U Puli predstavljeni rezultati znanstvenog projekta

Mikrosocijalizam: Nedostatak arhivske građe otežava istraživanje razdoblja socijalističkog samoupravljanja u Hrvatskoj

| Autor: Mladen RADIĆ
S okruglog stola: Saša Vejzagić, Anita Buhin, Magdalena Najbar-Agičić, Tina Filipović i Igor Duda (Snimio Duško Marušić Čiči)

S okruglog stola: Saša Vejzagić, Anita Buhin, Magdalena Najbar-Agičić, Tina Filipović i Igor Duda (Snimio Duško Marušić Čiči)


Okrugli stol na kojem su predstavljeni tijek istraživanja, polazišta i konačni rezultati znanstvenog projekta "Mikrostrukture jugoslavenskoga socijalizma: Hrvatska 1970-1990. (Mikrosocijalizam)" održan je jučer u Dvorani Slavka Zlatića, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Projekt su predstavili suradnice i suradnici dr. sc. Chiara Bonfiglioli (Sveučilišni koledž u Corku), dr. sc. Anita Buhin (Sveučilište Nova u Lisabonu), Tina Filipović (Sveučilište u Puli), izv. prof. dr. sc. Magdalena Najbar-Agičić (Sveučilište Sjever), dr. sc. Saša Vejzagić, Tomislav Branđolica (Sveučilište u Zagrebu) i voditelj projekta prof. dr. sc. Igor Duda (Sveučilište u Puli). Na projektu je neko vrijeme radio i izv. prof. dr. sc. Christian Axboe Nielsen (Sveučilište u Aarhusu).

Poduzeće vladalo politikom

Pozornost u istraživanju je bila usmjerena na ulogu građana kao samoupravljača u mjesnim zajednicama, zaštitu samoupravnih prava i društvenoga vlasništva, javnu sigurnost, općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, lokalne medije koji stvaraju sliku o zajednici, položaj organizacija udruženog rada između ekonomije i politike, kulturno stvaralaštvo i kulturnu politiku u samoupravnim interesnim zajednicama, ulogu žene i ženskoga aktivizma te na položaj i utjecaj boraca i njihove veteranske organizacije. Teme su obrađivane na primjeru odabranih tadašnjih općina (Pula, Rovinj, Labin, Karlovac, Duga Resa, Sisak, Varaždin, Čakovec, Koprivnica, Osijek, Šibenik, zagrebačke općine) koje su kao studije slučaja povezane sa širim kontekstom Hrvatske i Jugoslavije.

Iza projektnog tima brojni su radni sati u arhivima i knjižnicama, izlaganja na znanstvenim skupovima, gostujuća predavanja i objavljeni radovi, a uskoro se očekuju znanstvena monografija i završni zbornik radova.

Uzimajući u obzir prethodni istraživački projekt "Stvaranje socijalističkoga čovjeka. Hrvatsko društvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma (Socijalistički čovjek)", istekom istraživačkog projekta Mikrosocijalizam, koji je četiri godine bio povezan s programom Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti, ove godine završava desetogodišnji ciklus pripreme i provođenja projekata koje je pri sveučilišnom Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) vodio prof. dr. sc. Igor Duda uz potporu Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ).

Svi istraživači temu su istražili na po dvije općine koje su odabrali po određenoj sličnosti te ih usporedili i skoro svi su se susreli i s jednim velikim problemom, a to je nedostatak arhivske građe koja je nestala što zbog nemara što zbog namjernog zametanja tragova. Taj nedostatak arhive je pogotovo uočljiv na području Istre dok je potpuno druga priča s velikom i lijepo očuvanom arhivom u Karlovcu.

Tijekom istraživanja Saša Vejzagić pozabavio se industrijskim i poslovnim sustavima poznatim kao kombinati, jednim u njegovom rodnom Čakovcu (GK Međimurje), a drugim u Zagrebu (Industrogradnja). Takvi veliki industrijski sustavi bili su motori modernizacije u svojim sredinama jer je ekonomija bila integralni dio socijalističkog modernističkog projekta, a najviše ga je iznenadilo što je jedno takvo poduzeće bilo jako autonomno u odnosu na politički sustav. Zapad su koristili kao primjer i izvor inspiracije za način razvoja. Na čakovečkom primjeru uvjerio se ne da je politika vladala nad poduzećem nego je poduzeće vladalo nad politikom jer su menadžeri iz GK Međimurja počeli polako preuzimati pozicije u Općini, a Vejzagić smatra da je Međimurje doživjelo toliki napredak zahvaljujući toj poslovno-partnerskoj eliti koja je iskoristila GK Međimurje da nadoknadi nekoliko desetljeća zaostalosti. Istovremeno je to bio jedan od prvih čavala u lijes socijalističkog projekta.

