Završio je Drugi svjetski rat i otvaralo se pitanje suvereniteta nad područjima u sjevernom Jadranu. Potpisivanjem Beogradskog i sporazuma u Duinu u lipnju 1945., 12. lipnja jugoslavenske snage povukle su se iz Pule i uže okolice te Trsta i njegove okolice, koji pritom postaju Zona A pod vojnom upravom zapadnih saveznika (Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i snage Commonwealtha), dok ostatak Istre dolazi pod Vojnu upravu Jugoslavenske armije (VUJA) kao Zona B.

Zonu A i Zonu B dijelila je tzv. Morganova linija, nazvana po general-pukovniku Williamu D. Morganu, načelniku stožera zapovjednika savezničkih snaga na Sredozemlju. Pulska Zona A uključivala je, uz grad, njegovu bližu okolicu i aerodrom na Valturskom polju. U zoni su bili dislocirani britanski i američki vojnici i policija. Saveznička vojna uprava neke je ovlasti delegirala od nje postavljenoj civilnoj vlasti, sastavljena od Comitato di Liberazione Nazionale (CLN), građanske talijanske struje.

Vrijeme odluka

Zona A i njezini stanovnici živjeli su godine savezničke vojne uprave s velikom neizvjesnošću, u iščekivanju konačne odluke na Pariškoj mirovnoj konferenciji, na kojoj je naposljetku, 10. veljača 1947., odlučeno da će grad pripasti Jugoslaviji. Na tešku ekonomsku situaciju nadodao se oštar politički sukob dviju idejno-nacionalnih opcija; komunističko-hrvatsko-jugoslavenske i građansko-talijanske oko budućeg državno-pravnog statusa Istre i Pule, iako je bilo i projugoslavenskih talijanskih komunista (filotitini).

(Izvor: David Orlović)

Pulu je, kad je već postalo očito da će grad ići Jugoslaviji, između prosinca 1946. i rujna 1947. napustilo oko 90 posto stanovništva, uglavnom Talijana. S obzirom na prisustvo međunarodnih promatrača, pulski je egzodus postao simboličnim za cjelokupan odlazak Talijana iz novopripojenih područja Jugoslaviji. Osim ljudi, iz grada su odlazila i sredstva proizvodnje, ispraznivši mnoge proizvodne strukture u gradu.

Niz tragedija

Život je u gradu bio težak, često moguć samo uz šverc i crno tržište. Pula je bila prepuna šute ruševina zgrada uništenih u anglo-američkim bombardiranjima tijekom prethodnoga rata. U razdoblju Pule kao Zone A bilježimo i nekoliko tragičnih događaja: 12. siječnja 1946. eksplozija barutane na Vallelungi s oko 40 ranjenih, 18. kolovoza 1946. nerazjašnjena eksplozija na plaži Vergarolla (Vargarola) s više od 60 mrtvih, 3. siječnja 1947. ubojstvo trojice radnika prilikom pokušaja sprječavanja odnošenja strojeva iz pulskog elektromlina, 10. veljače 1947. ubojstvo britanskoga brigadira Roberta De Wintona od strane pro-fašističke aktivistkinje Marie Pasquinelli. Eksplozija na Vergarolli posebno je uzrokovala strah kod pulskih Talijana i dodatno osnažila njihovu volju za napuštanjem grada.

Obitelji napuštaju Pulu parobrodom Toscana (Izvor: Varese News)

U rujnu 1947., kada su stupile na snagu odluke Pariške mirovne konferencije, savezničke snage napuštaju Zonu A koja formalno prestaje postojati, a u gotovo ispražnjeni grad, sada formalno pripojen Narodnoj Republici Hrvatskoj u sastavu FNRJ, ulaze jugoslavenske snage.

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA