prorektorica za akademska pitanja na pulskom sveučilištu

Mirjana Radetić-Paić: "Sviđalo se to nama ili ne, djeca su ipak velikim dijelom preslika svojih roditelja"

| Autor: Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Mirjana Radetić-Paić (snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)

Mirjana Radetić-Paić (snimio Duško MARUŠIĆ ČIČI)


Marijana Radetić-Paić, rođena je u Zagrebu, gdje je 1994. godine diplomirala na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je Sveučilištu, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, magistrirala 2002. te doktorirala 2009. godine. Jedno vrijeme radila je u Centru za socijalnu skrb Pula te bila i vanjska suradnica Savjetovališta za djecu, mladež, brak i obitelj Grada Pule.

Danas je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, gdje obavlja dužnost prorektorice za akademska pitanja, upise i potporu studentima. U razgovoru za Glas Istre opisuje razloge bavljenja znanošću, ali se dotiče i današnjeg odgoja i obrazovanja mladih naraštaja.

- Kako je tekao put Vašeg obrazovanja i zbog čega ste se odlučili baviti znanošću?

- Po završetku fakulteta kojeg sam završila u vrlo brzom roku, nisam se odmah počela baviti znanošću. Moj prvi pisani rad koji je bio stručni, a ne znanstveni, davne 1998. godine, proizašao je iz potrebe preispitivanja pojedinih pravnih propisa koji su se ticali rada s djecom s poremećajima u ponašanju, a koji su se u praksi pokazali neefikasnim u smislu podrške takvoj djeci.

Tijekom Domovinskog rata radila sam s prognanicima u Zagrebu i nešto kasnije s izbjeglicama u Puli, gotovo trinaest godina sam radila u praksi sa djecom s teškoćama u razvoju u najširem smislu i njihovim obiteljima u Zagrebu i Puli, a u trenutku kada u poslu više nije bilo profesionalnog napretka i svaki je dan postao isti, odlučila sam upisati magisterij i proširiti svoja znanja.

Po prirodi sam znatiželjna, nemirna duha, volim sama provjeravati i istraživati tako da je to, kad danas pogledam unazad, bio i logičan slijed. Nakon poziva da dođem na tadašnju Visoku učiteljsku školu u Puli kao vanjski suradnik, zbog nedostatka znanstvenog kadra, upisala sam i doktorat i od tada su se stvari vrlo brzo odvijale i u znanstvenom smislu i u rukovodećem. Sva tri zadnja rektora našeg Sveučilišta, uključivši i sadašnjeg, dali su mi za to priliku i na tome sam im iznimno zahvalna.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter