 dana gledalo film u Areni oko 50.000 ljudi (…). Radi velikog uspjeha revija filmova u Areni produžava se do nedjelje, 23. kolovoza. Građani su mišljenja da bi se Arena mogla koristiti kao ljetno kino, a ako to već nije moguće, da bi ovakve revije trebalo organizirati barem tri-četiri puta u toku ljetne sezone".
Revija filmova
Od 13. do 21. (odnosno 23.) kolovoza 1953. godine prikazani su talijanski filmovi "Tri intimne priče" i "Ljubavi i otrovi", američki "Veliki Caruso", "Operacija Cicero", "Podvodni heroji" (Ljudi žabe) i "Kapetan Horatio", japanski "Rashomon", te francuski "Svi smo mi ubojice".
U produžetku festivala publika je gledala slovenski film "Svet na Kajžarju" redatelja Franceta Štiglica i devet kratkih crtanih filmova.
Bilo je razmišljanja da se filmski festival iz Pule preseli u Dubrovnik, no još je ozbiljnije bio razrađen prijedlog najpopularnijeg tadašnjeg tjednika "Vjesnik u srijedu" i njegova urednika Fadila Hadžića da Zagreb preuzme festival. To je dovelo i do spora koji je razriješen odlukom da se uz grad Pulu i VUS uključi u organizaciju festivala koji je postao natjecateljski sa službenim žirijem.
Velike zasluge za organizaciju filmskog festivala u Puli idu Slovencu Marijanu Rotaru (1927.-2003.), ravnatelju pulskog Kinematografskog poduzeća.
Novine prenose: "Grad je još 1953. bio pun ruševina; u neposrednoj blizini Arene stršili su u vis skeleti bivših kuća, ruševina je bilo gotovo više nego zgrada. Stanovnika malo. I zabave je naravno bilo malo… Najprije smo u ljeto 1953. načinili reviju odabranih stranih filmova u Areni. Unatoč lošem ozvučenju, i nizu nedostataka, publika je oduševljeno primila Arenu kao velebnu kinodvoranu. Kabinu s kino-projektorom postavili smo na prvu stepenicu gledališta. S tog su mjesta projicirani iduće godine i filmovi na prvom Festivalu" (Mario Rotar).
Bilo je i ovakvih izjava: "Što se tiče Arene, ona nije baš najsretniji objekt za prikazivanje filmova jer je platno bilo unatoč svojoj veličini razmjerno malo naspram razvučenom polukrugu sjedišta auditorija. Možda bi trebalo požaliti da je pulska revija nosila pečat uglavnom priredbe lokalnog karaktera. To je donekle rezultat ne baš velike reklame koja je prethodila priredbi. A svakako i propust inicijatora i organizatora revije" (Yugopapir, Filmska kronika, VII. 1954.).
Filmski festival
Uspjeh koji je ta revija filmova polučila doveo je do toga da se u Puli godinu poslije organizira revija domaćeg filma, tada pod nazivom "Filmski festival", na kojoj je prikazano šest cjelovečernjih jugoslavenskih ostvarenja te čak 20 kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova. Iako je bila riječ o reviji, a ne festivalu, jer žirija te prve godine nije bilo, nagrade je dodijelila publika koju je činilo ukupno čak 37.000 gledatelja. Publika je najboljim filmom proglasila slovensku komediju "Vesna" Františeka Čapa, a kritika film "Stojan Mutikaša" Fedora Hanžekovića. Najboljim redateljem proglašen je František Čap za film "Vesna", Fedor Hanžeković za film "Stojan Mutikaša" i Radoš Novaković za režiju filma "Daleko je sunce".
Najbolje glumice proglašene su Metka Gabrijelčič za ulogu u filmu "Vesna", Mira Stupica za ulogu u filmu "Stojan Mutikaša", te Nada Škrinjar za ulogu u filmu "Koncert" Jadran filma Zagreb.
Najboljim glumcima proglašeni su Dušan Janićijević za ulogu u filmu "Stojan Mutikaša", Stane Sever za ulogu u filmu "Vesna", te Dragomir Felba za ulogu u filmu "Daleko je sunce".
Žiri kritike i novinara najboljim filmom proglasio je film "Stojan Mutikaša", najboljim redateljem Františeka Čapa, najboljom glumicom Miru Stupica, a najboljim glumcem Dušana Janićijevića.
"Mrtvi grad" redatelja Velimira Stojanovića proglašen je najboljim dokumentarnim filmom.
Prikazan je prvi jugoslavenski dugometražni igrani film koji je režirala žena – "Sumnjivo lice" redateljice Soje Jovanović, ali i prvi dokumentarni film u boji – "Naši dokumenti Okroglica" Milana Kumara.
Važnost festivala poentirao je predsjednik države Josip Broz Tito, koji je preuzeo pokroviteljstvo i tijekom godina desetak puta dolazio na projekcije u Areni. Godine 1955. nazočio je posljednje, dvanaeste večeri festivala dodjeli nagrada (pobijedio je František Čap sa slovenskim "Trenucima odluke") i pritom pogledao i prvu projekciju u cinemaskopeu u Jugoslaviji, "Tri novčića u fontani", Jeana Negulescoa
Ideološki nadzor nad filmskim ostvarenjima bio je stroži nego nad djelima ostalih umjetnosti, u kojima se sredinom pedesetih godina počinje osjećati oslobađanje od normi socrealizma. Podozrenje izazivaju dva buduća velika hrvatska filmska redatelja Vatroslava Mimice s modernističkom komedijom "Jubilej gospodina Ikla" i Krešo Golik s vizualnom simbolikom u melodrami "Djevojka i hrast". Zbog toga desetak, pa i više godina čekat će na sredstva za sljedeći igrani film i to nakon velikih uspjeha u animiranom (Mimica) i dokumentarnom (Golik) filmu.
Sedam filmova Prvog festivala
Sedam filmova Prvog festivala u Puli: "Vesna", redatelj František Čap (1913.-1972.), glumci Metka Gabrijelčić, Franek Trefalt, Janez Čuk i drugi, glazba Bojan Adamič, Triglav film Ljubljana; "Stojan Mutikaša", redatelj Fedor Hanžeković (1913.-1997.), glume Dušan Janićijević, Mira Stupica, Jovan Gec i drugi, glazba Boris Papandopulo, Bosna film Sarajevo; "Daleko je sunce", redatelj Radoš Novaković (1915.-1979.), glume Branko Pleša, Rade Marković, Marko Todorović, Janez Vrhovec i drugi, glazba Krešimir Baranović, Avala film Beograd; "Koncert", redatelj Branko Belan (1922.-1996.), glume Nada Škrinjar, Viktor Bek, Zvonimir Rogoz, Relja Bašić, Nela Eržišnik i drugi, glazba Silvio Bombardelli, Jadran film Zagreb; "Sumnjivo lice", redateljica Sofija Soja Jovanović (1922.-2002.), zajedno s Predragom Dinilovićem, glume Ljuba Tadić, Mihajlo Bata Paskaljević, Milivoje Mića Tomić, Olivera Marković, Rade Marković i drugi, glazba Borivoje Simić, Vojislav Simić, Avala film Beograd; "Posljednji most", redatelj Helmut Käutner, glume Maria Schell, Pavle Minčić, Janez Vrhovec i drugi, glazba Karl de Grof, jugoslavensko-austrijska koprodukcija; "Kuća na obali", redatelj Boško Kosanović, glume René Deltgen, Bert Sotlar, Nadja Regin, Sybille Schmitz i drugi, glazba Bojan Adamič. Rađen je u koprodukciji Austrije, Zapadne Njemačke i Jugoslavije.
