Na vrlo značajnu temu Medicinska škola Pula organizirala je proteklog tjedna Simpozij naziva "Dan svjesnosti o samoozljeđivanju". Održan je u Kinu Valli uz suorganizaciju Centra za mlade Pula, a glavna organizatorica Simpozija je nastavnica Kristina Majer Čekada iz Medicinske škole Pula. Predavači su s učenicima podijelili svoja znanja i iskustva o ovoj važnoj temi, a i sami su se učenici našli u ulozi predavača te aktivno sudjelovali u programu Simpozija, ali i u pripremi i organizaciji.

Samoozljeđivanje je svojevrsni poziv u pomoć, jer je u samoj definiciji razloga koji stoje u njegovoj podlozi, unutarnja, emocionalna patnja s kojom se najčešće mladi ne znaju nositi, naglasila nam je Sanja Matijaš, dipl. psiholog i psihoterapeut.

(Snimila Jelena Milović)

- Oni se ne znaju nositi, ali ni izraziti te ne znaju što s tom boli pa komuniciraju kroz tijelo i samoozljeđivanje. Kad god je patnja u pitanju, uvijek je to vapaj u pomoć; treba mi da mi pomogneš, da me vidiš, da me čuješ, a ne znam ti to reći. Radi se o činu u samotnim trenucima, ali mi na osobi možemo to primijetiti. Ta fizička manifestacija šalje poruku da osoba želi komunicirati, želi podršku, odnos, pa i vodstvo, veli Matijaš.

Digitalno samoozljeđivanje

Samoozljeđivanje je u porastu, što govori da se mladi ljudi teško nose s mentalnim izazovima, a Matijaš kaže da po nekim podacima te brojke govore da se jedna od pet mladih osoba samoozljeđuje, što nikako nije zanemarivo.

- Mi u praksi to također potvrđujemo. Mladi u tome nalaze način suočavanja i nošenja s problemima i unutarnjom patnjom. Uzroci su različiti, a samoozljeđivanje nije isključivo vezano za psihijatrijske dijagnoze, već je podloga različita; od obiteljskih konflikata, disfunkcionalnih obiteljskih odnosa, vršnjačkih odnosa koji ne funkcioniraju, usamljenosti, nasilja, pa sve do nekih unutarnjih poteškoća i borbi. To ne znači da će se svaka osoba koja proživljava disfunkcionalne odnose u obitelji ili nešto drugo od navedenog, samoozljeđivati. Rekla bih da je najčešće riječ o nedostatku vještine suočavanja i nošenja s poteškoćama, što je i za očekivati, jer ne možemo od mladih očekivati da se znaju nositi s ogromnim stvarima koje im se događaju. Čak je i odraslim ljudima teško nositi se s nekim teškoćama, što govori da im mi moramo biti primjer, poručuje ona.

Život nosi lijepe i manje lijepe događaje - da ih tako opišemo. Na simpoziju je bilo govora i o tome da ni od negativne emocije koja se može probuditi, ne treba bježati. Ne postoji onaj kome je samo ugodno u životu, podsjeća na ovu činjenicu psihologinja i psihoterapeutkinja.

- Nijedna emocija nije loša, ni negativna, već je neugodna. I mi ne trebamo bježati od toga. Na svaku terapiju na koju dođete, nećete pobjeći ili smanjiti neugodnu emociju, već ćete je naučiti nositi. Nitko ne može garantirati da se danas, sutra nećete ponovo suočiti s nekom teškom situacijom i baš je zato važno da imate kapaciteta doživjeti je, ističe.

Na svom životnom putu važna je podrška u blizini, ona koju primamo, ali i dajemo. Zato je važno da podignemo pogled i ne budemo usmjereni samo na sebe, svoj tempo života i obaveze, gušte i ugode, naglašava Matijaš.

(Snimila Jelena Milović)

- Dignimo glavu i pogledajmo ljude oko sebe i zapitajmo se; što mom prijatelju treba, što treba mojoj kćeri ili sinu. Nije sve u poslu i obavezama po kući, nego da stvarno vidimo ljude oko sebe, što je i poanta zdravog društva - da imamo dobre i povezujuće odnose. Kad se uoče takve stvari, a uglavnom to bude od strane roditelja, bake i djedova, a ponekad i prijatelja, reakcija daje rezultate kroz pomoć. Osoba koja se samoozljeđuje želi podršku, iako joj teško otvoriti se i pružiti povjerenje, ali i ono se stječe. Kad osoba želi podršku, onda pomoć i dođe, poručuje.

Samoozljeđivanje nije ono što mu predrasude često pripisuju, moglo se čuti na panelu i predavanju. Razlozi su duboki, a među nama postoje još neka ponašanja koja nose svojevrsnu traumu dugoročnog samoozljeđivanja, koje je samo po sebi autodestruktivno.

- Opet se vraćam na to da osoba ne zna izgovoriti svoju bol, nego se samoozlijedi kako bi je izbacila iz sebe. Predrasuda da je takva osoba sama to izabrala, potpuno je kriva. Time se usmjeravamo isključivo na ponašanje koje je samo vanjska manifestacija onog što se unutra događa. Trebamo pogledati malo dublje u čovjeka i pomoći mu, podsjeća Matijaš.

Na simpoziju su se mogle čuti i nešto manje poznate definicije, primjerice pojam digitalnog samoozljeđivanja. Kako se sve pomalo prenosi u digitalni svijet, tako je i samoozljeđivanje pronašlo put i kroz taj medij, pojašnjava naša sugovornica.

- Digitalno samoozljeđivanje se odnosi na davanje negativnih, ružnih, povrijeđujućih i sramotnih komentara samome sebi. Naime, mladi znaju čak otvarati duple profile kako bi sebi nanosili štetu i emocionalne povrede. Spomenula sam na panel raspravi da kad pitate te mlade koji na taj način izbacuju negativne emocije iz sebe, zašto to rade i kako to da posežu baš za takvim oblikom ponašanja, njihov je odgovor da trebaju podršku i da trebaju nekome reći kako se zapravo osjećaju, a istovremeno i da provjere kakvi su im prijatelji, koliko su im dobri, tj. hoće li ih podržati. U stvari se i tu vidi da oni traže odnos, ali odnos u osnovi tražimo svi, opisuje ona.

Manjak stručnog kadra

Obrazovni sustav i stručne osobe koje rade s mladom populacijom, osviještene su po pitanju samoozljeđivanja, smatra Matijaš, a svi se dodatno i educiraju te usavršavaju. Međutim, navela je primjer brojnosti djece naspram broja stručnjaka koji su im na raspolaganju. U Medicinskoj školi je, primjerice, 450 učenika i samo jedna psihologinja te pedagoginja, a i generalno je po svim školama zamjetan problem manjka stručnog kadra dok potrebe itekako postoje. To je, naravno, pitanje za neke strukture izvan škola koje o tome odlučuju, drži ona.

- Međutim, važno je napomenuti da i izvan školskog sustava postoje stručnjaci koji rade s djecom, a na panelu smo spomenuli i Savjetovalište za mentalno zdravlje, pa i OB Pula koja ima svoje zdravstvene djelatnike. Tu su diljem Istre i Zdravi gradovi sa svojim savjetovalištima, tako da se uvijek može potražiti pomoć, upućuje Matijaš.

Zajednica uvijek šalje nekakve poruke, a u njoj svaki pojedinac ima odgovornost i ne može se izuzeti iz društvene klime koja prevladava.

(Snimila Jelena Milović)

- Bez obzira da li se nešto događa tebi, obitelji ili okolini, nosimo odgovornost kao aktivni članovi ovog društva. Svakako je jako važno poraditi i na svojoj edukaciji kako bi znali s čime se ljudi nose, a potom i na svom ponašanju, zaključuje Matijaš.

Teme i predavači

Prije početka skupa prisutnima su se obratili ravnatelj Medicinske škole Pula Ivan Žagar, zamjenik gradonačelnika Grada Pule Vito Paoletić i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb IŽ Davorka Maras - Tkačuk. Na simpoziju su sudjelovali učenici 3., 4. i 5. razreda usmjerenja medicinska sestra/tehničar opće njege. Predavači na simpoziju bili su: Kristina Majer Čekada, mag. med. techn. koja je predstavila animirani film na temu samoozljeđivanja, Ivica Šain, dr. med., specijalist psihijatrije, uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije s predavanjem "Samoozljeđivanje iz psihijatrijske pozicije" Ljerka Simić, mag. med. techn. s izlaganjem "Samoozljeđivanje kod mladih", Tamara Brgić Mickov, mag. med. techn. s izlaganjem na temu "Kad ekran zaboli, uzmi predah" te Snježana Grgić, psihologinja s izlaganjem "Briga o sebi".

Panel diskusija

Nakon predavanja, organizirana je se panel diskusija u kojoj su sudjelovali stručni gosti: Ivica Šain, dr.med., specijalist psihijatrije, uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, Olga Rojnić, univ.mag.med.techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo IDZ-a, Ljiljana Rotar, izvrsna savjetnica, stručna suradnica pedagoginja Medicinske škole Pula, i Sanja Matijaš, dipl. psiholog i psihoterapeut. Panel diskusija bila je prilika za potvrditi i dodatno naglasiti važnost teme samoozljeđivanja. Pitanja za raspravu pripremili su učenici i nastavnici Medicinske škole Pula, a raspravu je moderirala školska knjižničarka Iva Ciceran. Stručnjaci su više puta tijekom prvog djela Simpozija, ali i tijekom rasprave, istaknuli kompleksnost ove teme, potrebu osvješćivanja i senzibiliziranja javnosti no prije svega prepoznavanje, osvješćivanje i pružanje pomoći i podrške mladim osobama koje se samoozljeđuju. Govorilo se o ispravnoj i dobroj komunikaciji, suradnji s obitelji i skrbnicima, s prijateljima, a sve sa zajedničkim ciljem - pružiti pomoć.

Tema je pun pogodak

Koliko je ova tema važna i koliko je o njoj važno razgovarati, naglasio je jedan od predavača i panelista Ivica Šain, dr.med., specijalist psihijatrije, uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije.

- Ova tema i simpozij su pun pogodak. To je jedna tema o kojoj se ne priča puno, a prisutna je. Ona je skrivena, ali se treba osvijestiti, jer je to nešto s čime se susrećemo u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Što se tiče trendova, sve teme o kojima govorimo u ovoj domeni su u porastu, osim možda rijetkih bolesti. U zadnje vrijeme se to više primjećuje i dijagnosticira, ali smo i više u kontaktu. Naša struka se također mijenja, pa nešto na što prije nismo toliko obraćali pažnju, sad više obraćamo i bolje razumijemo što je i preduvjet da budemo efikasniji, rekao je dr. Šain.

Povezane vijesti

• Pula: Učenici darivali beskućnike keksima i kolačima
• OTVARA SE GRADILIŠTE NOVE MEDICINSKE ŠKOLE U petak počinju pripremni radovi, a od idućeg tjedna vrijedit će POSEBAN REŽIM PARKIRANJA U OKOLNIM ULICAMA
• PRILIKA ZA MATURANTE PULSKE MEDICINSKE ŠKOLE Pulskoj bolnici fali stotinjak medicinskih sestara. Irina Pucić, pomoćnica ravnateljice: "DAJEMO SVE MOGUĆE SUGLASNOSTI da bismo ih pridobili"