Tijekom protekla dva i pol mjeseca koliko je trajao prvi krug prodaje 54,77 posto kapitala Uljanik Brodogradnje 1856 na Facebooku su se pojavili komentari čitatelja u kojima se netočno navodi da je predmet prodaje zemljište na kojem počiva brodogradilište. Jasno je da novi Uljanik naziva Brodogradnja 1856 ima koncesiju od države nad pomorskim dobrom i priobaljem do 2041. godine te da to nije na prodaju.

Ranije smo objavili da su u Društvu koje se prodaje najveća vrijednost tri nedovršene gradnje: "526" (stočar), "535" (ribarica za Norvežane) i "536" (plutajući dok za Izraelce). No, u javnosti je ostalo nerazjašnjeno što je s ostalom vrijednom ostavštinom propalog Uljanika, a koja nije prenijeta u novi Uljanik.

Teško unovčiva stečajna masa

Koja bi mogla biti sudbina te imovine otkrio je prekjučer Trgovački sud u Pazinu kada je za 25. travnja sazvao Skupštinu vjerovnika Uljanik Brodogradilišta u stečaju. Sudac Ivan Dujić uvrstio je u dnevni red prijedlog stečajnog upravitelja Lorisa Rak. Predlaže rješenje za veći broj pokretnina značajne kulturne baštine. Riječ je o inventaru bivše Maketarnice, zbirci 48 maketa brodova i 12 nedovršenih maketa, dvije parne lokomotive, 35 sprijedapunećih topova i mnogobrojnom pokretnom inventaru. Rješenjima Konzervatorskog odjela u Puli sve to je stavljeno pod preventivnu zaštitu 2020. i 2021. godine, što predstavlja korak prema utvrđivanju svojstva kulturnog dobra u roku od četiri godine.

Maketa Uljanikovog broda

Navedene pokretnine predstavljaju, po mišljenju stečajnog upravitelja, teško unovčive predmete stečajne mase, čija očekivana tržišna vrijednost nije mjerljiva u odnosnu na njenu vrijednost kao kulturne baštine. Stoga je stava da bi pokretnine trebalo darovati muzejskoj ustanovi, a u slučaju da oni ne iskažu interes za preuzimanje, predlaže da se iste daruju društvu Uljanik Brodogradnja 1856 d.o.o. u cilju njihova zadržavanja u prostoru pulskog arsenala. Rak pritom ne navodi kojoj muzejskoj ustanovi bi se darovalo već ističe širok spektar muzeja: pulski, istarski, hrvatski. Logično je da prvi izbor bude pulski Povijesni i pomorski muzej Istre.

Samir Hadžić, direktor Uljanik Brodogradnje 1856, izjavio je da podržava ideju zaštite svega što su konzervatori naveli kao kulturno dobro u pulskom arsenalu.

- Nastojati ćemo da to trajno ostane u Uljaniku kako bi budućim generacijama svjedočilo o našoj povijesti. Pritom nije relevantno tko će bio njihov formalni vlasnik, neki muzej ili Uljanik Brodogradnja 1856, naglasio je.

Uljanikova lokomotiva br. 5

O kojoj je sve imovini riječ? Javnosti su najpoznatije dvije parne lokomotive koje su proizvedene u Bečkom Novom Mjestu u vrijeme Prvog svjetskog rata - 1916. Svaka je teška 23 tone, a pogonjene na ugljen mogle su razviti brzinu do 15 km/h. Jedna je bila u funkciji do 1976. te je potom 40-ak godina bila izložena u dječjem parku Puntižela. Tamo je godinama bila mjesto susreta djece iz južne Istre kada bi u prosincu otišli po poklon od Djeda Mraza. No, prije nekoliko godina je vraćena u krug brodogradilišta gdje je djelomično obnovljena.

Druga je služila Uljaniku do 1980. godine kada je parna vuča ukinuta, a primat preuzele dizel lokomotive proizvedene u tvornici "Đuro Đaković" iz Slavonskog Broda. "Đakovićeve" lokomotive su vukle vagone po pulskoj rivi do 2013. kada je ukinut teretni promet u Istri. Zanimljivo da je vlasnik "Đure Đakovića" jedini pretendent za kupnju Uljanika. Druga parna lokomotiva je nakon 1980. konzervirana u dvorištu brodogradilišta te je bila obnavljana nekoliko puta. Jedina je sačuvana sa svim radno-sigurnosnim uređajima. Stalni sudski procjenitelj Emil Špelić obje je, prije tri godine, procijenio na 27 tisuća eura,.

Zaštićeni alatni strojevi i topovi

Konzervatori su stavili pod zaštitu i pokretni inventar poput različitih alatnih strojeva za obradu drva i metala (stupne bušilice, tokarilice, blanjalice, glodalice, brusilice…), uređaje (ispitne i pomoćne), naprave, postrojenja (portalne dizalice), opremu (ormare, stolove, stolice, police…), ručni alat, inventar drvenih modela za lijevanje… Prema evidenciji konzervatora ti predmeti djelom potječu iz izvornog autrougarskog Arsenala, a manjim djelom pripadaju vremenu talijanske uprave, a većim djelom su nabavljeni u godinama neposredno poslije Drugog svjetskog rata kao dio ratne reparacije.

"Većina predmeta je u funkcionalnom stanju, a neki su u funkciji tehnološkog procesa proizvode i remonta brodova", naglasili su konzervatori u svojim rješenjima te utvrdili da osobitu vrijednost predstavljaju stolarska radionica i modelarnica gdje su predmeti i modeli neraskidivi dio funkcionalne cjeline. Nadalje, utvrđuju da taj pokretni inventar u cjelini predstavlja vrijednu tehničku baštinu na kojoj je počivao razvoj Pule od sredine 19. do kraja 20. stoljeća.

Za 35 obalnih i brodskih topova s kraja 18. i iz 19. stoljeća konzervatori vele da potječu s utvrda šireg područja pulskog akvatorija. Nisu to samo topovi iz vremena Austrijskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije već je prema opisima konzervatora jasno da ih ima i iz doba Mletačke republike.

Pojedinačne su težine od jedne do tri tone, dužine od 1,66 do 2,93 metra te kalibra od 90 do 160 mm. Njih 28 su uzidani u operativnu obalu kao bitve (privezišta za brodove), četiri je topa dobilo postolje nakon što je izvađeno prilikom preuređenja obale, a jedan je ispiljen na dva djela. Postoje još dva topa koji se nalaze na morskom dnu gdje su završili nakon urušavanja obale.

Inventar bivše maketarnice brodogradilišta Uljanik pohranjen je u prizemlju zgrade Poslovnog centra (Kasarna) na adresi Besenghijeva 1 te uključuje 99 predmeta među kojima je 12 maketa brodova u različitom stupnju dovršenosti i očuvanosti.

Gdje su završile preostale tri lokomotive?

Svojevremeno je pet parnih lokomotiva snabdijevalo i osiguravalo proizvodni pogon Uljanika. Dvije najmlađe, iz 1916., sačuvane su u Uljaniku, a dvije najstarije, iz 1864. i 1884., završile su u beogradskom Železničkom muzeju 50-ih godina. Onu iz 1864. u Beogradu su imenovali Pula odnosno Pulska, a bila je jedna od najstarijih očuvanih parnih lokomotiva s prostora bivše Jugoslavije. Bila je napravljena u francuskoj tvornici Gouin i takve su se lokomotive koristile pri izgradnji Sueskog kanala, a kasnije pri Otomanskim željeznicama. U Beogradu su je kradljivci željeza isjekli brenerom 2018. Lopovi su uništili i eksponat iz 1884. godine koji je napravljen u tvornici Floridsdorf u Beču, a 1949. je prerađena kao učionica za potrebe pulskog Tehnikuma. U Beogradu su je nazivali Presek ili učilo. Za petu Uljanikovu parnu lokomotivu se ne zna sudbina.

Lokomotiva napravljena 1864.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura