Pulski slikar Denis Nađ, mnogima poznat kao ulični portretist, izvadio je svoj crtači pribor ususret ljetu. U hladu kod Arene zagrijava se ugljenim olovkama, uskoro kreće sezona portreta...

Pardon, kreće sezona karikatura. Upozorava me Nađ da portretisti već odavno ne rade portrete - karikature su puno traženija roba. Zar je turistima portret preskup?

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Motivi iz NOB-a

- Ne, nego im predugo traje. Tko danas ima vremena sjediti pola sata na stolici dok ga portretiram. Karikatura je brza, gotova je u pet minuta. Danas je sve brzo, kaže Nađ.

Brza hrana, brzi crtež, brzi obilazak Arene, brzi odmor u inozemstvu... Zato mi nastojimo razgovor voditi sporo.

Nađa se u zadnje vrijeme često može vidjeti kod Arene, jer je u obližnjem Domu antifašista angažiran na muralima s motivima iz NOB-a. Oslikava zidove po predlošcima poznatih fotografija. I dobro mu ide.

- Na ideju za murale nekako smo zajedno došli Evis Morina i ja. Trebalo mi je nešto raditi, ja sam baš gledao koloriranu fotografiju partizanke, Elvis je predložio... i tako smo krenuli. Palo mi je napamet da upravo taj upečatljiv portret partizanke, onu ikoničnu sliku, stavimo kao prvi kontakt gostiju s prostorom, kaže Nađ.

To je prikaz poznate fotografije Milje Marin - tzv. Kozarčanka. Dalje na stubištu je naslikao ulazak talijanskog odreda "Pino Budicin" u oslobođenu Pulu. Na trećem katu je prikaz Picassovog plakata za Bulajićev film "Bikta na Neretvi".

Vrlo je hrabro da se netko uhvatio raditi kopiju Picassove grafike. Ali u slučaju Denisa Nađa to nas i ne čudi previše. Za njega se priča da radi odlične kopije umjetničkih djela te da se izvještio kopirajući Klimta. To su platna ogromnih dimenzija.

Motivi poznatih crno-bijelih fotografija iz NOB-a sad su razliveni u razigranim bojama i sve to povijesnim događajima daje neku novu dimenziju. Vizualno mladim generacijama privlače pažnju, a starijima izazivaju nostalgiju.

- Dugo već nitko nije crtao partizane i petokrake, konstatira Nađ.

Kako se u Domu antifašista nalazi caffe bar La Resistance, tako se mnogi gosti htjeli-ne htjeli susreću s antifašističkim ikonama. Nekima su ovi prikazi itekako poznati, drugi o njima tek moraju učiti. I neka uče.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Od portreta do karikature

- Mogu reći da su ljudi oduševljeni. I mladi i stariji. Vraća to ove starije u neko ranije doba, a mlađima je to kao neki underground. Ljudi prolaze, vide me dok radim, daju mi podršku. Svi odmah slikaju i stavljaju na društvene mreže, priča Nađ.

Neki se stranci, koji se stubištem penju na terasu kafića, čude motivima. Ne znaju puno o otporu ovdašnjih naroda nacizmu i fašizmu u Drugom svjetskom ratu i ulozi antifašista u povijesti Europe.

- Bio je neki Nijemac pa kad je vidio petokraku pitao me da li su to Rusi. Kakvi rusi, to su naši! Ne zna on ništa o tome. Ja mu objašnjavam kako se vodio rat, i tko se borio, i da su naši na kraju sredili Nijemce i spakirali ih doma. A Nijemac se smije i kaže: Da, ali evo nas opet! Opet smo ovdje!, priča Nađ kroz smijeh.

Vraćamo se na temu karikatura i razmišljamo bi li mogla Arena postati novi centar Pule za ulične umjetnike. Ili će se i Nađ s ljetom vratiti na svoje pozicije u Ulicu Sergijevaca i uspone prema Kaštelu?

Teško je to reći dok god u grad ne stigne pravi profil gostiju. Za sada Pulu još uvijek obilaze organizirane skupine, turisti koji imaju zadane itinerere i termine, oni koji se ne zadržavaju dugo, samo jure u razgledavanju. Karikaturisti čekaju individualne turiste koji sami sebi biraju sadržaje.

- Nekad smo te karikature radili za dnevne troškove, onako usput. Nekadašnjim turistima iz Češke portret je bio nedostupan, a mi smo vidjeli da i oni žele nešto... Tako smo za njih počeli raditi karikature.

Sjećam se kako je prolazio mladi češki par, i dečko kaže djevojci: "Hamo se namalovat" (Idemo se naslikati). A ona njega pita da li je normalan. On je želio biti romantičan, a ona ga je odmah spustila. Naime, Česi su dolazili na odmor s možda 200 maraka, a portret je bio 50. Tako smo uveli karikature po 10 maraka da si i oni mogu nešto priuštiti, kaže Nađ.

Od portreta su umjetnici dobro živjeli na pulskim trgovima. Čak i u onim ratnim i teškim godinama, 1990-ih, Nađ je kod Zlatnih vrata ljeti zarađivao daleko više nego kao profesor u školi. Ali otkad su se pojavili mobiteli i digitalna fotografija sve se izokrenulo. Portreti više nisu bili traženi.

- Odjednom se povećao interes za karikaturu. Na kraju sam i ja odbacio reklamu za portret. Bolje je i meni: karikaturu napravim u pet minuta i lakše je. I ne moram slušati pitanja: "Zar sam to ja? Ne, to nisam ja...", zaključuje Nađ.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Povezane vijesti

• Spomen na početak općenarodnog ustanka u Istri
• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• Edi Andreašić: Moj otac Armando nije znao NI RIJEČ HRVATSKOG JEZIKA KADA JE KRENUO U PARTIZANE