Dana 18. veljače 1822. rođen je Pietro Ciscutti, osoba koja je s 25 godina iz Maniaga kraj Udina došla u Pulu, a svojim kasnijim ulaganjima značajno i kontinuirano tijekom života poboljšavala kvalitetu života svog grada i sugrađana.
Po njemu je nazvana ulica u centru grada i odnedavno kazališna dvorana Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.
Njemu u čast održan je u subotu ujutro prigodan program na križanju Ciscuttijeve i Flanatičke "Zvono za Ciscuttija" koje su svojim izvedbama raznih poznatih arija obogatile studentice Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Ena Lešić i Vilma Grazia Žmak uz klavirsku pratnju Sandra Vešligaja, poznatog pulskog pijanista koji predaje na Muzičkoj akademiji, a o Ciscuttiju su kazivali glumci Petra B. Blašković i Luka Mihovilović.
(Snimio Danilo Memedović)
Nazočni su tako mogli saznati da je Ciscutti bio mecena i dobrotvor, sagradio je Portaratu, Danteov trg, pa Kandlerovu ulicu kao i mnoga druga nezapisana zdanja, te dva kazališta. Teatro Nuovo, sagrađeno 1854. na Danteovom trgu koje je nekoliko godina kasnije postalo premalo za grad koji je sve više rastao, a građani imali sve veću potrebu za kulturnim uzdizanjem. Zbog toga, 1879. postavlja se kamen temeljac Politeami Ciscutti, velikom kazališnom zdanju kojeg danas zovemo Istarsko narodno kazalište.
(Snimio Danilo Memedović)
On je nesebično davao milijune svoje zarade za ovaj grad, za kulturu, a nažalost kroz godine se zaboravilo što je sve učinio. Njegovu grobnicu na gradskom groblju, 1974. godine kupila je druga obitelj čime se izgubio jedini preostali spomen na vječno počivalište ovog velikog dobrotvora i filantropa.
(Snimio Danilo Memedović)
Upravo zbog svega toga održan je taj program naslovljen "Zvono za Ciscuttija", što je i zvono za kazalište i za kulturu uopće. Luka i Petra iznijeli su i kratku povijest pulskog kazališta, ne zaboravivši na tužnu činjenicu da je punih 18 godina, od 1971. do 1989. bilo zatvoreno.