Klub 50+ (Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Da je vježbanje osnova zdravlja dobro znaju članovi udruge Klub 50+ Veli vrh. Aktivni umirovljenici tri puta tjedno susreću se u sportskoj dvorani Osnovne škole Veli Vrh da bi se bavili tjelesnom aktivnošću i družili sa svojim vršnjacima. U studenom će proslaviti jubilarnih dvadeset godina djelovanja otkako je Klub osnovan 2003. godine.

Prošlog ponedjeljka posjetili smo živahne penzionere u spomenutoj dvorani dok su spretno izvodili vježbe istezanja i održavanja ravnoteže uz pomoć velikih kolutova i vodstvo trenerice Maje, a tom smo prilikom i popričali s nekima od njih. Predsjednica Udruge Ksenija Družetić-Božić i tajnica Irina Šmit kažu nam da velik broj članova vježba više od deset godina, a tu su i oni koji su s njima od samog početka. Treninzi su, kažu, bazirani na vježbama istezanja i jačanja muskulature. Uz očuvanje dobre forme i tjelesne kondicije, cilj je smanjiti i rizik od padova i ojačati ravnotežu.

Sprečavanje padova

- Vježbe su to koje svi možemo izvesti, iako ne mogu svi odraditi sva ponavljanja. Ako je neka vježba teža, netko će preskočiti i odmoriti. Ne idemo na pod jer to nije preporučljivo za naše godine. U pitanju su volja i aktivnost. Jako se pazi na disanje i dosta radimo na vježbama kojima čuvamo koordinaciju pokreta. Želja nam je da vježbanjem spriječimo padove koji su opasni radi prijeloma kukova, osteoporoze, odnosno da održavamo dobru ravnotežu i omogućimo stabilnost pri hodanju, kažu naše sugovornice.
Tijekom vježbanja koriste razne rekvizite - stolice, kolutove, bučice, lopte, elastične trake i štapove. I nikad im, kažu, nije dosadno ili monotono za vrijeme rekreacije.

Violeta Bagar s Velog Vrha vježba od osnutka Kluba, a ne propušta ni odlazak na izlete (Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

- Radimo sve vježbe kao i drugi sportaši, samo to ne radimo brzo. Netko napravi bolje, nekome ide teže, ali svi se trude. Važno je da sve ove vježbe prate naše svakodnevno kretanje. Na primjer, kako se u kuhinji sagnuti kad nam nešto padne na pod, a da pritom ne stavimo cijeli pritisak na kičmu i povrijedimo se, već da jačamo gluteuse, kaže Šmit dodajući da najstariji članovi imaju čak 85 godina. U grupi koju većinom čine umirovljenici upisano ih je 50-ak, iako na trening ne dođu uvijek svi, već ih bude oko 30. Tu je i grupa od 15-ak mlađih vježbača do 50 godina koji treniraju u prostorijama Mjesnog odbora Veli Vrh.

Godišnja članarina za članstvo u Udruzi iznosi pet eura, dok se od 15 eura, koliko mjesečno korisnici plaćaju vježbanje, najveći dio usmjerava u kupnju pomagala i opreme za vježbanje, personaliziranih ruksaka za rekreaciju i drugo.

Udruga je to koja se može pohvaliti dugogodišnjim stažem te za koju malo tko nije čuo. A koliko često članovi odlaze na izlete, organizira radionice i odaziva se brojnim aktivnostima, potvrđuje jedan pogled na njihovu Facebook stranicu. U to se uvjeravamo i listajući njihov slikama ispunjen ljetopis, 8. takav u dvadeset godina rada ove udruge. Trenutno ona broji 187 članova, među kojima je najviše mještana Velog Vrha, iako ima i onih iz drugih dijelova Pule, Poreča, Pazina i Rijeke. Oni se, kažu, češće odazivaju izletima i aktivnostima koje spomenuta udruga organizira.

- Formalno smo postali klub 11. studenog 2003. godine, iako smo i prije toga, dvije godine prije, održavali neke aktivnosti i edukacije. Treba reći i da smo do prije korone imali oko 600 članova i deset podružnica po cijeloj Puli. Međutim, kako je došla korona, a s njom i nemogućnost korištenja dvorana, tako smo se dogovorili s podružnicama da se one povežu s mjesnim odborima, da ljudi mogu nastaviti vježbati. Jer nije cilj imati veliku udrugu, već pustiti ljude da vježbaju, da se druže, zabavljaju i da provedu svoje slobodno vrijeme na kvalitetan način, kaže Ksenija Družetić-Božić.

Ksenija Družetić-Božić i Irina Šmit pokazuju ljetopis pun fotografija s izleta, radionica i lijepih druženja (Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Žive punim plućima

Članovi udruge Klub50+ Veli Vrh u trećoj životnoj dobi žive punim plućima. Osim što mnogo hodaju, odazivaju se raznim aktivnostima i druženjima, odlaze na jednodnevne i višednevne izlete, a oni u boljoj kondiciji, češće mlađi umirovljenici, nerijetko i planinare.

- Organiziramo puno izleta, svaki je interesantan jer se uvijek organizira posjet nekom mjestu uz lokalnog vodiča. Imali smo prelijep izlet u Slavonsko primorje, bili smo i u Kopru i Piranu, što ponovno iskoristimo za hodanje i obilazak cijelog grada. Neki članovi ne mogu doći na vježbanje, ali odlaze na izlete. I svima onima koji imaju suženo kretanje, koji se koriste pomagalima, želimo pružiti mogućnost da idu na izlet, kaže Družetić-Božić. Usto, često se druže i na kreativnim i likovnim radionicama ili pak obogaćuju svoje kulinarsko umijeće na radionicama pečenja kolača ili izrade fuža. Jednom godišnje održe i veseli piknik na Hidrobazi, gdje ih se okupi stotinjak. Odlaze i u kazalište i kino, a velik interes uvijek iskazuju i za korisne zdravstvene radionice koje se odvijaju jednom mjesečno. Posebno im je zanimljiva bila foto radionica u Nezakciju na kojoj su, otkrivaju nam, naučili kako mobitelom napraviti fotografiju, kako pozirati pred fotoobjektivom i, demonstriraju nam kroz smjeh, sakriti trbuščić i podbradak.

- Ljudima treba druženje i ćakula, neka je to pet sati, tri sata ili jedan sat, svakako je bolje nego sjediti doma, zaključuje Šmit.

Eusebio Deltin: Vježbanje me spasilo

Nakratko je s nama razgovarao Eusebio Deltin koji s udrugom vježba posljednjih desetak godina.

- Spasilo me vježbanje, pomoglo mi je jako puno. Jedva sam se kretao, a sada lakše hodam i lakše se dignem kad ležim. Dolazim pješke na rekreaciju, puno šetam, a trebalo bi i još više. Počeo sam ići i na izlete, imamo ekipu koja to odlično vodi, kaže Deltin.

Rekreaciju ne propušta ni Violeta Bagar koja na vježbanje dolazi od prvog dana postojanja kluba.
- Odlično se osjećam dok vježbam, a svaki dan vježbam i kod kuće. Tu se družimo pa odlazimo na izlete. Bili smo u Izoli, Kopru i Piranu, kaže Bagar, dodajući da pri završetku svake godine odu zajedno i na zasluženu pizzu u Tivoli.

Eusebio Deltin (Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Povezane vijesti

• SLUČAJ 75-GODIŠNJE PULJANKE BOŽICE BEŠIR: "Žele me preseliti iz stana koji sam dobila na doživotno korištenje i smjestiti me u starački dom. Ne idem tamo dok sam živa"
• Vesna Grubišić Juhas, ravnateljica pulskog Doma umirovljenika "Alfredo Štiglić": "NIJE ISTINA DA SE NA DOM ČEKA 10 GODINA, NEKI NE ČEKAJU NITI JEDAN DAN"
• Radionica digitalne pismenosti za umirovljenike u Čitaonici kluba na Giardinima