Dorian Vodopija
Mladi Puležan u potrazi za rješenjima protiv morskog otpada i izgubljenih ribarskih alata
Ilustracija (Arhiva Glasa Istre)
S juga Istre do sjevera Norveške vodi životni put Doriana Vodopije, mladog Puljanina koji doktorira u Tromsøu na istraživanju učinaka izgubljenih ribarskih alata na morske ekosustave.
Ljubav prema moru ponijela ga je iz rodnog kraja prema znanstvenoj karijeri, a njegova istraživanja otkrivaju ozbiljne prijetnje podmorju.
Dorian Vodopia, doktorand u Tromsøu, kaže da mu se pružila prilika ostvariti doktorat na dalekom sjeveru.
– Počeo sam se javljati na doktorate i pružila mi se prilika da odradim svoj doktorat u Norveškoj. Sada sam na trećoj godini na projektu koji se bavi učincima izgubljenih ribarskih alata na morske ekosustave, kazao je za HRT.
Od Istre do Norveške
Projekt se provodi i u Norveškoj i u Hrvatskoj. Ondje ribari prijavljuju gdje su izgubili mreže ili vrše, pa ih istraživači jednom godišnje izvlače s velikih dubina.
– U Hrvatskoj takav sustav još nemamo. Jedini način je simulirati gubitak alata da bismo vidjeli kakav je učinak na morski ekosustav, pojašnjava Vodopia.
Dodaje da su i u Norveškoj i u Hrvatskoj mreže najveći problem jer tijekom vremena nastavljaju ulov i zahvaćaju veliku bioraznolikost, dok i vrše mogu biti vrlo problematične.
Učinci izgubljenih mreža
Pri vađenju alata u Norveškoj koriste se brodovi jer se radi o dubinama većim od 250 metara.
– Bez tehničkog ronjenja to ne bi bilo moguće. Za razliku od Norveške, u sjevernom Jadranu bi se ribarski alati mogli vaditi i roniocima. Ministarstvo i hrvatska vlada trebali bi omogućiti takav projekt jer su financije ključne da bi se on mogao provesti, istaknuo je doktorand.
Ljubav prema moru prati ga od djetinjstva, a ronilačko iskustvo dodatno ga je oblikovalo.
– Ne znam kako da vam opišem osjećaj. To je velika trodimenzionalnost i vidite organizme, od ribica i račića do algi. Poseban osjećaj mirnoće, rekao je.
Prijatelji iz ronilačkog kluba
Josip Tomišin iz Ronilačkog kluba "Loligo" ističe da članovi kluba puno nauče od Doriana.
– Objasni stvari koje ljudi vide, a ne poznaju. Jučer smo sreli plavog raka, a mnogi ni ne znaju što je to. Sa znanstvenicima se uvijek puno nauči, rekao je.
Za prijatelje on je jednostavno – Badi. Partner u moru i jako uporan, opisuje ga Bepo. No, Dorian priznaje da se možda neće vratiti živjeti u Hrvatsku.
– U Norveškoj postoji takozvana "fleet structure" gdje smo šef i ja više prijatelji nego šef i doktorand. Koliko god mi fale prijatelji, obitelj i kolege, mislim da živimo u sustavu koji mladima ne pruža priliku, poručio je.
Pogled u budućnost
Vodopia je uvjeren da bi Hrvatska trebala pratiti norveški primjer.
– Jedan od načina su biorazgradive mreže. Na projektu već imamo odlične preliminarne rezultate i nadamo se do kraja DISOL projekta ponuditi rješenje za problem ghost fishinga, zaključio je.
Cijeli prilog pogledajte na stranicama HRT-a.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
