REPORTAŽA
Samir Hadžić: Neozbiljno je tvrditi da je Uljanik groblje nekretnina
(Snimio Milivoj Mijošek)
"Ideje da će u Uljaniku biti neka izdvojena gospodarska zona, parkiralište ili parkirna kuća, su najobičnije tlapnje. Takve se priče pokreću samo da bi se ostvarili nečiji interesi, da bi netko unutar Uljanika došao do jeftinijeg prostora. Sigurno ne zato da bi mi, Puležani, nešto time dobili", rekao nam je Samir Hadžić, direktor Uljanik Brodogradnje 1856 za našeg obilaska brodogradilišta.
Na razgovor o prostornim potencijalima nekadašnje Uljanik grupe potaknuli smo ga s obzirom na nedavni istup saborskog zastupnika IDS-a Dalibora Pausa, kad je Uljanik nazvao grobljem nekretnina usred Pule. Paus je tada od Vlade zatražio da učini nešto s prostorom koji mogao biti strateški gospodarski resurs i motor razvoja Grada Pule.
Jedinstveni prostor
- Tvrditi da je to groblje nekretnina je vrlo neozbiljno i populistički, s ciljem da se netko ugura u ovaj prostor ili da se Uljanik ošteti. Bilo bi jako lijepo da oni koji se nisu nikada zanimali za Uljanik nastave i dalje se ne zanimati za njega, kaže Hadžić smatrajući da je jedinstveni prostor osnovni uvjet ponovnog rasta i razvoja proizvodnje.
Prema njegovim riječima, za Uljanik Brodogradnju 1856 trenutno radi oko 400 ljudi, a sa zaposlenima u firmama koje još djeluju na području nekadašnjeg propalog brodograđevnog diva, ima sveukupno između 600 i 700 radnika. Brojka nije za zanemariti. Na Otoku i u Arsenalu trenutno ima posla: gradi se Stočar, obavljaju se servisi za manje brodove, upravo je za Skandinaviju otpremljena ribarica, novogradnja "novog" Uljanika... Valjda bi moglo biti i još novogradnji?
- Uljanik Bodogradnja 1856 koristi sve svoje prostore, naravno u smanjenom obimu zbog smanjenog obima posla. Ali sutra se taj obim posla može i povećati. Ti su prostori potrebni Uljaniku. Cjevarska radionica je i dalje cjevarska, da li ona radi 100 ili 100 tisuća cijevi. Tako je i bravarska, tako su i sve ostale, navodi direktor.
Nažalost, na dan kad smo dogovorili obilazak Uljanika, dogodio se žestoki prolom oblaka i osobno nismo mogli puno vidjeti. Činjenica je da neke zgrade izgledaju sablasno prazne, dok se u drugima vidi da postoji proizvodna djelatnost. Ako ne i proizvodna, a ono barem neka servisna aktivnost.
Krug starog Uljanika zatvoreno je područje i u njega ne može ući tko hoće. Zato, kaže direktor, i nema devastacije.
- Cijelo područje štiti Uljanik Brodogradnja 1856 jer je takav koncept bio oduvijek, iako unutar našeg prostora postoji i dio nekadašnjeg TESU-a koji mi nemamo u koncesiji. Država je prije nekoliko godina raspisala natječaj i za to područje, javili smo se i mi i drugi, ali postupak je stao iz ne znam kojih razloga, kaže Hadžić.
Neriješeni statusi
Takozvani novi Uljanik u koncesiji na pomorsko dobro ima oko 300.000 kvadrata na kopnu i isto toliko na moru. Prema podacima koje smo pronašli na Vladinim stranicama, područje bivšeg TESU-a za koji se raspisivala koncesija, ima blizu 32.000 kvadrata. Dakle, bitno manji dio od Uljanikovog.
- Nakon što je kroz stečajeve starog Uljanika riješena imovina TESU-a, zatvorili smo ispražnjene prostore i spriječili devastaciju. U jednom dijelu zatekli smo nekoliko manjih kompanija koje nemaju riješen status. Unatoč tome, oni su tu i obavljaju svoju djelatnost. S druge strane, status dvije kompanije koje su bile na području koje je nama dodijeljeno u koncesiju, riješili smo kroz tripartitni ugovor između nas kao koncesionara, njih kao korisnika prostora i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, kao predstavnika davatelja koncesije, kaže direktor Hadžić.
Spomenute firme s neriješenim statusom u svom je saborskom istupu spomenuo i Paus. Rekao je da u preostalom Uljanikovom prostoru ima poslovnih subjekata koji "niti ikome išta plaćaju, niti znaju što ih čeka."
- Slažem se da su te ostale firme u nekom vakuumu. Razumijem ja njih, teško je ugovarati poslove za sutra kad ne možeš klijentu pokazati da imaš prostor za rad i da ćeš ispuniti ugovor. Ali nažalost "novi" Uljanik nema utjecaja na to, kaže Hadžić i poručuje da bi bilo pogrešno razdvajati TESU-ov dio od Uljanika.
Otkad je nastao Uljanik, kaže, složen je i organiziran kao radna jedinica koja proizvodi sve, od čelika do broda, sa svim fazama proizvodnje između njih. Tako je i ovaj dio oko TESU-a infrastrukturno i teritorijalno i funkcionalno povezan s Uljanikom. Svaka cijev i svaka žica dio su jedne cjeline.
- Mi smo sačuvali Uljanik sa svim alatima, dizalicama, navozima, svim potrebnim za brodogradnju. I sutra se sve može upogonit da bi se proizvodilo kao nekad. Ništa nije neiskorišteno, samo što u radionicama sada radi 50 ljudi, umjesto nekadašnjih 150. S obzirom na infrastrukturu, uz pametan menadžment i uz potporu države kao vlasnika te s obzirom na geopolitičke činjenice da su Jadran i Mediteran sve zanimljiviji u energetskom i brodarskom smislu, danas-sutra možemo zaposliti ovdje dvije, tri tisuće radnika kao nekada. Ali, ako ćemo opet cijepati Uljanik, onda svi znamo gdje nas to vodi, zaključuje Hadžić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