Loš materijalni položaj kulture

Anita Buhin bavila se kulturom koja je tada bila u drugom planu, iza gospodarstva koje je prvo trebalo stabilizirati. Materijalni položaj kulture je jako loš i kulturni radnici ne uspijevaju doseći osobni dohodak ostalih radnika, iako su prilično educirani. U teoriji, primjerice, radnici iz Uljanika su trebali izglasati da jedne godine bude malo više predstava ili izložbi, no zapravo bi kulturne institucije došle sa svojim planom i programom kojeg bi samoupravne interesne zajednice jednoglasno prihvatile. Zanimljivo je i da se danas priča o uključivanju zajednice u odlučivanje, a temelji za to postavljeni su 1970-ih i '80-ih iz čega bi se moglo nešto naučiti jer postoje ljudi koji to znanje i dalje imaju.

Za razliku od kulture, mediji su u tom bivšem sustavu bili jako važni no na razini lokalnih medija je uvijek postojao deficit sredstava pa velik dio arhivske građe govori o permanentnim financijskim problemima, kako je istaknula prof. dr. sc. Magdalena Najbar-Agičić koja se medijima bavila na primjeru Karlovca i Koprivnice. Slično kao i u mladom kapitalizmu novinari su morali jako paziti što pišu o poslovnim subjektima na području svoje općine ili grada jer su financijski ovisili o privredi, a i Savez komunista kao vladajuća partija nije bio spreman dopustiti da se stvari odvijaju bez kontrole te je u redakcijama imao svoje ljude. S druge strane, bilo je entuzijasta koji su profesionalno radili svoj posao unatoč malim plaćama.

Osim što je bio voditelj projekta, prof. dr. sc. Igor Duda se na primjerima Rovinja i Šibenika pozabavio dvama temama. Jedna manja tema odnosila se na zaštitu samoupravljanja i društvenog vlasništva putem društvenih pravobranilaca samoupravljanja. U drugoj, većoj temi pozabavio se mjesnim zajednicama što je tema koju će predstaviti u posebnoj monografiji. Tih mjesnih zajednica koje su kasnije postale mjesni odbori u Jugoslaviji 1982. bilo je 13 i pol tisuća. Taj je sustav pokazao i priličnu fleksibilnost kada se radilo o pravilima prema kojima je morala funkcionirati jer ako pojedina mjesna zajednica npr. nema nikoga tko se želi baviti Crvenim križem, onda se ta podružnica ne osniva i sl., unatoč zakonu, i za to ne snose nikakve sankcije. Oko polovice građana sudjeluje u radu mjesnih zajednica, za razliku od danas kada je odaziv na izbore za mjesne odbore nekoliko postotaka.

Borci i žene aktivni u zajednici

Tinu Filipović sa Sveučilišta u Puli zanimao je položaj i uključenost boraca Narodnooslobodilačke borbe u lokalnoj zajednici. Ti su se borci koji se nisu zvali veteranima uključili u Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata - SUBNOR, a istraživanje je provela na primjerima Labina i Siska, dva industrijska grada koji su značajni i u povijesti: Labin po svojoj pobuni koja je rezultirala kratkotrajnom Labinskom republikom dok je Sisak poznat po Prvom sisačkom partizanskom odredu. Ti su bivši borci bili vrlo aktivni u tadašnjem sustavu, a znali su biti i vrlo kritični, čak i prema Savezu komunista.

Aktivne su bile i žene s čijem se položajem pozabavila dr. sc. Chiara Bonfiglioli, dok su u središtu istraživanja Tomislava Branđolice bili javna sigurnost te općenarodna obrana i društvena samozaštita i tu se najviše vidi kolika je i kakva bila državna kontrola. ONO i DSZ počivaju na komandnim strukturama, zapovjednom odnosu prema pojedincu. Ipak, u praksi provođenje tih normiranih pravila na terenu je odudaralo od zamišljenog, uz mnoštvo "slučajnih aljkavosti" u provođenju naredbi, javašluka i otaljavanja poslova. No, sustav općenarodne obrane također je, kaže Branđolica, najdulje nadživio Jugoslaviju odnosno imao svoju uporabnu vrijednost početkom 1990-ih do 1995., u Domovinskom ratu, posebno kada se uzme u obzir da su mnogi djelatnici iz sustava ONO i DSZ postali djelatni časnici Hrvatske vojske i sudjelovali u obrani Hrvatske. On smatra i da bi jedan takav sustav općedruštvenih priprema za nepogode bio koristan u situacijama kao što su bili potresi u Hrvatskoj.

Prisutne su jučer pozdravili i prorektor pulskog Sveučilišta Valter Boljunčić i prodekan Filozofskog fakulteta Marko Ljubešić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater