pulski glazbenik na 48. rođendan Atomskog skloništa o kulturi i politici

Bruno Langer: HDZ je u startu griješio u odnosu prema Istri, a sad je, rekao bih, čak i predobar

| Autor: Edi Prodan
(Snimio: Vedran Karuza)

(Snimio: Vedran Karuza)


Prije punih 48 godina, 26. veljače 1976. godine u Puli je osnovano Atomsko sklonište. Jedan od dugovječnijih bendova hrvatske rock scene. A kad je tako, nije bilo druge nego, upravo na rođendan slavnog sastava, nazvati njegovu ključnu figuru, karizmatičnog gitarista Brunu Langera.

- Tako je, a datum je ubilježen jer je Đoser sve to pedantno bilježio, stoji činjenica da je 26. veljače dan rođenja Skloništa. Ono što je meni također jako važno, činjenica je da ću 2. svibnja ove godine napuniti točno 60 godina glazbene karijere. Bila bi ona krenula i na Prvi maj, ali gitara tog dana nije proradila. Dakako, pa bila je to 1964. godina, naravno da je riječ o proizvodu iz kućne radinosti, na čemu imam zahvaliti mom tadašnjem profesoru Dinku Bjažiću, ujedno i kolegi iz mog prvog banda, dugovječnih Logaritama. Tada je sve krenulo, a vjerujem da kraj moje glazbene karijere nije ni blizu, poručio nam je Langer.

Značajan mjesec

Nije, nadamo se da i neće, ali očigledno da je za njega veljača mjesec velikih značajnih događanja. Zadnje od njih zbilo se 13. veljače u - KBC-u Rijeka. Konkretno, na Zavodu za intervencijsku kardiologiju Klinike za bolesti srca i krvnih žila.

- Fantastični dr. Vjekoslav Tomulić obnovio mi je srčani zalistak i to bez kirurškog zahvata, bez otvaranja grudnog koša, već tehnološki naprednom, mikroinvazivnom metodom. Čovjek nevjerojatne stručnosti i iznimnih ljudskih kvaliteta. Zahvat koji mi je i kako mi je učinjen bio je na razini Houstona, a praktično doma, u Rijeci. Iako je u medijima bilo i drukčijih napisa, dr. Tomulić mi je pojasnio da sam imao isti zahvat kao i Mick Jagger koji je, istina, pet godina stariji od mene. Kako god, nosim iz riječkog KBC-a sjajne uspomene, a jako bih pohvalio i suradnicu dr. Tomulića, moju Puležanku dr. Kristinu Uglešić. Plakao sam, izrazito ganut, na izlasku iz bolnice: čitav odjel mi je pjevao »jer za ljubav treba imat’ dušu«, ma pravo čudo, što da vam kažem.

Lijepo, no kako se čini, nakon niza godina silnih državnih ulaganja u Istru, takvi bi se zahvati mogli uskoro očekivati i u Puli.

- Svaka čast državi na investicijama. Imamo u Puli sada tehniku, jako dobre uvjete, ali ne još i sve potrebne stručnjake koji će sa svime time raditi. Mada, ne treba biti sitničav, treba vjerovati da će se i to u dogledno vrijeme riješiti, naglašava Langer.

Uz prigodne, rođendanske teme, kao i one životno važne, jer teško se živjeti može ako srce ne radi, Bruno Langer je i strastveno politička osoba. Izlazio je na jako velik broj izbora, a značajan je i njegov aktivistički rad, posebno u slučaju pokretanja pobune i peticije protiv Tvornice cementa Pula. Iako u Langerovom slučaju bilježimo događanja od prije četvrt stoljeća, priča je opet aktualna, opet Tvornica cementa ne da živjeti Puležanima.

- Istina je da ta tvornica, jer joj na toj lokaciji nije mjesto, čini probleme, no kad sam ja pokrenuo akciju, bilo je kudikamo gore. Nije se od nje, i to doslovno, dalo živjeti. Peticija je fantastično uspjela, prikupili smo za to vrijeme nevjerojatnih 5,5 tisuća potpisa. Lukavo, kad su vidjeli koliko je gorčine izazvala, na peticiju su se potpisali i tadašnji istarski politički čelnici, od Jakovčića naniže. Osnovana je tada i udruga Zelena Pula kako bi se zadovoljila forma podnositelja zahtjeva, tako da je Tvornica morala ugraditi filtere kako bi se dovela u ekološki red. No, i danas ima manjkavosti, kako se čini, povećane su količine sumpora i građani se s pravom bune. Mada, uvijek imam rezervu prema svemu tome jer kao što je tada Zelenu Istru kontrolirao IDS, i danas te ekološke prosvjede nadziru pojedine političke stranke, primjerice Možemo!, a u takvim slučajevima, kad se kroz brigu za kvalitetu života građana miješaju i političke ambicije, uvijek imam i nemalo zadrške. Znate, na kraju se uvijek sve završi nekim, javnosti i ne toliko poznatim kompromisima i čitava se priča odjednom smiri. Pa i Tvornicu cementa nije nitko godinama »izvlačio iz rukava«, sad se izgleda opet može imati i šire, čitaj političke koristi, od spominjanja njezine problematičnosti, pojašnjava Langer.

