Kako stvari stoje, Puležanka koja je ovih dana naručena na liječnički pregled u 2021. godini obavit će ga istodobno sa slijetanjem nedavno naručenih borbenih zrakoplova F-16 Barak na hrvatska uzletišta. Dio zrakoplova iz novo naručene borbene eskadrile mogao bi na neki od aerodroma sletjeti i prije, ali vojni analitičari objašnjavaju kako bi domaći piloti trebali u tridesetak godina starim, ali za hrvatske potrebe izvrsnim avionima poletjeti za tri godine.
Kakvo će biti zdravstveno stanje pacijentice koja će tri godine čekati na pregled u Puli neukusno je predviđati. Ali, taj je podatak – da se za zdravstveni pregled čeka 2,5 godine, od 2018. do 2021. godine – zastrašujuća činjenica o životu u Hrvatskoj u 21. stoljeću. Sličnih informacija – možda malo manje ekstremnih – puni su portali koji pišu o zdravstvu, a i u svakom kućanstvu znaju koliko treba čekati da se dođe do specijaliste i određenog pregleda. U nekim se gradovima za pregled kod oftamologa čeka minimalno šest mjeseci, a za preglede na magnetnoj rezonanci ili EEG srca i po godinu dana.
Hrvatsko javno zdravstvo godinama se urušava, dok ministri koji se smjenjuju ovisno o političkoj ruži vjetrova redovito daju velika obećanja. Koliko smo puta čuli kako će se čekanje na preglede smanjiti do pristojne razine, da će se osigurati novac za proširenu listu lijekova, te kako će bolnice raditi sve bolje i to sa zadovoljnijim, dakle više plaćenim medicinskim kadrom.
Trenutačno, iz hrvatskih bolnica masovno odlaze liječnici i medicinske sestre čiji je rad u inozemstvo mnogo više cijenjen, bolnice duguje dobavljačima lijekova više od dvije milijarde kuna, te se najavljuje reforma čiji će jedini vidljivi rezultat biti poskupljenje dodatnog zdravstvenog osiguranja.
Porazno stanje u zdravstvu, ipak, ne potiče Vladu da proračunski novac usmjeri u zdravlje nacije. Prioritetima se smatra povećanje izdataka za obranu kako bi se dostigao NATO standard od dva posto BDP-a godišnje – u čemu kupovina borbenih zrakoplova nije jedini iznimno skup trošak – te izgradnja raznih infrastrukturnih objekata koji se predstavljaju kao simbol društvenog napretka.
Jedan od njih je, primjerice, nacionalni nogometni stadion, Plavi vulkan koji bi trebao izniknuti iz ničega negdje u Zagrebu kako bi nogometna reprezentacija napokon pronašla svoj dom. Daleko od toga da nogometaši nemaju svog doma – oni najbolji daleko su od Hrvatske – a riječ je o nepotrebnoj raskoši od 120 milijuna eura.
Usporedimo li ponovno nacionalno zdravstvo sa sve izdašnije financiranim vojnim sektorom, lako ćemo uočiti kako je ono jedva leti na propelere, dok Banski dvori i njegovi ministri novac poreznih obveznika troše na mlazni pogon i za samo njima neophodne potrebe.