Prema službenim podacima Uljanik je od 1992. godine do danas primio 3,7 milijardi kuna potpora i subvencija. U istom razdoblju, kroz sanaciju brodograđevnih društava, Brodotrogiru je isplaćeno 4,2 milijarde kuna, u riječki 3. maj otišlo je 8,7 milijardi, a u splitski Brodosplit 11,5 milijardi kuna

Često se ovih dana u analizama državne pomoći u hrvatsku brodogradnju sva brodogradilišta stavljaju pod istu kapu. Pritom se propušta kazati da je u pulsko brodogradilište stigao daleko najmanji dio tog financijskog kolača i da je Uljanik, kao relativno uspješno brodogradilište, po tom pitanju uvijek bio u drugom planu.

Prema službenim podacima Uljanik je od 1992. godine do danas primio 3,7 milijardi kuna potpora i subvencija. U istom razdoblju, kroz sanaciju brodograđevnih društava, Brodotrogiru je isplaćeno 4,2 milijarde kuna, u riječki 3. maj otišlo je 8,7 milijardi, a u splitski Brodosplit 11,5 milijardi kuna.

Osim toga, podsjetimo da je još 2010. u svrhu potpore procesu privatizacije brodogradilišta tadašnja Vlada donijela odluku da brodogradilištima na račun obeštećenja za pomorsko dobro otpiše oko osam milijardi kuna. To je podrazumijevalo da će se za iznos naknade za isknjiženo pomorsko dobro koje je obuhvaćalo i sve nekretnine unutar brodogradilišta, smanjiti ukupni troškovi restrukturiranja, a samim time proporcionalno i traženi udio vlastitog doprinosa koji EU zahtijeva od budućeg vlasnika. S obzirom da pulsko brodogradilište nije išlo u restrukturiranje, unatoč procjeni sudskog vještaka na 1,4 milijarde kuna, RH mu je za pomorsko dobro na kojem se nalazi, a radi se o više od 350.000 četvornih metara kopna, priznala procijenjenu vrijednost od 1,03 milijarde kuna. No ni taj novac nije u punom iznosu stigao u Pulu. Naime, EU je procijenila da je država subvencionirala Uljanik sa 600 milijuna kuna u razdoblju predpristupnih pregovora, te je te subvencije proglasila nedopuštenima. Kako je taj novac trebao biti vraćen u državni proračun, to se riješilo na način da je iznos koji je trebao biti isplaćen na ime obeštećenja za pomorsko dobro jednostavno umanjen za iznos "nedopuštenih subvencija" i odgovarajućih zateznih kamata koje je Uljanik državi trebao vratiti. Tako je za čitavu tu transakciju u konačnici Uljaniku realno pripalo nešto manje od 340 milijuna kuna, odnosno za isknjiženje atraktivnog zemljišta i svih nekretnina koje se nalaze na njemu pulskom brodogradilištu je na ime obeštećenja na račun sjelo pedesetak milijuna eura kojima je u konačnici zatvoren jedan stariji kredit.

Druga dva velika brodogradilišta bila su u tom trenutku u programu restrukturiranja, pa za njih nisu važila ista pravila igre. Budući da je država morala sanirati tamošnja brodogradilišta onda je i taj posao poslužio kao alat da se to učini. Tako se vrijednost pomorskog dobra u Rijeci i Splitu nije formirala na temelju procjene vještaka, već je taj iznos napumpan onoliko koliko je bilo potrebno da se pokriju gubici u ta dva brodogradilišta. (Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• SRPANJSKA PLAĆA JOŠ NIJE STIGLA U ULJANIK;  Samir Hadžić: Mene nitko ne pita kako ću kupiti knjige djetetu 
• Ako plaće ne stignu do sutra, ULJANIKOVCI U SRIJEDU KREĆU U ŠTRAJK
• Hrvatski pisci SOLIDARNI SA ŠTRAJKAŠIMA U ULJANIKU I 3. MAJU