U nizu bijelih adventskih kućica na Giardinima iz kojih se ovih dana sramežljivo šire miomirisi kuhanog vina, klinčića i fritula, posebnu vrijednost ima kućica Prihvatilišta za beskućnike koje djeluje u Šijani pod paskom gradskog Crvenog križa. Kao i prethodnih godina, izložili su rukotvorine, vijence i prigodne blagdanske darove koje su štićenici vrijedno stvarali ne bi li ti time iskazali svoju kreativnost i novčano pridonijeli ovoj instituciji kojoj je pomoć itekako dobrodošla u bilo kojem obliku.

Ukrasi nastali na radionicama

Rukotvorine nemaju cijenu, svatko može dati koliko može i time poduprijeti rad Prihvatilišta, a zauzvrat dobiva poklon u koji je utkano puno pažnje i minucioznog rada, ali i osjećaj da ste pomogli onima kojima je to najpotrebnije, što je, uostalom, i glavno geslo ovih praznika.

Bivši beskućnici volonteri

U kućici za beskućnike sve je po principu donacije. Srca, anđelčići, sobovi, raskošni šareni šalovi, kape. Iako je ponuda originalna, kao i u ostalim kućicama, prodaja je lošija nego prošle godine. "Nemaju ljudi novca", veli prodavač, bivši beskućnik koji nije zaboravio koliko mu je ova institucija pomogla pa rado sa svojim prijateljem Valterom, također bivšim beskućnikom, volontira u kućici na Giardinima. Izloženi su eksponati djelo njegovih ruku - srca i anđeli nastali su na radionicama. Volonter je u prihvatilištu u kojem je boravio od 2014. do 2015. godine nakon što je izgubio dugogodišnju partnericu, a i sam je zbog bolesti, s malim prihodima, u jednom trenutku krov nad glavom pronašao u pulskom prihvatilištu.

Adventski vjenčić

"Radio sam za kooperanta u tvornici cementa, u jednom sam se trenutku razbolio i otišao na bolovanje. Živio sam sa ženom sedam godina, ali ona je, nažalost, umrla od raka. Kćerka je prodala stan, a ja sam bio na bolovanju s tisuću kuna primanja uz koja nisam mogao nigdje i tako sam završio u prihvatilištu. Kada sam dobio prijevremenu sitnu mirovinu od 1.500 kuna, otišao sam u samački dom", priča volonter. Skroman je i nekako će zahvalno o životu koji njega, kao i ostale volontere, nije mazio. Kaže da je godinama živio u samačkom hotelu Uljanik standarda, sve do ove godine, kada ga je novi vlasnik zatvorio.

U Pomeru do studenog 2023.

Trenutno s prijateljem Valterom, koji je također u jednoj teškoj životnoj fazi bio u prihvatilištu, prodaje u kućici te je smješten u Pomeru zajedno s još 22 korisnika nekadašnjeg samačkog hotela. Od mirovine od 2.500 kuna, za smještaj izdvaja 1.500 kuna. Kažu da smještaj nije loš. Imaju krov nad glavom. No, za razliku od boravka u Puli, ovdje su ih u sobi smještena po dvojica, no to ovim skromnim ljudima teških sudbina ne smeta iako kažu da više nemaju intime kakvu su imali u Puli.

Lijepi, ručno rađeni šalovi

Kažu da je smještaj dobar, ali da Pomer nema sadržaja, a problem su i iznimno slabe autobusne linije - dvije u jutarnjim satima i još nekoliko u toku dana. Posljednji bus je u 18.30 sati, a prijevoz im plaća Grad Pula. Od malih primanja, nešto potroše na hranu, a za ostalo snalaze u pučkoj kuhinji. No, krov nad glavom im nije siguran jer vele da ugovor imaju do studenog 2023. godine. Ne znamo što će se poslije toga dogoditi, kažu. Na upit kako je živjeti u neizvjesnosti, kratko i nekako neobično, pomireno s neizvjesnom sudbinom, kažu:"Nije baš sjajno".

Stoga, zadnje kune doslovno ostavite u ovoj kućici. Neka zadnji dan godine ili bilo koji dan bude prilika da donacijom u kućici osigurajte ovim ljudima teških sudbina obrok, dekicu i barem miran san.

Povezane vijesti

• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• Sredstva za novi izgled Giardina su predviđena
• Pula: Na Giardinima 20 betonskih kugli