Društveni angažman

Selimo se i na prostor čiste politike. Supružnici Marija i Bruno Langer su naprosto silno društveno angažirani i aktivni. Ne mire se sa situacijom, uvijek reagiraju, pa tako i angažmanom na prvoj stepenici političke organizacije države - u mjesnom odboru. Marija Langer je kao nezavisna kandidatkinja tri puta pobjeđivala na izborima u MO Stoja, jednom joj je protivnik bio i današnji SDP-ov prvak Peđa Grbin, ali je i on - izgubio.

- Aktivna je Marija i dalje, no ne do te mjere da bi se kandidirala za predsjednicu. Ove godine poraz, bio je naime zadnji, doživio je i otac Peđe Grbina, Slavko, koji je izašao kao kandidat SDP-a. Pobjedu je odnio IDS, dok su preostala mjesta, nešto manje od pedeset posto, osvojili nezavisni kandidati. Znate, Stoja je jedan od najmanjih mjesnih odbora u Puli, ali je uvijek jako odgovorna u obavljanju svojih građanskih dužnosti. Da, i čitava je Pula dobro reagirala na izborima za MO, ali morate priznati da nevjerojatno zvuči kako je na ove izbore na Stoji izašlo više od 31 posto birača. Dio te priče treba pripisati i IDS-u kojem je izgleda opet jako stalo, silno su se angažirali, poticali svoje simpatizere na izlazak na izbore, tako da je na kraju vlast na Stoji ostala u rukama IDS-a, dok ostala mjesta imaju nezavisni kandidati, ističe Langer.

A upravo su ti pulski izbori za mjesne odbore postali središnja tema u promišljanju izbornih rezultata, i to ne samo u Puli, nego i na čitavom istarskom prostoru. IDS, koji je ne tako davno već bio pokopan, bilježi jako dobre, štoviše najbolje rezultate, dok je druga politička grupacija skup nezavisnih, međusobno nepovezanih lista. Kao da su se građani umorili od političkih stranaka, kao da su njihovi nastupi na saborskoj pozornici, koji prečesto graniče čak i s nečim što ne bismo mogli svrstati u kategoriju normalnog, građane okrenuli od te političke forme. Jako neobično djeluje da su nezavisne liste skoro po tri puta bolje prošle od SDP-a, Možemo! i HDZ-a koji su praktično nakon tih pulskih izbora poravnani.

- Griješio bih dušu i bio bih totalno neiskren kad bih rekao da IDS nije potreban Istri. Silno joj je potreban jer ima svoju kvalitetnu povijest. Njegovi pokretači i osnivači, danas nažalost uglavnom ne među živima, su mi bili prijatelji, dijelili smo slična politička razmišljanja. Nažalost, došlo je do devijacija, deformacija, i na kraju do otkazivanja povjerenja birača. Kako se čini, u IDS-u su to ipak prihvatili kao svoju krivnju i krenuli u novom, poštenom smjeru. Izgleda da im se to poprilično brzo vraća, koliko god dakle nisu pobijedili na mojoj Stoji, Pula je u cjelini, kako se čini opet najbliža IDS-u. Moram priznati da me čude rezultati ostale tri velike stranke, Možemo! s kojim se povezuje i aktivizam na poznatim slučajevima od izgradnje hotela na Valkanama pa nadalje, je po meni morao bolje proći. SDP je kako na nacionalnom, tako i na regionalnom prostoru u stalnom padu, dok HDZ, iako je i dalje na začelju, raste, zaključuje Langer.

Zanimljivi rezultati

Preselimo li se na cjelokupni prostor Istarske županije, kao i na onaj »priko Učke«, nacionalni, mogu se također očekivati zanimljivi rezultati.

