Napustio nas je "gatto di Pola", legendarni golman Željko Petrović

(Privatna arhiva)

U prvim danima ove godine Pula je postala siromašnija za važan dio svoje nogometne povijesti. Napustio nas je Željko Petrović, jedan od prvih poslijeratnih pulskih nogometaša koji je svoju uspješnu i uzbudljivu nogometnu karijeru uspio izgraditi daleko od svojega rodnog grada.

Nakon igranja po livadama pulskog predgrađa Barake, u kolovozu 1961. godine spajanjem pulskih klubova NK Uljanik i NK Pula nastala je NK Istra, koja je selekcijom po pulskim osnovnim školama osnovala nogometnu školu u kojoj je svoje mjesto našao i tada trinaestogodišnji Željko. Prvi trener bio mu je Medulinac Enio Kirac, koji je upravo te godine završavao s aktivnim igranjem.

(Privatna arhiva)

U ljeto 1963. godine u Puli se igrao juniorski nogometni turnir na kojem su, uz mlade pulske nogometaše, nastupili i mladi nogometaši beogradskog Partizana, praške Sparte te Novare iz Italije. Na vratima mladih pulskih nogometaša bio je tada šesnaestogodišnji Željko, koji je svojim bravuroznim obranama privukao pozornost predstavnika beogradskog Partizana. No predstavnici talijanskog kluba Novara bili su brži te su u tajnoj večernjoj posjeti roditeljima na pulskim Barakama dogovorili da Željko već sljedeće jutro otputuje u Italiju.

(Privatna arhiva)

U Italiji je, osim za Novaru (do 1973.), nastupao za Cataniu (1973. – 1977.), Taranto (1977. – 1980.), Rimini (1980. – 1983.), u kojem mu je trener bio čuveni Arrigo Sacchi, koji je u tom klubu započinjao svoju uspješnu trenersku karijeru, Lanerossi Vicenzu (1983. – 1984.) te Jesi (1985. – 1986.).

Za te klubove, koji su se natjecali u Serie B i C, odigrao je više od 400 utakmica. Dugo godina držao je rekord Serie B kada je u sezoni 1978./1979. na vratima Riminija bez primljenog gola bio čak 846 minuta.

Igračku karijeru završio je 1988. u lokalnom nižerazrednom klubu.

Zbog svojeg atraktivnog načina branjenja u svim klubovima u kojima je nastupao bio je ljubimac navijača, koji ga, osim po imenu Zelico Petrovic, još uvijek pamte i po nadimku gatto di Pola, koji je dobio po dolasku u Novaru, te po nadimku Il grande Zelico, koji je zaslužio svojim obranama.

Nakon aktivne igračke karijere s obitelji je živio u Riminiju. Sredinom devedesetih godina vratio se u Pulu, gdje je dugo godina bio uspješni trener vratara pulskih klubova NK Istre i NK Uljanik.