Lijeno je svibanjsko popodne na Vidikovcu. Jako sunce nakon kiše izmamilo je penzionere na otvoreno. Sate krate uz ćakulu pod hladovinom. Šta je novog u kvartu, tko je umro, tko se doselio, pošto su jagode i trešnje na tržnici...

Sve je manje izvornih stanovnika od onih koji su naselili "trojke" i nebodere izgrađene 1970-ih.

- Svaki je dan netko novi u zgradi, kaže penzionerka.

Prisluškujem razgovor pa se uključim s pitanjima. Prodaju li se stanovi? Je li Vidikovac traženi kvart?

- A da, dosta ih se prodaje. Dolaze novi, svaki dan se mijenjaju. Ja živim u "trojki", tu sam već 50 let i samo smo nas dva stanara od onih prvih. A zgrada ima 26 stanova. Stari su umrli, a mladi naslijedili stanove pa ih prodaju ili daju u najam, kaže šjora.

(Foto Monografija Pule)

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Oronuli market

Pitam penzionere mogu li ih slikati i kako se zovu, ali odbijaju. Drže se anonimno, kao da je sve što kažu podložno zloupotrebi. "Znate, moje prezime je poznato u Puli", kaže šjora i time je svaka rasprava o identitetu završena.

Dok penzioneri sjede na klupicama, djeca trče naokolo, a mladi roditelji čuvaju one najmlađe na ljuljačkama. Kako god da se vremena i stanovništvo mijenjaju, djece uvijek ima na Vidikovcu i ona su zaštitni znak ovog najgušće naseljenog pulskog kvarta. I danas kao i nekad odjekuje njihova vika i veselje među visokim neboderima.

Ali baš zato s oprezom moramo pitati smijemo li i šta i koga fotkati i moramo paziti na koju stranu okrećemo objektiv. Kao da svakakve opasnosti vrebaju iz fotoaparata. Nekad nije bilo tako i djeca su jedva čekala da ih netko slika.

Za usporedbu: U monografiji Pule iz 1984. u izdanju Istarske naklade objavljena je slika djece na ljuljački podno nebodera, u prašnjavoj zoni neobuzdane igre. Na toj se fotografiji snimljenoj 1981. ili 1982. našao i potpisnik ovih redova, a za nju smo saznali tek desetljećima kasnije. Nitko tada nije pitao smije li slikati djecu i nitko se zbog objektiva nije uzrujavao. Zato smo danas itekako ponosni na tu fotku koja najbolje dočarava život u novom naselju na vrhu Pule.

Na mjestu te ljuljačke i neuređene površine iz 1980-ih danas je lijepo sportsko igralište. Uvijek je puno djece i mladih. To su igralište između današnje Voltićeve i ogranka Rizzijeve čekale generacije i genaracije, ali ga mnogi nisu dočekali, čak ni za svoju djecu – neki su odselili, neki su otišli zauvijek. Sada neki novi klinci igralište uzimaju zdravo za gotovo i imaju svako pravo na to!

U tom dijelu oko Voltićeve ulice sve se zeleni. Stabla koja su sadili pioniri i omladinci 1980-ih konačno su narasla da osiguraju dosta hlada. Nekad prašnjave i blatne površine, koje su zauzimali automobili, sada su ispunjena dječjim klackalicama i toboganima. Ovdje Vidikovac opravdava jedan od svojih starih naziva - Monteparadiso (Rajsko brdo).

Koliko je dio oko Voltićeve zelen i uređen, toliko je Prilaz Monte Cappellletta oronuo. Parkiralište, market i neboder s četiri ulaza više nalikuju nekom naselju u zabačenoj ruskoj provinciji pregaženog tranzicijom, nego traženom kvartu.

Oko spremnika za smeće – smeće. Oko marketa krupni otpad. Market je bio ponos Vidikovca kad se otvorio 1982. godine, a danas dočekuje kupce prljavom terasom i razbijenim pločicama. Žale se stanari i na ponudu. U neboderu pored nekad je bila ponajbolja pulska pekara Buon Pan, radi čijeg se "francuza" dolazilo na Vidikovac sa svih krajeva grada.

Zapušten dio oko marketa (Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Ja živim tamo dolje. Žalosno. Nemamo tamo ni klupicu. Moram doći u susjedstvo ako želim sjesti i popričati s nekim u hladu, kaže nam umirovljenik.

Kad je moderni Vidikovac izgrađen među seoskim kućicama i voćnjacima predstavljao je graditeljsko čudo Pule. Predstavljao je razvoj grada. Naselje koje je niknulo među seoskim kućicama brzo su napunili ljudi iz svih krajeva bivše države, raznih profila, ali ponajviše uljanikovci. Kvart je imao sve pogodnosti grada i od sela. S najvišeg gradskog brda moglo se zaista s visoka gledati na staru Pulu.

Ali je isto tako u 1990-ima Vidikovac propustio priliku postati reprezentativni kvart kakva je danas susjedna Veruda. Imao je gusto naseljeni Vidikovac i Mjesnu zajednicu i Društvo naša djeca i Diskont u staroj austrougarskoj vodospremi, oko kojeg se razvijao društveni život. U cisterni je bila uređena dobra samoposluga, u njenom dvorištu jedna od boljih pizzerija u gradu, boćalište, mjesta za dječju igru...

No Diskont, taj nesuđeni centar kvarta, progutala je privatizacija. Promjenom vlasništva od propalih Merkanta i Puljanke do inozemnog fonda nije se mijenjalo ništa osim stanja zapuštenosti i količine smeća.

Ući danas u Diskont čin je visokog rizika – obrastao je i prepun ogavnog smeća, okupljalište je ovisnika. Nažalost, i djece koja se lakše snalaze u samoći i koje tragaju za svojim identitetom. Baš tu gdje se nalazila terasa pizzerije nalazim malu skupinu djevojaka i dečki.

Žalosna sudbina diskonta (Snimio Zvjezdan Strahinja)

Ući danas u Diskont čin je visokog rizika (Snimio Zvjezdan Strahinja)

Nema ni banke, ni pošte...

- Ma ne radimo ništa, samo dođemo pa pričamo i gledamo mobitel. Dolaze i oni drugi, ali mi nismo s njima, kažu dečki. Očito pod "one druge" misle na starije ovisnike. Diskont ispunjen smećem u bliskoj je prošlosti dva puta gorio.

- Eh, najveći nam je problem taj diskont. U njega ulaze neki koji ne bi trebali. Svašta ima tamo, da te strah uhvati, kaže jedan od penzionera s klupice.

Nema više Vidikovac ni banke, nema pošte, nema razloga s visoka gledati na druge kvartove. U naselju se uvijek nalazilo četiri, pet trgovina i lokala, sad se "komercijalni" život seli niz Rizzijevu među kafiće, kladionice, pekare...

- Nekad smo tu imali pet, šest butiga. Sada imamo pet frizera. Mi samo frizere imamo ovdje!

To bi valjda značilo da su i najbolje frizure na Vidikovcu?

- Najbolja je arija na Vidikovcu. Ariju imamo, a sve ostalo je ča je...

Djeca su zaštitni znak kvarta (Snimio Zvjezdan Strahinja)

Sve je manje izvornih stanovnika Vidikovca (Snimio Zvjezdan Strahinja)

Povezane vijesti

• MOCENNIJEVA SKULPTURA Zbog novog će kružnog toka izmjestiti spomenik posvećen ULJANIKU
• PROJEKTI NA VIDIKOVCU, VERUDI, STOJI I SISPLACU: Grade se parkirališta i novi kružni tokovi. Direktor Pulaprometa Igor Škatar govorio o dodatnim  autobusnim linijama 
• JOŠ STIGNETE! Danas u 10 sati krenite u besplatan obilazak Pule i zavirite u Kuću istarskog maslinovog ulja i Povijesni muzej Istre