- Vidite, HDZ je u startu griješio u odnosu prema Istri. Sad je, rekao bih, čak i predobar. Gledam ovaj zimski promet na Ipsilonu, jako je rijedak, simboličan. A mi uskoro dobivamo i drugu cijev tunela Učka! Kompletno smo pokriveni autocestama, a Istra na papiru ima 200 tisuća stanovnika u naravi, dakako kad govorimo u izvansezonskim brojkama, možda ni toliko. Državna vlast, a ona je već dva mandata HDZ-ova, jako mnogo ulaže u Istru, u njezino zdravstvo i infrastrukturu, i to će im se sigurno vratiti na izborima. Kao što sam rekao da Istra bez IDS-a nije moguća, štoviše, to je ne samo nezamislivo, nego i potencijalno opasno, mislio sam i na druge stranke, ali čini se da se sve one itekako moraju zapitati žele li u Istri do rezultata ili ne, ističe Langer.

Mnogi su, naime, očekivali značajnije primjene na istarskoj političkoj sceni. Krah IDS-a na prošlim lokalnim izborima otvorio je silno veliki prostor, što je uz adekvatni angažman ostalim političkim strankama, a u Istri tradicionalno dominiraju one lijevo od centra, otvaralo mogućnost za rast. Uostalom, vođa SDP-a je iz Pule, a Možemo! je uz odličnu poziciju u Puli imao i gradonačelnicu Pazina Suzanu Jašić. No, Pula je ubrzo počela kopniti, sve je ostalo na Jašić koja radi odličan posao u Pazinu, no izvan toga se nitko ne pojavljuje. Kako je k tome poznat stav Možemo! i pridruženih stranaka da do većeg broja glasova mogu tako da ih oduzmu aktualnom lideru ljevice, SDP-u, permanentno tinja i taj sukob, sukob na ljevici. Nakon svega, IDS se izgleda vraća. Dijelom zahvaljujući svojoj sposobnosti pročišćenja, dijelom zahvaljujući bezidejnosti konkurencije.

- Sve to stoji, sva vaša razmišljanja, ali ne mogu a ne primijetiti da je sveprisutna politička misao ne samo Istre ili Hrvatske, nego i Europe, da je došlo do potpunog zasićenja klasičnom stranačkom politikom. Pritom mislim posebno na mlade koji se u najvećoj mjeri kreću nekim samo njima poznatim kolosijekom. Ne kažem da je ovo što rade naši političari, pa tako i u Saboru, bilo komu privlačno, da su bujice uvreda koje se slijevaju s političkih govornica nešto što bi trebalo privući mlade, jer nije, ali bojim se nekih drugih procesa. Ne želim zvučati kao staro zanovijetalo, ali mi smo uistinu, posebno jedan rokerski milje koji je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jako aktivan, reagirali na većinu nepravdi. Pa mi se, ljudi moji, nalazimo u predvorju ratnog sukoba većih razmjera, ne »samo« lokalnog, koliko god da je i takav surov i stravičan u Ukrajini i Izraelu, a nitko nigdje ne protestira. Kao da smo zarobljeni u nekoj kolotečini gdje jedan dan problematiziramo o izgleda neizbježnim partizanima i ustašama, drugi dan o turbofolku i zbog čega nam on puni sportske dvorane. Je, i to je važno, ali ne i najvažnije. Svijet se otuđio, mladi ne percipiraju društvo i njegove probleme, barem ne na način kako sam to ja činio i još uvijek reagiram. Klizimo u nešto čemu nitko ne zna naziv, još manje izgled. Bojim se da na kraju, na 50. rođendan Atomskog skloništa, uistinu ne budemo u - atomskim skloništima. Možda je upravo izbjegavanjem najvažnijih tema i »zabavom« s ipak manje važnim stvarima oporba sama sebe svela na istinsku marginu, dok je vladajućima svejedno. Oni su, naime, na vlasti, oni su svoj cilj postigli. Da, možda je i u takvim mojim razmišljanjima odgovor zbog čega se ljudi u Puli tako snažno priklanjaju nezavisnim listama, dok su SDP i Možemo! jedva primjetni. Kažem, IDS se očigledno vratio, HDZ kad je Istra u pitanju tek dolazi, ostali - nema ih, zaključio je Langer naš razgovor.

- Nisam ga zaključio, ma ni govora! Bruno Langer se jako dobro oporavlja i u travnju kreće na još niz nastupa, na mini turneju, na sve ono što hrani moju dušu. Svirkom, ali i govorom, pozvat ću ljude na razmišljanje i akciju s pitanjem želite li se zabavljati na koncertima Atomskog skloništa ili ostatak života provesti u - atomskim skloništima!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater