Filip Zoričić piše za Glas Istre

Idemo u proširenje pješačkih zona!

Pješačke zone ćemo proširiti temeljem prometnog modela koji će pokazati gdje nastaju zagušenja, te u njih integrirati javni gradski prijevoz i alternativne prijevoze, kako bi ove zone bile dostupne svima i kako bi se zaštitili stanari i poduzetnici koji u njima posluju. Uspostavom pješačkih zona otvorit će se prostor za više gradskog zelenila i nova korištenja javnih površina, a cilj je da se pješačke zone postupno povežu

Ilustracija (snimio Milivoj MIJOŠEK) / Filip Zoričić

Ilustracija (snimio Milivoj MIJOŠEK) / Filip Zoričić


Pula ima 52 tisuće stanovnika i čak 39 tisuća automobila, a ljeti je brojka i mnogo viša. U prosjeku, svaki od tih automobila dnevno je u pokretu tek dva sata, dok je ostatak vremena parkiran. Kada k tome pridodamo stanovnike okolnih gradova i općina koji na dnevnoj bazi gravitiraju središtu Pule, jasno je da je postojeća situacija neodrživa. Ne postoji scenarij u kojem gradsko središte može i treba primiti niti omogućiti infrastrukturu za toliko osobnih automobila, a da pritom bude grad ugodan za život čovjeka.

Pula za razliku od mnogih gradova ima strateške dokumente poput Plana održive urbane mobilnosti i Studije uređenja prometa u središtu grada Pule u kojima su navedeni ciljevi, mjere i aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi se povećalo korištenje svih oblika javnog prijevoza i destimuliralo dolaženje osobnim automobilom u središte grada. To je ujedno smjer kojim su razvijeni europski gradovi već krenuli, međutim jasno je da provedba ovakvih politika zahtijeva podršku struke, suradnju s okolnim gradovima i općinama, suradnju sa županijom i državnim firmama, znatna financijska sredstva, ali i razumijevanje šire javnosti budući da zadire u stečene navike.

Sve to bile su teme o kojima je više od 60 sudionika trodnevne konferencije o urbanoj mobilnosti žustro razgovaralo i iznjedrilo konstruktivne prijedloge za Grad Pulu, vodeći se primjerima politika razvijenih gradova Osla i Drammena čiji predstavnici su objasnili rezultate, ali i proces i poteškoće s kojima su se kao gradske administracije susreli pri provedbi. Jer, u niti jednom gradu na svijetu promjene se nisu dogodile preko noći, nisu imale jednoglasnu podršku, niti ih je moguće kopirati bez prilagodbe lokalnom kontekstu - veličini grada, financijskim mogućnostima i mentalitetu.

Ljudi ili automobili

Ovo je bila prilika da učimo od najboljih, pri tom mislim na Fakultet prometnih znanosti, stručnjake EBRD-a iz Ljubljane, ali poseban me se dojmio dugogodišnji urbani planer iz Osla Peter Austin. On je zaista osoba koju slušaš u jednom dahu. Toliko znanja, iskustva, zrelog promišljanja i skromnosti u istoj osobi. Zahvalan sam što je prihvatio naš poziv i proveo tri dana u Puli, govoreći lišen bilo kakve uvjetovanosti ono što zna i ono u što duboko vjeruje. Njegova poruka u smislu daljnjeg planiranja je jednostavna; birajte što želite - ili ljudi, ili automobili.

(Snimio Milivoj MIJOŠEK)(Snimio Milivoj MIJOŠEK)

Ključan dio susreta bila je radionica na temu uspostave pješačkih i biciklističkih zona, osnaživanja javnog gradskog prijevoza i njegova usklađivanja s parkirališnom politikom, ali i javnog informiranja. Na radionici su sudjelovali zaposlenici gradske uprave, komunalnih, županijskih i državnih firmi, gradski vijećnici, predstavnici Fakulteta prometnih znanosti, strani stručnjaci i zainteresirana javnost, a postojeći strateški dokumenti korišteni su kao podloga za razgovor.

Sukladno zaključcima radionice i čitavog susreta, Grad Pula će u narednom razdoblju odrediti širu pješačku zonu temeljem prometnog modela koji će pokazati gdje nastaju zagušenja, te u njih integrirati javni gradski prijevoz i alternativne prijevoze, kako bi ove zone bile dostupne svima i kako bi se zaštitili stanari i poduzetnici koji u njima posluju. Uspostavom pješačkih zona otvorit će se prostor za više gradskog zelenila i nova korištenja javnih površina, a cilj je da se pješačke zone postupno povežu.

Pametne nadstrešnice

Pritom je posebno važna analiza i uspostava smislene mreže biciklističkih staza koje ne služe samo za rekreaciju, već i kao alternativni javni prijevoz (sustav javnih bicikli) kojeg je potrebno integrirati sa željezničkim i autobusnim kartama, ali i povezati s pulskom obilaznicom i glavnim smjerovima prema centru grada. Javni prijevoz u svim svojim oblicima mora biti fizički, vremenski i financijski dobro uvezan i pouzdan da bi ga građani koristili u većoj mjeri nego sada, te je u tom smislu potrebno bolje uskladiti regionalne s gradskim i prigradskim linijama.

Ugradnjom pametnih nadstrešnica korisnicima će se pružiti pravodobne informacije o vremenu dolaska, a budući da je tijekom ljeta i gužvi na cestama uslijed prevelikog broja automobila javni prijevoznik onemogućen u provedbi voznog reda (što korisnike dodatno demotivira za korištenje javnog prijevoza), povećat će se broj i trase prioritetnih (žutih linija) i nadzor autobusnih stajališta s ciljem sprječavanja blokade javnog prijevoza.

Za kraj, zaključak je da parkirališna politika, koja standardno izaziva najviše otpora, u svim razvijenim gradovima predstavlja glavni alat poticanja građana i posjetitelja na korištenje javnog prijevoza.

Primjeri Osla i Drammena

Primjeri Osla i Drammena, ali i svih gradova na koje se treba ugledati, pokazali su da su zabrana i povećanje cijena parkiranja u gradskim središtima u kombinaciji s park&ride lokacijama na obodima grada umreženima s javnim prijevozom, kao i širenje zona pod naplatom uz zaštitu stanara i osnaživanje i promicanje javnog prijevoza, jedini način i financijski alat za suzbijanje eskalacije automobila na ulicama grada. To se ne odnosi samo na turiste, već i na sve one koji gravitiraju Puli i Puležane koji rade u centru grada. Uz to, u Puli je potrebno izgraditi parkirne kuće na obali te razraditi model kako se ne bi dogodilo da one budu skupa infrastruktura koja se koristi samo tijekom ljeta.

Od Osla smo pak mogli saznati da grad već više od 30 godina naplaćuje korištenje cesta unutar administrativnog prstena te tako prihoduje značajna sredstva koja ulaže isključivo u poboljšanje javnog prijevoza i prometne infrastrukture. S druge strane, primjer Drammena, koji je veličinom bliži Puli, pokazao je koliko je važna suradnja s okolnim gradovima i općinama te ostalim razinama regionalne i državne vlasti kako bi se uspostavio model javnog prijevoza koji je prihvatljiv svima, financijski održiv i atraktivan korisnicima. Nitko ne može uspjeti sam za sebe.

Znam da će biti otpora i promjene u gospodarenju otpadom i parking politike su nešto što se tiče svih i gdje želja građana za promjenama naglo dolazi u pitanje jer se dira u stečene navike. Bolno je, ali ono što je sigurno, Grad Pula radit će na svemu od navedenog kako bi za pet, deset godina bio mnogo više nego danas grad po mjeri čovjeka, jer sada smo prvenstveno grad po mjeri parkiranog automobila. Proaktivno ćemo raditi na edukaciji i komunikaciji uspostave održive urbane mobilnosti, a ovaj susret bio je upravo jedan od načina informiranja relevantnih dionika, prikupljanja prijedloga i savjeta, ali i revidiranja zaključaka strateških dokumenata. Istinski sam zahvalan suorganizatorima, predavačima, panelistima i svim sudionicima na dragocjenom doprinosu.

U narednom razdoblju još intenzivnije i predanije radit ćemo na informiranju kako bismo motivirali građane i pokazali im koristi koje će imati od promjene naših prometnih politika i navika. Zbilja vjerujem da ćemo pritom naići na podršku svih ključnih stručnih i političkih aktera u Puli i okolici jer jedino tako možemo napraviti stvaran zaokret te dokazati građanima i posjetiteljima da je to ispravan put.

Ne izmišljamo toplu vodu, ovo što smo čuli i zaključili na konferenciji je stvar zdravog razuma i nikome od nas ne bi trebalo biti sporno disati čisti zrak, imati više zelenila i više prostora za šetnju. U protivnom, ako se ovaj trend nastavi, djeci ćemo kao baštinu ostaviti grad koji živi za osobni automobil.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter