Mateja Kelemenić
FOTO / Učiteljicu iz Pule ljubav je odvela do najsjevernije škole na svijetu
(Privatna arhiva)
Postoje životne priče koje su primjer hrabrih odluka, prilagodbe, ali i velikih životnih promjena. Upravo je ovo primjer jedne takve. Zbog ljubavi je spakirala kofere i napustila Hrvatsku, ni ne sluteći da će je životni put odvesti sve do Tromsa, grada na sjeveru Norveške. Mateja Kelemenić danas ondje živi i radi u struci kao učiteljica hrvatskog jezika potvrđujući tako da hrabra odluka može dovesti do osobnog i profesionalnog ispunjenja.
- Nisam iskreno ni znala gdje je Tromso. Otišla sam iz Hrvatske zbog dečka koji tamo doktorira na najsjevernijem svjetskom sveučilištu, i to na istraživanju učinaka izgubljenih ribarskih alata na morske ekosustave, priča nam 33-godišnja Mateja Kelemenić, magistrica hrvatskog jezika i književnosti rodom iz Lepoglave, te dodala kako su je na odlazak, osim ljubavi ponukali i znatiželja i nova iskustva.
Lov na polarnu svjetlost
Završivši Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli zbog čega se i preselila u Pulu, zaposlila se kao novinarka u pulskom HRT centru gdje je provela sedam godina. Došlo je vrijeme za promjene i nova iskustva pa je tako započela s radom u pulskoj školi. Nakon pola godine, pružila joj se prilika da s dečkom ide živjeti u Norvešku, točnije u Tromso.
- Jako mi se svidio rad u školi pa sam se tako čim sam znala da ću se preseliti u Tromso prijavila na natječaje u školama i vrtićima. Međutim, za prvi posao u Norveškoj to je bilo jako teško, jer je bilo potrebno znanje norveškog jezika. Tako da je moje prvo zaposlenje bilo u agenciji "Chasing lights" koja nudi izlete koji su organizirani na način da se ide u lov na polarnu svjetlost, objašnjava Mateja, istaknuvši kako je Tromso najpoznatiji grad po polarnoj svjetlosti, te je baš zbog toga turistički atraktivan.
- Jednog sam jutra vidjela poziv na stranici hrvatskog veleposlanstva u Norveškoj u kojem je pisalo da se traži učiteljica hrvatskog jezika za povremeno učenje hrvatskog jezika djece koja žive u Norveškoj. Prijavila sam se, iako nisam znala što to nosi, što me čeka - bila je to više znatiželja s moje strane jer mi je posao u agenciji bio jako zanimljiv.
Ove je godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja zbog velikog broja učenika formiralo školu u Norveškoj za nastavu hrvatskog jezika i kulture. Mateja pokriva područje cijele Norveške te je nastava koju održava hibridnog oblika. Nastavu online održava za djecu koja nisu u gradovima koje posjećuje, a uživo se nastava odvija u tri grada: Oslu, Stavangeru i Trondheimu. Riječ je o većim gradovima u Norveškoj u kojima ima više učenika.
- Moram priznati da smo dosta dobro krenuli. Jako sam zadovoljna. Radim s djecom koja su jako motivirana i znatiželjna. Nije to samo učenje jezika, već je i njegovanje kulture, identiteta i povezanosti s Hrvatskom. I ono što mi je zaista drago vidjeti jest da se neka djeca planiraju s roditeljima vratiti u Hrvatsku, tako da će im učenje hrvatskog jezika dobro doći. Za one koji se ne planiraju vratiti, vrata su uvijek otvorena, možda u bliskoj budućnosti, a i ako se ne vrate, lijepo je vidjeti da njeguju svoju vlastitu kulturu i identitet.
Uz nastavu, tu su i radionice i predstave namijenjene svim grupama.
- Voljela bih izdvojiti da u suradnji s Hrvatskom zajednicom u Norveškoj, koja mi pruža jako veliku potporu u ovom cijelom procesu, organiziramo i predstave za djecu. Dolazi nam kazalište iz Varaždina "Peripetija" s predstavom naziva "Lisica bez repa". Ta će predstava biti prikazana u siječnju u Oslu. Već sada imamo velik broj prijavljenih i veselimo se da i na taj način možemo prikazati našu kulturu Norvežanima, priča nam zadovoljno Mateja, osvrnuvši se i na Lego radionicu koju najčešće provodi s mlađim naraštajima te uz pomoć koje se, također, uči hrvatski jezik.
Izazovno je pripremati nastavu, kako kaže, jer su u razredu učenici različite dobi, ali i različitog predznanja tako da pripremanje i organiziranje takve nastave iziskuje puno više vremena i truda nego klasična nastava. Najviše se mora usredotočiti na to kako učenicima približiti nastavu i učiniti ju što zanimljivijom kako ne bi izgubili interes za učenje jezika.
- U Tromsu je čarobno. Sasvim je drugačiji grad od Pule. Zime su hladnije i snježnije. Mogla bih ga usporediti s gradićima iz bajke koji se prikazuju u filmovima na televiziji - kućice u boji, snijeg do koljena i za kraj godine, veliki božićni ugođaj.
Drugačiji ugođaj
A da je Tromso poseban dokazuje i činjenica da je poznat po tome što ima dosta toga najsjevernijeg na svijetu, primjerice to je grad koji ima najsjeverniju katedralu na svijetu, najsjeverniji McDonald's, ali i najsjeverniju školu hrvatskog jezika na svijetu.
- Drugačiji je ugođaj, više je tišine i mira. Lako se prilagoditi na ovakav život. Govori se da su Norvežani hladniji ljudi, međutim ne bih se složila s time. Kada upoznaš ljude i prihvate te u svoj krug, shvatiš da je u pitanju samo drugačija kultura te da poštuju svoj prostor i svoj mir. Mislim da sam se jako brzo navikla na to, čak mi trenutno to i odgovara. Jedino na što se nikako ne mogu priviknuti jest polarna noć koja traje dva mjeseca. To su dva mukotrpna mjeseca mraka, pa u tom razdoblju volim doći bar nakratko nazad u Pulu i prisjetiti se pulskog sunca, zaključuje učiteljica kojoj je Tromso postao novi dom, a hrvatski jezik nit koja ju i dalje snažno povezuje za rodni kraj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
